Fressssssh

Blagoslov

Baba bi izvadila košaru onu koja se koristila jedan put godišnje, za odnit hranu na blagoslov, pa bi se štirkale za tu košaru posebno vezene podstave obrubljene bogatom ručno heklanom čipkom i još bi se košara ukrasila cvijećem.
Obzirom da smo bili zadnja kuća u selu ja i brat bi uzeli onu košaru u kojoj je bilo svega, šunke, jajca, sirnice, uskršnjih pletenica od kruha, soli, i svega ostalog blaga, pa bi krenuli cestom prema crkvi na blagoslov.

Putem su nam se pridruživala djeca iz ostalih kuća tvoreći malu razdraganu dječiju procesiju.

Odrasli su išli za nama na maloj distanci a automobili koji bi naišli su se zaustavljali i čekali dok prođemo.

Baba nikako nije volila komuniste, nije to imalo veze s politikom, babu politika nije zanimala, dapače osjećala je prijezir prema nabiguzanima kako ih je ona nazivala, njen antagonizam je proizlazio iz činjenice što ih je smatrala odgovornima što su njena djeca izbjegla u daleki svijet.

Baba se uvijek molila za svoju djecu u bijelom svijetu i unučad koju nikad nije vidjela.

Kad sam bio dijete, od krucijalne važnosti mi je bilo da me velečasni pošprica blagoslovljenom vodom za vrijeme blagoslova, nekako sam mislio ako me promaši da blagoslov neće uspjeti.

Baba je umrla davno, ne dočekavši da upozna unučad, niti da vidi svoje sinove, ja već godinama nisam bio u selu, babe odavno nema, i otac je otišao s mirisima jutra, ništa me osim uspomena više ne veže.

Nadam se ipak da još uvijek neka djece u veseloj dječjoj procesiji nose uštirkane cvijećem okićene košare na blagoslov, i da ih velečasni ne promaši kad blagoslivlje darove.