Fressssssh

Jednoumlje

Od svih fenomena meni je najjači fenomen Bandić.

Moje fejspuk prijateljice, koje su uglavnom djeca bivših članova saveza komunista koje su naslijedile društvene stanove i vikendice izgrađene kreditima koji se nikad nisu vratili, i koje su sve bez iznimke na državnoj sisi, štono bi se kod nas reklo uhljebljene, nikako ne volu našeg Milu.

Malo je reć da ga ne volu, svaka Milina aktivnost u njima izaziva odma poplavu urbanog rasizma, pa te velike purgerice, kojima su roditelji došli iz nekih hercegovačkih ili dalmatinskih bespuća, udaraju po Mili iz svih oružja.
O onima srpskog porijekla da i ne govorimo, te bi Milu iz topa ispalile, jednako kao i moji fejspuk prijatelji koji volu dečke.

Muškarci su prema Mili malo popustljiviji, oni ga ne mrze tako kao žene i pederi, vjerojatno zbog toga što uopće nisu u stanju mrziti, tako duboko i postojano kao one i ono.

Muškarci ga više doživljavaju kao mangupa, neku štetočinu, jebivjetra i prevaranta, što on u biti i je.

Inače moje fejspuk prijateljice i prijatelji koji vole dečke, se groze kad se mrzi bilo koga, osim Mile, Vase, Hercegovaca, Hrvata, Željke Markić, većine hadezeovaca koji nisu anemični, katolika, vjernika, Marka Perkovića, i Kolinde.

Sve ove navedene se može mrzit, dapače to je poželjno, i vrlo urbano, time se dokazuje svoja progresivnost, koja se najviše očituje zgražanjem nad svima navedenima za vrijeme radnog vremena, u nekoj od državnih firmi agencija i ministarstava.

Osim navedenih ne smi se mrzit nikoga drugoga, a pogotovo ne manjine, ljevičare, i baštinike nesvrstane miroljubive aktivne koegzistencije.

Inače te moje fejspuk prijateljice, i prijatelji koji vole dečke, su u pravednom bijesu, protiv Hrvata, Hercegovaca, Marka Perkovića i netom umrlog Franje Tuđmana, su svi bez izuzetka prije nešto više od osamnaest godina glasali za Bandića kao kandidata esdepea, i doveli ga na vlast.

Zadnjih dana je aktualna vezana za Milu velika afera oko preuređenja okoliša oko Meštrovićevog paviljona, kojega Zagrepčani zovu Džamija, jer je u jednom trenutku u povijesti imao i tu svrhu.

Sud o tome je li prije bilo bolje ili lošije, ostavljam svakom pojedincu da odluči, a prije svega onima koji su Zagrepčani i Zagrepčanke puno dulje nego ja, meni je iskreno više manje svejedno, nisam nikad živio u tom dijelu grada, i Džamiju bi vidio deset puta godišnje kao i ostali koji žive van centra na zapadnoj strani grada. Ne čini mi se da su značajno prekršena neka pravila struke, ma što to značilo.

Uostalom to i nije tema ovog posta, nego urbani rasizam, koji generira mržnju, i jednoumlje mojih fejspuk prijateljica i prijatelja koji vole dečke, jebate oni baš svi uvik isto misle kad su u pitanju Mile, Hrvati, Katolici, Kolinda i Marko Perković.
Ko zna možda je nešto u zraku u tim državnim firmama, agencijama, i ministarstvima.

Ako se pitate što ja mislim o Mili, što bi mislio o komunisti rođenom u Grudama, koji je karijeru gradio rame uz rame s Nenadom Stazićem.

Čista avangarda.