Fressssssh

O seksu na blogu

Imali smo jučer zanimljivu raspravu na blogu, kod kolegice Annaboni koja se više ne zove Germanijak nego Bljic bljog, u kojoj se mene nazvalo budalom koja galami o Jugoslavenima i pedofilima i onda vi svi šutite, i ja dobijam cmokiće.

Ne znam što je renomiranom blogeru više zasmetalo moja netrpeljivost prema Jugoslavenima, moje gađenje prema pedofilima, ili cmokići koje dobijam.

Ajmo to malo analizirat.

Ja vama ne osporavam da se osjećate kao Jugoslaveni, boli me kurac, nisam ja psihijatar koji bi liječio poklonike nepostojećih propalih tvorevina, ima svakakvih ljudi oni koji misle da Narnija postoji, onih koji misle da je zemlja ravna, onih koji vjeruju da su ameri sletili na misec.

Da u pravu ste ja mislim da je jugoslavenstvo psihička bolest, Ajmo zamislit nekoga ko bi fantazira o Austro-Ugarskoj, priča kako je ona bila super, viša po zidu slike Franje Jozipa i Marije Terezije, i take lipe stvari, jel tako da bi ga proglasili idiotom, tako i vas Jugoslavene smatram idiotima, koji nisu svjesni koliki su idioti.

Meni kao Hrvatu Austro -Ugarska ili vaša Jugoslavija je isti kurac, okupatori jedni, okupatori drugi, i zato vas poklonike Rimskog carstva, Austro-Ugarske, trećeg rajha, velike Mađarske, Jugoslavije, velike Italije, otomanskog carstva, i velike Srbije, sve skupa nabijem na K plus, da se ne bi Jugoslaveni osjetili diskriminirani, naime ja ne podnosim ni jednu opciju koja predviđa okupaciju moje domovine.

Eto jel sad jasnije.

Što se tiče pedofila, ne postoji oblik života koji bi trebalo iskorijenit, kao što je taj, moje iskreno mišljenje koje se ne stidim iznijeti je da pedofile treba filzički odstranit iz društva, da ne zaslužuju živjeti, pedofilija je psihička bolest, puno gora nego jugoslavenstvo, i što se toga tiče jednom za uvijek, nemam i ne želim imat razumijevanja za pedofile i silovatelje, ne zaslužuju živjeti, i točka.

Na kraju cmokići.

Svi smo mi ovdje da bi se nekom dopali, neko kao i u stvarnom životu, ko da je ovaj nestvaran, uloži više neko manje truda, neki od nas pišu svaki dan, neki samo ponekad, neki od nas su simpatični, neki jednostavno marljivi, i to je cijela priča, nema tu nikakve filozofije.

Odaziv na naše djelovanje ovdje je rezultat, ili naše marljivosti, ili naše simpatičnosti, i ja sam iskreno ponosan na svaki cmokić koji dobijem, i na svakog onog blogera i blogericu koji posjećuje moj blog, kao i na činjenicu što neki ne dolaze.

Kažem neki, jer mi je iskreno žao što su neki Blogeri i blogerice, zbog kompliciranih odnosa, i mojih obračuna s Jugoslavenima i pedofilima, prekinuli interakciju sa mnom, ja od nikoga nikad ovdje nisam tražio da bira niti ću, niti sam o bilo kome od njih promijenio mišljenje, naime ja ljude cijenim i vrednujem kao cjelovit proizvod, ne samo prema njihovom odnosu, prema mom odnosu prema Jugoslavenima i pedofilima, ili bilo čemu drugome.

Za kraj kisić Pusić cmokić, svima vama koji svratite, bez obzira na boju kože, vjeroispovjest, seksualno opredjeljenje, političku pripadnost, ili psihičku bolest koju imate, ja samo uzimam za pravo o bilo čemu reći što mislim, sviđalo se nekome ili ne, nismo na ovom svijetu da bi svi mislili isto nego radi pusica, kisića i cmokića, zar ne ?