Fressssssh

Aj hev a drim

Možete li vi zamislit svijet u kojem osviješteni i tolerantni Blogeri odvode ucviljenog pedera doma i nude mu svoju postelju, ili u kojem odlaze u Kladušu i svaki uzima dva Sirijca i vodi ih doma, ili svijet u kojem ti isti Blogeri iznajmljuju stan ciganskoj obitelji, znam oni bi ih obavezno nazvali Romima, pa možete li zamislit kako iznajmljuju stan romskoj obitelji, ili kako odlaze u dom za nezbrinutu djecu i uzimaju u svoj dom dijete s posebnim potrebama, ili recimo blogera antifašistu koji bi bio sretan da mu se kćer uda za Albanca.

Jel možete, jel tako da ne možete, ne mogu ni ja to su uglavnom laprdala i sebični samoživi kreteni, koji se razbacuju floskulama, i parolama i to je njihov krajnji domet, to su srala koja bi tuđim kurcem gloginje mlatila.

Mene jedna stvar jako muči, recimo zašto jedna diskriminirana skupina nema razumijevanja za onu drugu, pa recimo diskriminirani Srbin nikad ne bi iznajmio stan dvojici pedera, Albanaca ili Roma, Rom nikad ne bi iznajmio stan pederima, peder ne bi iznajmio stan ni Albancima ni Romima, a Albanac nikad ne bi iznajmio stan nikome a Srbinu pogotovo.

Teško je dakle očekivat od većine da se ponaša bolje i drugačije nego diskriminirana manjina, ad njih bi trebalo doć svjetlo promjene, a ono ništa, ćorak, mrakača samo takva.

Ili recimo da ima neka osoba, za potrebe priče ćemo je zvat Opajdara, recimo da je Opajdara nekad došla u simpatičnu mediteransku zemlju, recimo da Opajdara koristi svaku prigodu ne bi li srala po toj zemlji u koju je došla, koji je razlog da Opajdara tu živi ako joj je toliko loše, a može se vratit u pizdu materinu iz koje je dogmizala, protiv koje ne da reći ni riječ.

Ili recimo zašto Srbin za potrebe priče zvat ćemo ta Milorad, koji je tako nemilo diskriminiran, već stoljećima otkad se dovukao u tu istu simpatičnu mediteransku zemlju, bježeći pred Turcima, tašto Milorad 10, kao deseta reinkarnacija onog prvog Milorada ne otiđe u Srbiju kad mu je ovdje toliko loše, ili zašto barem sina nije spasio pa ga zaposlio na sveučilištu u Nišu.

Meni je sve to nejasno, ja mislim da tu nisu čista posla, jer kad Čovik vidi sve te udarničke brigade tolerancije po internetu, na svitu ne bi tribalo bit nezbrinutih pedera, cigana bez stana, izbjeglica u kampovima, i napuštene djece s posebnim potrebama.

Stvarnost je ipak drugačija, iz čega se može zaključit da su naši osviješteni i tolerantni kolege, obična srala i ništa više od toga.

Ali nemojte im zamjerit, nije to lako, sjećam se da sam ja znao imat po dvadeset izbjeglica u kući, nije to bilo lako, a možda bi i oni našli snage u sebi nešto više od laprdanja po internetu, kad se ne bi morali toliko bavit o sebi samima.

Uz stari blogerski pozdrav.

Uradi nešto, ili idi i ne seri više.

Želim vam ugodan dan.