Fressssssh

O ukusima se ne .....

O ukusima se ne raspravlja, je najponavljanija floskula zadnjih dana u Hrvata.

Nevjerojatne količine idiota ko papagaji ponavljaju, tu nevjerojatno glupu floskulu.

Što to uopće znači, o čijim ukusima se ne raspravlja, ko ne bi smio raspravljat i zašto.

Stvarno koliki kreten trebaš bit da ti je to argument u raspravi o bilo čemu.

U konkretnom slučaju, koji zadnjih dana protresa vaseljenu, radi se pogađate o izvedbi himne Josipe Lisac, koja je očekivano i s punim pravom postala predmet sprdnje.
I to je upravo najbolja i najzdravija reakcija, sprdnja.

Sociološki meni je inače zanimljivo zauzimanje svjetonazorskih busija u kojima jedni vide zamalo atak ne neovisnost RH, a oni drugi ko zadnji idioti ponavljaju o ukusima se ne raspravlja.

E sad bi ja volio da mi neko od idiota da točnu uputu, o čemu se točno ne raspravlja, znači li to da svaki idiot koji raspravlja o Thompsonovoj izvedbi, ili onoj Lidije Bačić, Jacquesa Houdeka, Maddone, Stinga, Jelene Karleuše, i Sinana Sakića radi nešto nedopušteno.
Dalje me zanima, je li dopušteno reći da nam se nečija izvedba dopada ili i to spada u ne raspravljanje o ukusima.

Možda čak postoji i neki komitet u kojem se određuje o kojim i čijim ukusima se more a o čijim ne more raspravljat, ko zna, možda su u njemu Srbi, možda je vlada, možda masoni.

Eto ako ste do sada lupetali da se o ukusima ne raspravlja i niste znali koliki ste debili, sad znate.