Fressssssh

Sve o Evi

Jučer je na mjesnom groblju u Škabrnji u devedesetoj godini sahranjena Eva Šegarić.

Ništa neobično, ljudi umiru, lijepe godine rekli bi neki, Bog joj dao pokoj vječni, pridodli bi drugi, i nastavili dalje svoje vlastite puteve prema neminovnom kraju.

Eva je željela umrijeti.

Puno je ljudi koji govore da žele da ih Bog uzme k sebi, rijetki su oni koji to stvarno žele, ali eto Evi smo mogli vjerovati, da je od 18.11.1991. godine željela umrijeti.

Tog 18.11.1991. godine postrojebe Jugoslavenske narodne armije, pod zapovjedništvom Ratka Mladića, u pratnji lokalnih četničkih postrojbi su ušle u Škabrnju i ubile Evinog supruga Vicu i sina Ivicu, te zarobile Evine sinove MIljenka i Budu, koje su kasnije u Benkovcu ubili batinanjem do smrti.

Eva je tog dana tako izgubila supruga i tri sina, i od toga dana je željela da je bog uzme k sebi.

O Evi vjerojatno nikada neće biti snimljen film, niti će biti zabilježena u knjigama iz povijesti.

Prekrit će je zaborav kao i Katu Šoljić, i nebrojene druge majke i supruge koje su 18.11., ili nekog drugog datuma oplakivale svoje supruge, i sinove.

Zaborav na kojem tako gorljivo inzistiraju svi oni koji i danas žale za Jugoslavijom i onom petokrakom koja je bila nacrtana na tenkovima koji su tog jutra ušli u Škabrnju, pod zapovjedništvom Ratka Mladića, koji je s tom istom petokrakom i nekim drugim simbolima krenuo prema Srebrenici.