dan dvajsšesti moj ivane
evo kaže ivan đikić da će se vratit ako plenković povuče svoje izjave
zato bi ja alarmirao neku od organizacija za zaštitu žena, jer eto ivan đikić se ponaša ko zlostavljana starleta, odlazi, vraća se, nudi svom zlostavljaču, samo ne bi li ostala na stranicama tabloida
najviše me eto ivan đikić podsjeća na simonu gotovac, iz faze s antom gotovcem, pa eto postoji nada da se i ivan đikić posveti vjeri, i nađe neki novi smisao, te jednom zauvijek prekine sve veze sa svojim zlostavljačem
mislim na koncu jakov fak je otišao iz hrvatske, dostojanstveno, jakov koji je bio puno značajniji biatlonac nego li je đikić znanstvenik, znači može se kad se hoće, a možda je razlog što jakov nije bio starleta poput ivana
u jednom od komentara, moj dragi blogoprijatelj dražen, kaže nešto o tome kako je neko opljačkao Hrvatsku i kako zbog toga mladi odlaze vani
dakle vako, slažem se da je hrvatska opljačkana, savez komunista koji je jednom već doveo Hrvatsku do kolapsa se podijelio u dvije frakcije lijevu i desnu, koje sustavno naizmjence pljačkaju ovu zemlju, koja se ponaša ko ivan đikić i stalno se vraća po još
što se tiče ovih mladih što odlaze, ne postoji tema u kojoj se više sere nego u ovoj
ka prvo hrvati iseljavaju oduvijek, mi dalmatinci nekako najviše i najduže, da nije hrvata iz bosne i hercegovine koji kontinuirano nadoknađuju te manjkove, odavno bi Hrvati u Hrvatskoj bili manjina, možda zato ovi antifašisti i ne vole te Hrvate iz BiH, ajmo gospodo arijevci, mi čisti Hrvati, iselit te kako ih kolokvijalno nazivamo Hercegovce iako ih je dobar dio iz Bosne, što je već domena zemljopisa čega se antifašisti plaše, ne doduše toliko kao povijesti, ko će ostat arijevci moji
kao drugo prosječna plaća u Hrvatskoj je nešto više od sedamsto eura, i nikad ni u Hrvatskoj ni u jugoslavenskoj povijesti nije bila viša, a socijalna pomoć za tročlanu obitelj u Njemačkoj iznosi tisuću i sto eura,
plaća premijera u Hrvatskoj je dva soma eura, znači solidnih pedeset posto od automehaničara u normalnoj zemlji
dakle vrijeme je da shvatimo da četrespete nismo imali sreće, mogli smo postat normalna kapitalistička zemlja, kao austrija, belgija , nizozemska, finska, al eto mi smo postali komunistička vukojebina, pa smo se i onda kad je socijalizam bio na vrhuncu, ko pura dreku, kažu purgeri, čudili broklyn žvakaćim gumama, espadrilama, i hodočastili po ponte rossima, i metroima, ko muslimani u meku i medinu
kako stari ljudi kažu da nesreća nikad ne dolazi sama, nismo imali sreće ni devedesete, kad je odapeja socijalizam, sreće su imali česi, mađari, slovaci, poljaci, estonci, litvanci, mi smo za razliku od njih imali srbe, pa smo pet dragocjenih godina potrošili na rat umjesto na izgradnju demokracije, privrede, turizma, a onda smo kad je završio rat morali potrošit još par godina za ponovo gradit porušeno
najgore je međutim što smo se u ratnom košmaru propustili obračunat s komunistima, u vlasti, institucijama, sveučilištu, i svim ostalim porama života, prodali su nam priču o nacionalnom jedinstvu, sinovima ustaša i partizana, i na taj način spriječili odstranjivanje tog zloćudnog tkiva
izgradnja demokratskog društva tako je ostala na likovima, kojima je jedini poznat način funkcioniranja bio protkan nepotizmom, korupcijom, lopovlukom, i političkom podobnosti
demokraciju koja je bila u vrtiću smo dali najodvratnijim i najokorjelijim pedofilčinama
eto to su razlozi našeg jada, jednostavno nismo imali sreće, dogodio nam se antifašizam
a sad malo o seksu
neće me bit neko vrijeme, shvatite to kao da sam se odlučio u korizmi odreć bloga
u stvari malo mi je dopizdilo, ovi lijevi su toliko intelektualno inferiorni da su mi rasprave s njima pomalo postale jednolične i dosadne, ženske se boje purgerice pa mi se više ne upucavaju, blognjuz nikako da me stavi za top blogera šta je užasan udar na moju taštinu, osim toga morate se i vi malo angažirat, napišite ponešto, pohvalite nekoga ko napiše nešto lijepo, nemojte bit tako prokleto lijeni, i jebite mater govnima i budalama, jer ako to ne učinite oni će osvojit sve ovo a vi ćete ka dalaj lama odat okolo, i laprdat bez veze
budite mi dobri, i pazite šta radite, svak na koncu dobije ono što zaslužuje,
|
