Fressssssh

subota, 15.04.2017.

brothers in arms

te 1983. u utorak dvanaestog srpnja sam se trebao do ponoći javiti u vojarnu u Somboru,

međutim neka čudna igra sudbine je htjela da tog istog dvanaestog srpnja te iste 1983., u kranjčevićevoj ulici u Zagrebu na stadionu nastupe Dire straitsi, pa sam ja umjesto u Somboru završio u Zagrebu na koncertu

najveći problem je bio kako roditelje uvjerit da ne idu sa mnom na aerodrom, da ne skuže da njihov mezimac, budući vojnik, branitelj miroljubive aktivne koegzistencije, ne leti za beograd nego za zagreb

sve ostalo je bilo čista klasika, obzirom da sam prvi iz generacije išao, jer sam svojom uvrnutom logikom odlučio da ću radije, ići odma nego cijelo ljeto mislit kako moram u vojsku, bilo je puno suza na tom aerodromu, cure su plakale, muški su se hrabro suzdržavali od izljeva emocija, nešto kao u Kosi kad Berger ide u vijetnam

i jedno zaklinjanje u vječnu ljubav, koja se i nije baš pokazala vječnom, kao ni mnoge poslije nje

u kranjčevićevoj je to izgledalo ovakoprije koncerta,



idući dan sam ipak, zajedno s jednim talentom koji je došao na istu ideju otišao u Sombor, prestravljeni od mogućih posljedica, bas dvojica smo se osvrćući oko sebe, kao da će svaki trenutak neko doći i uhititi nas, nekako dovukli do sombora, uvalili u Stari fijaker, i pili čekajući ponoć, jer smo nekako zaključili da to pravilo da moraš doći do ponoći važi i za idući dan

evo jedna klikni za sve one kojih više nema s nama za sve koji su otišli prije vrimena

inače te 1983 na euroviziji je pobijedila dražesna Corinne, koja je pjevala za luksemburg, a danijel popović je zavijao đuuuuuliiiiiii, i bio ćetvrti



pankrti su objavili crveni album, oni si jedan od onih fenomena, za koje su svi znali a malo ko ih je slušao, bili su kritičari tadašnjeg sistema, pa su čak bili i zabranjeni zbog pjesme ne računajte na nas kojom su se osvrnuli na vječnog uvlakača i njegov lik i djelo


moja pokojna baba je imala osmero dice,

dida je u nekom momentu posli rata završija na robiju jer nije tio dat zemlju, i još je neku značku koju su mu dali jer je pomaga partizane, obisija pasu oko vrata

posli je dida poginija i baba je ostala sama, dica nisu bila podobna, jer in je ćaća bija subverzivni element, pa nisu mogli dobit posla, i onda su jedno po jedno otišli, petero u australiju, i dvoje u njemačku, osta je moj ćaća jer je neko mora brinit o materi

valjda zato je moja baba, tako silno volila mene i brata, nama je davala svu ljubav, koju nije mogla dat vlastitoj dici i drugim unucima

ćeri je baba još i vidila, prije nego je umrla, ali sinove nije, oni su bižali priko grane i bili su proglašeni tom nekom strašnom emigracijom, i tako je moja pokojna baba umrla a da godinama nije vidila svoju dicu

dok smo još bili mali baba je meni i bratu radila pletenice, u koje se uplitalo jaje i koje su se pekle na ognjištu, jaja smo pituravali ljupinom od kapule, i mazali slaninon, da se sjaju, mater bi ispekla sirnicu, i onda bi to sve lipo složili u košaru i nosili na blagoslov, nas dvojica bi gazili naprid a baba bi klipsala za nama, i vikala, napasti jedne ispast će vam sve iz košare

onda bi posli mise svećenik čita koliko je ko da za gradnju crkve, i uvik bi pročita mene i brata, baba bi svakog Uskrsa nešto od love koju bi jon dica u pismima poslala, dala ka prilog u crkvu i uvik pisala na mene i brata

baba je umrla kad mi je bilo trinajst godina, i uskrsi više nikad nisu bili isti, njena smrt je bila prva koja se meni osobno dogodila, i nekako mi se čini da su sjećanja na nju što vrijeme više prolazi to intenzivnija

ne znam zašto ali ja se eto ovih dana oko Uskrsa, sjetim svih mojih dragih kojih više nema, nekako tu nadu i vjeru u uskrsnuće i život vječni, vežem za njih, i taj neki ponovni budući susret


Svima skupa želim blagoslovljen i sretan Uskrs
- 15:49 - Komentari (42) - Isprintaj - #