Homeland
Vrlo smo kritični prema ovoj našoj domovini, gotovo redovito nesvjesni,’da smo u stvari to mi sami, i da je baš sve onako kako mi hoćemo, i da to hoće li biti drugačije ovisi upravo o nama.
Evo opet ja moram pohvalno pisat o Hrvatskoj, kad treba pljuvat po njoj sjati se cijela horda govnara, građana, progresivaca, antifašista i ostale žgadije, a kad bi trebalo reć koju tipu rič onda mora Freš.
Kad je zadnji put neko osim Freša napisa nešto lipo o Hrvatskoj, i onda ćete mi posli pričat o tome kako je volite, jeben mu mater tretirate je ko sluškinju ka da vam je nešto dužna i jedva čekate da je neko počne cipelarit, da se pridružite, navijate ili u najboljem slučaju pravite mrtvi.
Ako je nekome bar malo neugodno i triba vam bit, ljubav se pa i ona prema domovini iskazuje na drugačiji način, to kako vi radite, nedaj Bože nikome.
Ali ajmo na meritum stvari, u ciloj ovoj frtutmi sa ovon koronon, Hrvatska je zahvaljujući prije svega medicinskom osoblju,’epidemiolozima i ostali likarima i znanstvenicima odradila silno dobar posao, pokazali smo da u onim slučajevima di je presudna uloga stručnjaka, ukoliko se sveznalice i političari ne mišaju, nemamo na svijetu ozbiljne konkurencije.
Triba pohvalit ovom prihodom i medije prema kojima sam ja obično kritičan, da su uglavnom uz tek poneki izuzetak koji ne može odolit senzacionalizmu bili na visokom nivou.
Zato braćo i sestre zastanimo, budimo ponosni, pokušajmo bit jednako dobri i onda kad nisu životi u pitanju, ili barem približno, i nikad nemojmo zaboravit reći svojoj zemlji da je volimo.
Jer domovina se voli kao djete, kao voljena žena, kao majka, bezuvjetno nježno i predano, sve ostalo je pogrešno i zato ne slušajte lažne proroke kad već imate svog omiljenog blogera.
Sretan vam dan žena.
|