Fressssssh

Do pobjede

Eto

Mukte san ja govorija zapovjednici Meli, da puštimo našin prijateljin sa Islanda, pa da oni iđu s namin u osminu finala, a ne oni govnari Argentinci, šta su tili pribit naše Niprije.

Islanđani su naši prijatelji, oni su nas ono kad su komšije bacale granate po nama, i tile nas sve pobit, da mogu u dimu ćevapa plesat Žikino kolo, prvi priznali, i prija Pape i to in se nikad ne smi zaboravit, dok su drugi kalkulirali, oće li pustit Srbima da nas sve pobiju, mala ali odabrana družina s Islanda je rekla, Hrvati imaju pravo na vlastitu državu isto ka i mi i priznala nas ka neovisnu državu.

Uprkos tomu zapovjednica Mela je rekla vako.

Slušaj ti mene Frešu jedan, mi ćemo Islanđanin bit zahvalni do groba, šta su imali muda, kad su nas ovi šta se sad pravu blesavi bombardirali, a svi drugi se pravili blesavi, ali mi smo športaši, mi igramo da svaku utakmicu pobijedimo, tako ćemo igrat i ovu, Daklen pušćaj onu Mišinu i idemo na teren.

I onda smo izašli tamo i pobijedili naše prijatelje Islanđane, ali smo in po naputku zapovjednice Mele pušćali da daju gol, da ne bi bili prikoviše žalosni.

Odmorili smo naše najbolje igrače ka šta san ja, i dali rezervan da se pokažu, jer svi smo mi Niprije.

Uz stari blogerski pozdrav Ajmooo Niprije.

Iđemo dalje.