Fressssssh

Zvjezdano nebo

Kod snajperista najvažniju ulogu igra strpljenje, važno je ne pucati odmah, pustiti metu da se opusti, stekne neke rutine, odabrati trenutak i mjesto i biti efikasan.

Glupani su izuzetno lake mete, najlakše ih je gađati njihovim riječima, jer glupani ne prepoznaju vlastite gluposti, valjda zato i jesu glupani, pa su zato skloni potrazi za urotama, zavjerama i koječemu.

Ako glupanu kao kost baciš njegovu vlastitu glupost,’on će zagrist i neće puštat, ukopavat će se ga ne zatrpa blato njegovih gluposti preko glave.

Glupani nikad ne bi mogli biti snajperisti.

Jednom prigodom smo u nekoj birtiji motali duvan, ne znam zašto nismo imali trave, ali smo iz zajebancije solili duvan nekim čajem.

Ne sijećam se točno slijeda događaja, ni kako se birtija zvala, mi smo je zvali kod Jele, a Jela je imala neku tešku obiteljsku priču.

Ali sjećam se slika gomila muškaraca u uniformi, tri djevojke jedva punoljetne, i glupan koji raširenih ruku viče, ajme šta me je puklo, ne znam niti o kojem se čaju radilo.

Jedna od ove tri se zvala Marina, druga je bila Vedrana, a trećoj se ne sjećam imena, ona je bila najljepša.

Vedranu sam sreo jednom poslije, u nekom drugom normalnijem
vremenu, u nekom drugom gradu, kad su nas upoznavali pravili smo se da se ne poznajemo.

Jelin brat je koliko se sjećam ubio oca i bio je u zatvoru, ona je nešto petljala s Crnim koji je bio onako jedan stvarno zajeban tip, od onih koji ne moraju ništa reć, pa se niko nije usudio uradit sranje u birtiji.

I inače kad su svi naoružani, šupci su manji od makovog zrna, ne dišu,’i jako paze da ne bi koga isprovocirali, a muškarci i inače ne rade pizdarije pa je uglavnom bilo mirno.

Kad sam u tom drugom vremenu odlazio iz tog drugog grada, pristojno sam se rukovao s Vedranom, ruka joj je bila nekako poznato topla, u očima joj se za trenutak zrcalilo zvjezdano nebo.

Nismo se nikada više vidjeli

Prije pucnja snajperista zadrži dah, i dok metak još putuje duboko udahne.