Svibanj
JEDINI ŽIVUĆI TUŽITELJ IZ NÜRNBERGA O NACISTIMA 'To nisu bile zvijeri, nego inteligentni domoljubi. Svaki rat časne ljude može pretvoriti u ubojice
Obzirom da o nacistima, i njihovim zločinima, manje više sve znamo, i da smo uglavnom osim psihijatrijskih slučajeva jedinstveni u osudi svega što su uradili, meni je zanimljivije razmotriti pitanje takozvanih opravdanih zločina koje je počinila ona druga pobjednička strana.
Uzmimo za primjer bombardiranje Hirošime i Nagasakija, svi znamo kako se zvao avion iz kojega je bačena bomba na Hirošimu, onaj koji je bačena bomba na Nagasaki je nešto manje poznat, jer bože moj onaj prvi se pamti.
Znamo i što je pisalo na bombi, onoj prvoj, za drugu ne znamo, sve to je u povijesti zabilježeno kao romantična, gotovo humanistička nota, koju je i danas toliko godina poslije neuputno preispitivati.
Što se u stvari dogodilo, na već vojno poraženi i razrušeni Japan su bačene su dvije atomske bombe, te dvije bombe su trenutno ubile oko 130.000 ljudi, dodatnih 130.000, je umrlo u narednih pet godina, a računa se da je od posljedica ta dva napada, umrlo oko pola milijuna ljudi.
Dakle pitanje je, oni koji su poslali te avione, što su oni domoljubi heroji ili zločinci.
Što je onaj pilot koji je bacio bombu, heroj ili masovni ubojica.
Što su oni ljudi, najvećim dijelom pripadnici Crvene armije, i manjim dijelom pripadnici zapadnih savezničkih postrojbi koji su silovali milijun žena u Njemačkoj.
Što su u konačnici oni koji su naredili i oni koji su bili počinitelji masovnih likvidacija, u poslijeratnom periodu nad Hrvatima.
Relativizatori zločina koji su počinjeni u poraću, kao argument navode da je to bio obračun s Ustašama, ako uzmemo u obzir da su Ustaške postrojbe brojile oko 76.000 pripadnika, da je jedan dio njih poginuo za vrijeme trajanja rata, te da je jedan broj njih i izbjegao stradanja, a da je broj žrtava poraća višekratno veći, jasno je da se nisu likvidirale samo Ustaše.
Da događaji koji su uslijedili nakon završetka rata nisu slučajnost nego pomno planirano događanje možemo zaključiti iz govora Moše Pijade na zasjedanju ZAVNOH a iz 1942. godine
.potrebno je zato stvoriti toliko mnogo beskućnika, da ovi beskućnici budu većina u državi. Stoga mi moramo da palimo. Pripucaćemo pa ćemo se povući. Nemci nas neće naći, ali će iz osvete da pale sela. Onda će nam seljaci, koji tamo ostanu bez krova, sami doći i mi ćemo imati narod uza se pa ćemo na taj način postati gospodari situacije. Oni koji nemaju ni kuće ni zemlje ni stoke, brzo će se i sami priključiti nama, jer ćemo im obećati veliku pljačku. Teže će biti sa onima koji imaju neki posed. Njih ćemo povezati uza se predavanjima, pozorišnim predstavama i drugom propagandom... Tako ćemo postepeno proći kroz sve pokrajine. Seljak koji poseduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima platu i ima hleba, za nas ništa ne vredi. Mi od njih moramo načiniti beskućnike, proletere... Samo nesrećnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja, reda i mira...
Zato se centralno obilježavanje stradanja Hrvata koji nisu likvidirani samo na Bleiburgu nego i diljem bivše Jugoslavije a poslije i po cijelom svijetu trebalo održati prigodno na Trgu Maršala Tita u Zagrebu.
Ne postoje opravdani zločini, oni su samo uvod u drugo poluvrijeme, koje će se kad tad dogoditi, jer tako je malo potrebno da se časni ljudi pretvore u ubojice.
Na koncu kao zaključak mogu vam dati osobno viđenje stvari.
Prvo što osjetite u ratu je strah, njega zamjenjuje bijes, nakon toga vam da bi sačuvali koliko toliko zdrav razum postane svejedno, dehumanizirate sami sebe i sve oko sebe, pogotovo protivničku stranu, i jako dugo vremena vam je potrebno da se vratite u normalu, i postanete inteligentan domoljub. Svi oni koji tvrde drugačije nisu uopće bili u ratu, nego su već negdje svirali kurcu, u uniformi ili bez nje.
Hvala na pažnji.
|
