Kao da se vrime zaplelo u švere
Baš sam umoran, odavno nisam bio ovako umoran, od nečinjenja, od osluškivanja podrhtavanja tla, od brige za bližnje.
Ne znam kako vi, ali ja ih u tim rizičnim skupinama imam preko nekoliko, u konačnici i ja spadam tamo, iskreno ne bojim se za sebe, racionalno sam svjesan da se može i meni dogodit da se zarazim ma koliko savjestan bio, mogu se zarazit na Najbizarnije moguće načine, pa ni ne razmišljam previše o tome, više mi misli plove prema onima koji mi nešto znače, pa i onima s kojima iz ovih ili onih razloga nisam u kontaktu.
Nisam osoba koja se boji, barem ne više nego li je to racionalno, nisam ni onako bezumno hrabar kako sam znao biti kad sam bio mlad i sustipletičan, ali znam da bi neke gubitke teško podnio, a neke vjerojatno i ne bi.
Zato me tako užasava ljudska glupost i neodgovornost.
Prema takvima osjećam otprilike isto ono što sam osjećao za vrijeme rata, prema onima s druge strane, teško će to biti vama razumjeti, ali ja i tada nisam nikoga mrzio, mržnja nije dobra, izjeda čovjeka, uznemiruje ga i kvari mu fokus.
A ja sam tih dana bio izuzetno fokusiran, a ti s druge strane su bili nešto što se trebalo neutralizirati ili eliminirati, bez emocija, čista tehnika.
Htio bi ovom prigodom, obzirom da nisam bio u nekim slučajevima baš nježan prema prosvjetnim radnicima, kako bi opet mogao reći ono što mislim kad budem imao potrebu bit kritičan, reć kako su ovih dana nepravedno zapostavljeni, iako obavljaju silno važan posao u potpuno neregularnim i nepoznatim uvjetima.
Naime ti ljudi nisu ni na koji način krivi što su ih njihovi sindikalni predstavnici isprostituirali, i u javnosti im oduzeli i one mrvice dostojanstva, kao što nisu krivi što im i sada ti isti idioti, oduzimaju i ono što je preostalo, ako je išta preostalo.
Zato braćo i sestre, svi vi kojima se gade paraziti poput Ribića, Severa, i ostalog neradničkog ološa, morate imat u vidu da, da nije tih ljudi koji daju sve od sebe, a niko im zbog smeća koje ih kobajagi predstavlja ne plješće, vaša djeca, nećaci, unuci, zasigurno ne bi završili ovu školsku godinu.
Zato eto ja plješćem svim tim ljudima, i od srca im želim da ih u budućnosti predstavljat neko drugi, ko će im Vratit dostojanstvo koje su im paraziti nezasluženo oduzeli.
|