Fressssssh

Put putujem

Svi vi koji mislite da je ovo još jedan post o Meli i Zvonki odma napustite ovaj blog.


U zadnje vrijeme putujem manje nego ranije, tako da ako je virovat onoj spravi šta miri kilometre u zadnji godinu dana sam priša sedandeset tisuća kilometara.
To je nešto manje nego prijašnjih godina, i puno manje nego prije puno godina.
Kad bi se sve skupa zbrojilo sabralo bi se tu sigurno više od dva tri milijuna kilometara, koliko više ne znam ali dosta više.

Dakle svi vi koji ste pomislili da sam ja profesionalni vozač, apsolutno ste pogriješili.

Ukoliko ste pomislili da sam pjesnik, i to ste pogriješili, iako je anketa na sveopće užasavanje blogerice Annaboni rekla drugačije.

Inače muško pjesništvo na bloghaeru i nije nešto, osim Sewena koji je u svom pomalo osebujnom stilu originalan, i ima tu poetsku dušu svi ostali se previše trude, a po mom mišljenju koje je apsolutno nerelevantno, ali jebiga u demokraciji imam pravo na niega, baš im i ne uspjeva.

To s mišljenjem oni koji su ogrezli u vremenu kad se po mišljenje išlo u komitet, nikad neće skužit, ali taj problem će ionako riješit biologija.

Za razliku od muškog ženski poetski izričaj na blogu je puno kvalitetniji sadržajniji i suvisliji.

Kao posebnost izdvojio bi Eve Zmajevsku koju uglavnom ne razumiš kurca tebe, ali iako ne razumiš imaš osjećaj da te svaka riječ udara u pleksus poput profesionalnog boksača.

S druge strane Zadihana te nekako uvuče u taj svoj vrtlog misli i osjećaja, i vrlo je teško definirati gdje što počinje a gdje završava, mislim na misli i osjećaje naravno, u svakom slučaju u nekom trenutku osjetiš da te struja nosi.

Kad već pričamo o poeziji nedostaje mi Alžbeta i njena angažiranost, koja je za razliku od drugih angažiranosti imala dušu

O Čuvarici Pinkleca neću ništa reći jer tu ne želim niti pokušavati biti objektivan.

Naša neimarka Shadow, koja je valjda još u fazi preseljenja, je priča za sebe, moram priznat da ne pročitam sve što napiše, jer kud bi stigo, obzirom na tempo kojim ona to štanca, ali kod nje se osjeti koliko je to njeno pisanje veseli, i taj poseban pomalo posesivan odnos, koji rezultira svako malo time da je nije problem zamisliti s isukanom sabljom kako brani svoje stihove.

Stara teta, e to je priča za sebe, njeni uradci su rijetki, ali su onda perfekcionistički složeni, tako da se meni čini da ona te svoje pjesme, sto puta posloži, presloži, rasloži, i šta ti ja znam što im sve radi, u svakom slučaju, od nje ne možemo očekivat, pjesmu koja liči na cheescake, prije će to biti neka dozlaboga komplicirana slastica neponovljivog ukusa.

Volio bi kada bi Demetra češće nešto napisala, kod nje je emocija istovremeno i snažna i precizna, bez ikakvog prostora za nedoumice


Ne da mi se sad više dalje pisat, pa neka se oni koje nisam spomenuo ne nađu pogođeni, ovo nije uostalom nikakva stručna opservacija, jer ne posjedujem kompetencije za takovo nešto, ovo je samo moje mišljenje o nekima od vas, ja vas tako vidim i doživljavam.



Naravno ovo o muškima je čista provokacija, jer na što bi to ličilo da ja ne napravim problem, neka dečke obradi neka od kolegica blogerica, ne mogu ja sve sam