Fressssssh

Livada iz sna

Od svih pojavnosti na blogu druga najzanimljivija je kad se pojave novi Blogeri ili blogerice, sa željom da cijelom svijetu priopće sve ono što njihove bližnje ne zanima ni najmanje.

Mislin ono psihosocijološki zanimljiva.

Onda se naše neimarke i neimari, koji naravno nemaju nikakve rodbinske veze s Neymarom koji večeras igra finale lige prvaka, oduševe silnim razumijevanjem i podrškom dežurnih komentaruša, čijim komentarima je blog posut ko da ga je priletilo jato galebova.

Zašto druga najzanimljivija psihosocijološka situVacija.

Zato jer je najzanimljivija, za proučavanje naravno, ne vako, ona kad pojedini Blogeri ili blogerice nakon blogosujicida uskrsnu treći dan po svetom pismu, po opet ispočetka u novom ruhu ispisuju opet sve one brilijantne zamisli koje niko od njihovih bližnjih ne želi slušat, te se opet iznova oduševljavaju razumijevanjem i podrškom onih istih dežurnih komentaruša s probavom ka u galeba.

Danas je dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, čak i kod nas se stidljivo počinje govoriti o žrtvama jugoslavenskog komunističkog režima, dobar je to znak da utjecaj okupacijskog jugoslavenskog totalitarnog režima slabi, da oni koji su mu služili polako krepavaju, a oni koji su se pravili da ništa ne znaju polako postaju manjina.

Dolaze neki novi naraštaji, oslobođeni grijeha nečinjenja, koji nisu korumpirani dijeljenjem društvenih stanova, dolaze neki bolji ljudi.

Lijepo bi bilo jasno i glasno progovoriti o komunističkom totalitarizmu bez zadrške, jer u njemu ničega dobrog nije bilo, i fašisti su dijelili židovske stanove zar ne.
Možda bi onda oni kojima je onda bilo bolje bar na trenutak osjetili sram zbog stanova koje je platio neko drugi a oni ih dobili, jer su okretali glavu od zla na drugu stranu, ili možda ipak ne bi, neki ljudi su jednostavno govna.

Zlo nikad ne bi uspilo da nije onih koji su spremni prodat dušu za društveni stan, zar ne.