Fressssssh

Shock the monkey

kaže mi jutros čovjek, kako su tražili na student servisu radnike, za rad u skladištu, i da im se javila samo jedna cura

ne znam bi li mu vjerovao, da nisam tamo negdje prije nove godine, indirektno sudjelovao u priči kad je jedna druga tvrtka tražila isto tako nekoliko mladića da istovare neku robu, ništa teško neke kutije s tekstilom, naivno je tada više aktera tog razgovora reklo da svako od njih pozna, nekog od studenata, a oni poznaju druge studente i da sigurno neće biti problema, jer nekako se činilo normalnim da će ti studenti koje je svak od nas poznavao, zasigurno htjeti za tri dana posla, ne pretjerano teškog zaradit cca. po 800 kuna svaki, pogotovo što su bili praznici pa nisu imali obveza na fakultetima

ali avaj, studenti neće da rade

ako nekako i prihvatimo činjenicu da su mladi otišli u Nemačku, Irsku, Dansku i ostale zemlje u kojima teče med i mlijeko, ali u Zagrebu ima oko 70.000 studenata, i trebalo bi biti nevjerojatno da je nemoguće naći studenta koji bi radio kad ti treba

nekad kad sam ja bio mlad i sustipletičan, trebalo je imat vezu na student servisu, ili u nekoj firmi za dobit posao, preko student servisa, a sad valjda treba imat vezu za dobit studenta koji hoće radit

Kad sam htio položit vozački, stari je rekao da me on apsolutno podržava u mojoj namjeri, što je prevedeno značilo, da ga ne jebe ni dva posto da bi mi ga on slučajno platio, tako je bilo otprilike sa svim, tako me je podržavao u mojim željama da idem u shoping u Trst, kod kupovine prvog automobila, fiće jako rabljenog, i u sijaset drugih situacija, njegova moralna podrška je bila neupitna

I tako sam mali ja sve ono što sam htio, morao sam i zaraditi.

Danas, pogotovo ovdje u Zagrebu, klincima ne pada na pamet da bi radili, a ako i rade sve ono što su zaradili zdrobe odmah na gluposti, tako da brzo dođu do zaključka da im se ne isplati cijeli dan radit za rundu pića s ekipom, a ljeti im je ljeto, pa eto moraju ić na more, uživat nakon napornog studiranja, ili kradu Bogu dane po doma.

Oni koji ne studiraju, njima je koma svaki dan ići na posao za 4-5 tisuća kuna mjesečno, pogotovo jer im plaća kad je dobiju traje maksimalno pet dana, pa nakon dva tri mjeseca daju otkaz i fantaziraju kako će otić u Njemačku, ili Novi Zeland, ili u Dansku kao Splićanin koji još nije ni počeo radit a šokiran je koliko mu je dobro na poslu, čiju Dansku avanturu su popratili svi portali, odmah poviše Hrvatice koja je otišla u Sloveniju, iako se u Hrvatskoj bar kako ona kaže bolje živi, ali se ona eto neće vraćat, jer kad je tamo može doć uživat kod nas na more.

Za to vrime kod nas na moru, i ove godine neće bit dosta radnika, jer eto svi bi nešto uživali, ili otišli u Dansku da ih šokiraju i prije nego počnu radit.

Nekad davno prije ovog zadnjeg rata Radio Herceg Novi je stranu top listu prevodio da slušatelji razumiju o čemu se tu radi, hitovi su bili

Šokiraj majmuna, i Kad golubice plaču.