kraj jedne ljubavi
u ovoj napaćenoj zemlji postoje tri suštinska problema
prvi, mirovine za koje se godišnje troši negdje oko petnaest milijardi kuna godišnje više nego što se uplati u mirovinske fondove
drugi, više do sto tisuća zaposlenih na izmišljenim radnim mjestima u državnom i javnom sektoru koji državu koštaju negdje oko dvadeset milijardi kuna godišnje
treći, činjenica da se po nekim podatcima, kažem nekim jer se nitko nije usudio ozbiljno tu temu otvoriti, preko dvadeset posto gospodarske aktivnosti događa na crno, odnosno uz izbjegavanje plaćanja obveza prema državi, što čini daljnju štetu od recimo dvadesetak milijardi kuna
kad to sve skupa zbrojimo dođemo od cifre od pedeset pet milijardi kuna godišnje
ako to pomnožimo s 27 godina hrvatske neovisnosti dođemo do brojke od 1485 milijardi kuna štete koju država ima jer isplaćuje mirovine veće nego što može, zapošljava ljude koji joj ne trebaju, i tolerira poslovanje mimo zakona
sad mene zanima recimo koliko bi vas glasalo za političku opciju koja bi smanjila mirovine, dala otkaz prekobrojnima u državnoj službi, i prisilila sve koji trebaju da plate poreze
obzirom da je hrvatski dug trenutno nešto manji od petsto milijardi kuna, ispada da bi, da smo se ispravno postavili prema ova tri problema, ne bi bili ništa dužni, te da smo tisuću milijardi mogli usmjeriti u razvoj gospodarstva, otvoriti radna mjesta, te slijedom toga imati dovoljno love u mirovinskim fondovima
obzirom da ni jedan umirovljenik, ni jedan zaposlenik u državnim i javnim službama, i ni jedan kriminalac koji radi na crno ne bi podržali političku opciju koja bi riješila te probleme, ona se neće ni pojaviti, jer te tri skupine čine apsolutnu većinu, a svi mi ostali smo njihovi taoci
upravo zbog toga se ništa neće promijeniti, nego ćemo se baviti važnim stvarima, kao što su otužna sudbina maje sever, ritualno paljenje velikosrpskog pamfleta od strane ustaškog idiota, zaštita lika i djela masovnih ubojica raznih provenijencija, i traženjem zajedničke svijesti, ma gdje bila
rastali su se hrvoje šalković, zvani wondering windfucker, i ana grujica, zvana ona koja zavija s vukovima
razlog su nepremostive razlike ali mi znamo i više, o tom nesretnom događaju rekli su
Domenico: dok je bilo dolori bilo je i jubavi
Annaboni: ja ani nisan bila učiteljica ka blanki i avi karabatić, ali to me ne spriječava da je razumin ka žena i stručnjakinja koja je volonterski pomagala jednoj obitelji iz sirije
El dijablo: a biće je čuja kako piva pa pobiga
Borgman: nekad prije dok je bila civilna zaštita sve je bilo bolje, nije bilo opasnosti da bude požar i da se ne može ić kod dunde na janjetinu
Kupus: mene zanima samo ovi dil sa janjetinon
Mela: ona je svoga vranju bar upoznala
Dinaja: pustit ću tu nevolju da mi samo prostruji misaonim režnjem, carpe diem
Semper: komentar cinika, što drugo očekivati u zemlji u kojoj je hadeze na vlasti
Razvedenica: važno je samo da djeca ne pate
Boccaccio: bolje je na mauriciusu, pogotovo ako imaš mercedes benz
Sewen: otišla si iz mog zagrljaja, al iz moje duše nećeš nikada
Mekon: ne znam kaj bi rekel, bum si spil jenu žuju
Shadow: ja svom davoru nedam na internet, to kvari ljude, pretvore se u lopove koji kradu pjesme
Tigi: treba ih poslat kod don kaćunka da ih ispovidi
Blogi: neću ništa reći da me ne proglase jugoslavenom
Kikiriki: niko nikad nikoga nije gledao kao on mene
Neukrotiva: zločinci su srušili basebal igralište, xy 79 wohoooo
Nema garancije: ja iman svog čovika, šta me briga za nji
V: ne mogu se sad s tim bavit, radim neke kolače, slikajem nešto a imam i višnjevca
Ostatak izjava o ovom nemilom događaju pogledajte u našim informativnim emisijama
|
