Fressssssh

Nada

Državni zavod za statistiku, je izbacio podatak da je od prodaje društvenih stanova država uprihodila nešto više od 10 milijardi kuna.
Obzirom da je takvih stanova bilo nešto više od 318 tisuća, država je znači društvene stanove prodala za prosječnu cijenu od 32 tisuće kuna.


Dakle dva milijuna zaposlenih je uplaćivalo u stambeni fond, a 16 % “sretnika”je dobilo stanove za prosječnu cijenu od 32 tisuće kuna.

Danas se za taj iznos može kupit odlična kuća za pasa.

Recimo oni “ najsretniji” ko bivši predsjednik Josipović su otkupili po pet šest takvih stanova, šta znači da su se isprsili i potrošili priko stopedeset tisuća kuna, za koje danas možete kupit, oko osam kvadrata stana u Zagrebu.

O tome koliko je najsvjetlija tekovina socijelizma, podjela besplatnih stanova članovima i simpatizerima partije, bila pozitivna moremo sudit jedino ako je preslikamo u sadašnje vrijeme.

Zamislite braćo i sestre blogeri, da danas od svojih plaćica svi uplaćujemo u stambeni fond, i da onda neki hadezejovi komesari članovima i simpatizerima dile stanove, jel tako da bi to bilo gadljivo, bestijalno, neljudski, ili vi možda mislite drugačije.

Svako vrijeme ima svoje dobitnike, i gubitnike valjda tako mora biti, ali bilo bi u redu da dobitnici pokažu minimum pristojnosti i ljudskosti, i pokriju se ušima, jer kad usljed manjka inteligencije ili usljed loših namjera, hvale vrijeme u kojem su bili dobitnici, svjesno ili nesvjesno vrijeđaju gubitnike.

Inače lova koja se dobila prodajom stanova po prosječnoj cijeni, od 32 tisuće kuna za stan, trebala je poslužiti za naknadu štete onima kojima je oduzeta imovina.

Prije neki dan sam kopajući po ladicama, našao rješenje da sam nakon smrti oca naslijedio potraživanje od fonda za nadoknadu otete imovine, koja je oteta od strane ovih koji su dobitnicima dijelili stanove, djeda nema već više od pedeset godina, otac je na nebeskim livadama tekođer već godinama, tako da sam ja najstariji živući nasljednik posljedica otimačine, onih koji su nama otimali a vama dijelili stanove, jednom kad mene ne bude, posljedice će naslijedit moji sinovi, možda se dogodi da oni budu obeštećeni, jer kao što je od ranije poznato, Nada umire posljednja zar ne.