Fressssssh

Noa i korablja u New Yorku

Znate li onaj neprocjenjiv osjećaj kad vas vaša životna suputnica probudi i s onim paćeničkim izrazom na licu, ko u Milorada Pupovca kad priča o položaju Srba u vaseljeni, kaže vani pada kiša.

Dobro da je u pitanju obična kiša, nekako bi sve to bezbolno prošlo, ali prva kiša poslije dugog toplog ljeta, u ponedjeljak nakon vikenda u Zagrebu je bez obzira na intenzitet ravna nekom od onih biblijskih potopa, kad je Noa uzeo sikiru i počeo sikirat svoju korablju.

Ovog biblijskog ponedjeljka kao i svakog takvog u povijesti, u rano jutro su penzijoneri koji se idu nešto prigledavat ili na čvenk sa svojom osobnom bankaricom, iz garaža izvezli svoje limene ljubimce koji im tribaju trajat dok su živi, i izašli na cestu.

Za njima su na tu istu cestu izašle i sve one simpatične vozačice sa svojim citroenićima, kijicama, jarisićima, klijićima, i polićima, u pastelnim bojama.

Njih su slijedili brižni roditelji koji svoju mladunčad razvoze po vrtićima, školama, tečajevima stranih jezika, ritmičkim gimnastikama, i dramskim sekcijama.

I na koncu su na ru istu cestu izašli i vrlo važni ljudi, kojekakvi šefovi odjela, manageri ovoga ili onoga, i svi ti drugi ljudi koji pišu izvješća jedni drugima.

Kad god se dogodi jedna od tih biblijskih prvih jesenskih kiša, onda svi ti penzijoneri, i ženice u pastelnim limenim ljubimcima voze ka da u najmanju ruku padaju sikire.

Roditelji koji razvoze mladunčad pizde jer su već tribali bit na poslu a nisu došli ni do pola puta do vrtića, a važni ljudi koji pišu izvješća jedni drugima, bi najradije sve skupa zgazili.

Sve to skupa rezultira tradicionalnim kaosom, prema kojemu situacija druga Noe izgleda ko kamilica.

Srećom kiša ne pada samo jedan dan, već sutra će dobar dio sudionika u prometu svoja vozila ostavit doma, a oni koji izađu na cestu će vozit ko da pada kiša a ne sikire.

Ova prva biblijska kiša je samo znak da je barem ovdje na kontinentu, ljeto do iduće prilike otišlo i ustupilo mjesto jeseni.

Ja sam ko nepopravljivi romantik još uvijek u bermudama, ali i ja ću uskoro morat priznat poraz i obuć se kao odrasla osoba, kako to i priliči ponosnom stanovniku metropole.

Inače se ništa drugo značajno ne događa, osim što je predsjednica republike, u Amerikami pjevala Lijepa li si od Tonsona, što je samo po sebi neprimjereno i zabrinjavajuće za krhku demokraciju, za koju jučer jedan političar kaže da je ugrožena jer eto neke snage koje oće štrajkat protiv toga, šta nakon skoro tries godina neki ljudi šta su ubili neke druge ljude i silovali neke žene, odaju okolo slobodni ka tice, time vrše atak na legalno izabranu vlast.

Ja ne znan kako te reakcijonarne snage ne razumiju da su birači našeg paćenika, ka i oni od aenesa, i migranata iz partije u stečaju s oduševljenjem demokratski glasale za jedini i vjećni nam adeze.