Fressssssh

petak, 22.12.2017.

Slađana

Šampanj fontana košta 16,99 kn sa pedevejom.

Ako vas put nanese u Amsterdam tamo morete pušit travu, a nemorete pušit cigarete, možete ovisno o sklonostima popušit i onu stvar, i prema tome su prilično blagonakloni, samo su eto cigarete prognane iz javnog prostora, na pušenje one stvari se valjda gleda kao na vid kontracepcije, a trava ko trava ona valjda spada u vegeterijanski pristup pušenju.

Šampanj fontana ako ste se pitali, a sigurno jeste, je neki mali vatromet koji se stavi na bocu šampanjca, i onda se upali i to bude super, kao u pjesmi pršti, pršti bijela staza, eto nama djeda mraza.


Ako ste još uvijek u Amsterdamu i slijedite miris trave, doći ćete do spoznaje da su Top Blogeri obične kurvetine. Dakle nigdje na svijetu nije tako razvidno kao u Amsterdamu da osim običnih blogerica, postoje i Top blogerice koje nastupaju u svojim prozorčićima.

Ako ste nekad bili na cajkama, iako niste valjda ludi da bi priznali tako nešto, onda ste vjerojatno vidili kako konobar nosi šampanjac okićen šampanj fontanom, što je uobičajena pojava oko dva u noći u nekom Urnebesu, Fontani, ili Mirnoj dolini.


Taj Amsterdam je užasno napredna sredina, koja njeguje slobodu pojedinca da se napuši ko stoka i baulja i povraća po cesti, i dostojanstvo žene koja ponosno ka top blogerica more stat u svom prozorčiću na cesti sa sisama na izvolte i friško istepiliratom brazilkom.


Mi smo više onak zaostali i u kurcu, osim kad recimo otiđemo u Motovun, tamo idu samo napredni oni šta puše travu, slušaju Đonija, i čitaju Antu Tomića, obožavaju Ekaterinu veliku, i Radu Šerbedžiju.



Kad konobar na cajkama ponese bocu šampanjca okićenu šampanj fontanom, to znači da će neki krkan platit tu bocu šampanjca jedno četristo eura, koju da nije fontane niko ni primjetio ne bi, što nas automatski dovodi do zaključka da je fontana ključna u cijeloj priči.

Đoni živi u Houtenu, to nije Amsterdam nego Utrecht, i tamo nema Top blogerica u prozorčićima na cesti.

Na cajkama se ne puši trava, tamo se šmrče, sa stolova, pisoara i lavandina u vecejima, sa propupalih sisica mlađih punoljetnica, u suknjicama šta se zovu dopičnjaci i nekim grozomornim štiklama sa platformama.

U Motovunu kad ne slušaju Đonija vole Balaševića, dunje bagrenje, i Dinu Merlina.


Radničko naselje napravljeno šezdesetih godina u Amsterdamu u vrijeme procvata kapitalizma u cijeloj Europi, više nije radničko naselje, radnici žive u ugodnom lijepo uređenom i mirnom predgrađu uz rijeku Amstel, koje se zove Amstelveem.

Kad ne slušaju cajke krkani sa šampanj fontanom obožavaju Balaševića i Dinu Merlina.



U radničkom naselju napravljenom šezdesetih godina u Amsterdamu žive arapi i crnci, ostali u to naselje ne zalaze, tamo blogerice šetaju ka da su se spremile za neki burka party, Top blogerice ne postoje i niko im nije vidio ni gležanj, a kamo li friško istepiliranu brazilku.

Od potpune katastrofe dijeli nas samo to što se ljubitelji šampanj fontana iz Urnebesa, i štovatelji lika i djela Ante Tomića iz Motovuna nikada neće sresti i shvatiti da ih veže ljubav prema Balaševiću i Dini Merlinu.




klikćete ne vlastitu odgovornost
- 10:44 - Komentari (33) - Isprintaj - #