divota prašine
nekako mislim da će generacije koje dolaze, uspjeti popravit ovu zemlju
ovi koji je nisu željeli, i koji je ne mogu podnijeti ni u kojem obliku će valjda crknut od jada
pomalo ćemo otić i mi trajno oštećeni životom u socijalizmu, iz kojeg smo uspješno prenijeli samo korupciju, lopovluk i rodijačko partijske veze
ostat će ovi koji uzmu godišnji i potroše ga popravljajući nečiju kuću srušenu u potresu
ostat će ovi koji su se do jučer mlatili po benzinskim pumpama a danas ujedinjeni raščišćavaju ruševine, skupljaju lovu za izgradnju srušenih kuća, razvoze hranu, odjeću, sve što treba
prekrasna je ta mladost, pomalo zapuštena, prepuštena sama sebi, a opet tako divna
sociološki mi je bilo jako zanimljivo, i čuđenje naših sugrađana srpske nacionalnosti, po Banovini, kako to da im Hrvati pomažu, a desetljećima im govore kako ih ti isti Hrvati mrze, jednom su ih čak nagovorili da protjeraju svoje susjede Hrvate, i sada ta mladost s kojom ih toliko plaše, pomažu starcima po Banovini, onima koje su njihovi najmiliji eto napustili kad su bježali u strahu od odmazde za sva zla koja su počinili
ta mladost je jedina svijetla točka, koja zaslužuje da joj se posveti pažnja, ni gradonačelnici, ni dogradonačelnici, ni načelnici, ni Trutovi, ni Međedi, ni Pupovci, ni Plenkovići, ili bilo koja od Jelena Veljača
samo ta mladost, koja je uzela godišnji, i otišla pomoć čovjeku u nevolji, ne pitajuć ga ništa, pomalo zapuštena, prepuštena sama sebi, a opet tako divna
|