Fressssssh

Škatule za sne

Znao bih ponešto o pismima.

Ona su škatule vremena.
Ako ih otvoriš vrijeme iz njih ode i postane svačije.
Ako ih pak, nikada ne otvoriš, onda je vrijeme u njima samo tvoje.

Tada doduše ne znaš o čemu su pisma, no to i nije tako važno.

A vrijeme jest

Magle dolaze


Neke škatule otvaramo i puštamo vrijeme da pomalo curi kao kroz prste, nekad nestrpljivo strgamo ukrasni papir i vrpcu, i vrijeme iskoči kao striptizeta iz torte.
Neke pak škatule, nikad ne otvaramo, znamo što je u njima, i nemamo potrebe hvastati se, nego to zaustavljeno vrijeme, koje izgleda poput onih već pomalo žućkastih crno bijelih fotografija čuvamo ljubomorno samo za sebe. Te škatule, koje ne otvaramo ostaju zauvijek samo naše, i u njima dragocjena zrnca vremena, koja traju točno onoliko koliko i mi sami.

Kažu da kad jednom sklopiš oči, ako te ne zaborave, znači da si živio, stvarno živio.

Magleni je dijelio pisma s nama, otvarao je kutiju za kutijom, bio je jedini bloger kojem sam ponekad zavidio, valjda mi zato sad i nedostaje, da napokon riješimo ko je faca na ovom blogu :))

Mogao si još koju kutiju otvorit, jebiga.