prvi glas Kaštela
braćo i sestre
svidoci smo pojave, kako bi rojevi nevini blogerica kojima je dosta svega, i niko ih ne razumi, i niko nema osjećaja za njiove nježne male osjećaje, i koje bi samo tile da ih svi volu i dive se njiovoj visprenosti, najradije ošle u šumu
jebe i samo to šta tamo ima buba, i ko zna kakvi životinja
one bi samo tile imat idealnog muškarca koji će potrat sve bube i druge šumske nemani, i sve daju da takvog izaberu i onda uvik nekako ispane drugačije, uvik nađu nekog kretena
onda in je baš ža vrimmena koje su potrošile uvjeravajuć druge nevine blogerice kako su napokon sritne
evo saćemo pisat o druge dvi teme, mriže i ribe
dakle ta ljubav o kojon svi laprdaju
mislin to bi triba bit neki uzvišeni osjećaj
neš ti uzvišenosti kad o tome počnu laprdat recimo naši intelektualci iz redova onih šta si izmišljaju dečke i onih koji mislu da je gledanje u pušeću vaginu umjetnički performans
ljubav je u stvari vještina, nešto ka pivanje
svi mislu da znaju pivat, a sami znamo da to nije istina
a istina je voda duboka u kojon plutaju parangali i mriže koje vataju ribe
razumiš ti mene
ako ti partner piva zavodljivo ka Elvis, onda će i lirski subjekt bit podatan i zavodljiv, a ako ne daj bože piva ka vremešni panker, onda će lirski subjekt bit neurotičan ka Milina žena
doduše ima i pivača koji samo dignu ruke a nepregledne mase razdraganih nevinih blogerica pivaju
ali to je već neka druga autobijografska priča
|