Drugi post danas
Prajmminister Anemični, obzirom da mu mater nije dala da ide u domovinski rat, priprema teren za konačni obračun s partizanin.
Svi naši prijepori, i ove cirkusarije oko odlaska Srbina u Knin, koji dobija publicitet ka da tamo idu Šaćira i Rijana izvodit lezbijski performans, a ne neki šonjo, proizlazu iz pogrešnog odnošaja prema partizanin.
Cilo vrime se pokušava doseć taj civilizacijski nivo u kojem ćemo poštivat žrtvu bez obzira koje vjere, boje kože, nacionalnosti ili seksualne orjentacije bila.
Da bi mogli poštivat žrtvu moramo identificirat i osudit zločinca to je osnovni preduvjet bez toga ne ide.
Svi znamo da je ta osuda kad su jugoslovenski partizanski zločini u pitanju izostala i da se ta stranica povijesti nemore zatvorit dok je ta rana otvorena, zato anemični izvodi ovaj igrokaz pod radnim nazivom Srbin u Kninu, Međed u vaseljeni, a bit će ih još dok anemični konačno ne zabrani Za dom spremni, kriminalizira jugoslovenski komunistički pokret, zabrani ćirilicu u Vukovaru, i trajno definira Zločinački karakter srpske agresije na Hrvatsku.
Pri tom će mu najviše pomoć Milorad Pupovac, notorni četnik koji će za pare uradit sve, i koji misli da će na koncu naguzit Anemičnog, i sačuvat vječni plamen Velike Srbije.
Notorni je inače zajeban igrač, ali Anemičnom nije dorasta, ne znam je li Anemičnom u ovom trenutku iko dorasta.
Mala Anja je držala govor u Saboru, kako je bila u koloni kad je bijo IMT reli Knin - Užice.
Mala Anja nije rekla ništa o onim kolonama prije, o pola milijuna onih drugih koje su njen ćaća i ekipa gonjali, i klali ako su ih ufatili, nije ništa rekla o 16000 poginulih, prije nego šta je nju ćaća metio na traktor, koji su poginuli jer je njen ćaća skupa s ekipom mrzio Hrvatsku.
Mala Anja nije rekla da nije bilo njenog ćaće i njemu sličnih da ne bi bilo ni jedne kolone pa tako ni te u kojoj je bila ona.
Samo su Anjin ćaća i njemu slični trebali poštivat rezultate referenduma o neovisnosti, provedenog temeljem ustavnog prava na samoopredjeljenje, i ne poubijat svoje sugrađane radi zločinačkih fantazija o velikoj Srbiji.
Zato nama ne treba nikakvo nasilno pomirenje, nama treba primjerena kazna za sve zločince, počevši od Anjinog ćaće i njemu sličnih zbog kojih su mnoga djeca pa na koncu i mala Anja bježala iz svojih domova.
Ja još i nekako mogu, ako mi se hoće, oprostit Anjinom ćaći i njemu sličnima što su pokušali prognat moju djecu i mene ubit, ali Anja ne smije nikako, jer to što je Anjin ćaća uradio to se svojoj djeci ne radi.
|