Svim dragim Josipima, Josipama i sl, od srca sretan i blagoslovljen danasnji imendan!
Ne zaboravimo, da se i sam Papa zove Joseph, a tu je i nas kardinal Josip Bozanic, mons. Josip Frkin itd, itd...
Tom prigodom odlucih ponoviti jedan svoj raniji post:
Naime, kad sam na jucerasnjem koncertu duhovne karizmatske glazbe u Pujiliu (gradicu blizu Latacunge oko 2 sata od Quita prema jugu), u njihovoj krasnoj zupnoj crkvi, obilazila vrlo lijepe kipove raznih svetaca, sv. Male Terezije, sv. Franje i brojnih drugih, nekako zivo oslikanih, uputivsi kratku molitvicu svakome od njih, i pomislivsi kako bi i u Hrvatskoj bilo lijepo tako nesto postaviti - kipove raznih svetaca, s npr. njihovim kljucnim mislima, mozda u nekom parku ili perivoju, kao u nekoj setnji, i onda tu "instalaciju" nazvati Perivojem svetaca ili sl...
I dok sam tako setala dugackom crkvom, molila, razmisljala, smisljala, pitajuci se koji svetac se me docekati pod sljedecim lukom, nekako posebno sam se zaustavila pred gornjim likom...Najprije se malo zbunivsi...Tko je to zapravo...Pomislih na prvi pogled da se radi o Isusu...S nekim djetetom u rukama...Ali, za cudo, nije bas uobicajeno tako prikazivati Isusa...Makar bi mi takav prikaz bio bas adekvatan, za Onoga koji je sam rekao: "Pustite malene k meni", a evo ne pustaju mu ih, cak niti na kipovima...Onda sam ugledala aureolu oko djetetove glave, i zakljucila da na kipu zapravo jest Isus, no samo kao beba...Ali tko je onda ovaj muskarac, koji je to svetac, koji ga drzi u rukama...Ugledavsi ljiljan, sjetih se da tako uvijek prikazuju sv. Josipa...Pa je i logicno da je mala beba Isus na rukama svoga njeznog i briznog poocima...
Ali zacudih se ovom prikazu sv. Josipa, s dugom kosom...Uvijek je prikazan s kratkom...A odrasli Isus uvijek s dugom kosom...Bas neobicno...Onda pomislih da nije ni cudo da su obojica imala dugu kosu, i da toliko slice jedan na drugoga, bas kao pravi otac i sin...Ali, sv. Josip zapravo nije bio Isusov pravi otac, zapravo uopce nisu u rodu...Pa otkud onda tolika slicnost u ovom prikazu...Necete vjerovati, ali sve ove misli su mi prolazile glavom u samo nekoliko trenutaka, promatranja i razmatranja ovog zanimljivog kipa...I onda mi je doslo kao neko pravo nadahnuce...
Pa fizicki nisu bili u rodu, ali je zapravo sv. Josip, bio jedini pravi model muskarca za Isusa, koji je kao beba, dijete, djecak, mladic, odrastao uz sv. Josipa, kao uz pravog oca...Koji ga je odgajao, poucavao...Zajedno s bl. Djevicom Marijom...Kakvi roditelji! I kakav Sin! Isus je sve svoje prave, muske karakteristike, mogao naslijediti, nauciti i kopirati, jedino od sv. Josipa! Mozda i nacin brijanja, oblik bradice...Onda mi je bilo zanimljivo zamisliti Isusa kako se brijao...Nikad nisam o Njemu razmisljala na taj nacin...Onda stil odijevanja...
Zamisljala sam Mariju kako siva i kroji haljine za svog Zarucnika, i svog sina...Mozda od istog materijala, jednu vecu - odraslu, i jednu manju - za sina...Kako pere njihovu robu, kako im namijesta "kragne" : )))
Zamisljala sam kako Isus i kasnije, mozda vec i pri javnom djelovanju, kopira "modu" svoga zemaljskog oca...
Ne znam, sva sam se nekako raznjezila i rastopila, uzivljavajuci se u ovu obiteljsku atmosferu i sitne svakodnevne detalje svete nazaretske obitelji...
A sve to zbog ovog neobicnog, sada bih vec rekla i cudesnog kipa sv. Josipa...I njegove duge kose...S kakvom ga nikad ranije nisam ni vidjela, ni zamisljala...A sad mi se sve bas tako nekako dobro uklopilo i poklopilo!
Sv. Josipe, moli za nas i nase obitelji!
Uz ulomak jedne moje pjesme:
Neka nasi ocevi,
Josipov primjer slijede,
i na isti nacin svojim obiteljima,
Isus i Mariji vrijede!
Obitelji nase drage,
Ti cuvaj i stiti,
poput Tvoje svete Obitelji
daj im biti!
Neka se u njima
radjaju nova zvanja,
neka nasa djeca budu
ostvarenje Tvojih sanja!
A dodajem i dio svog putopisa iz Sv. zemlje:
"I Riječ Tijelom postala
Uskoro stižemo u obližnji Nazaret...Idiličan gradić, prolazimo njegovim ulicama, gledam dječake koji tuda trčkaraju, zamišljam malog Isusa, njegove roditelje, njihove zajedničke šetnje ovim nebeskim gradom...Pomišljam poljubiti ovo sveto tlo, sjećajući se i Pape koji je uvijek pri svojim putovanjima to činio, pa kako ne bi mi onda ovdje...I barem u duhu, učinih to...Svim srcem sa Sv. Obitelji, koja je ovdje živjela i šetala...
Krasna Bazilika Navještenja...Marijina kućica kod oltara...Zamišljam silazak Anđela, i jednostavnu nazaretsku Djevicu...Otvorena Srca..."Neka mi bude"...Ovdje je sve počelo...
I baš tu imadosmo našu prvu zajedničku sv. misu...Osluškujući Božja nadahnuća, svatko za sebe, zagledani u Djevičin primjer...
U dvorištu mnoštvo Gospinih slika, njenih likova koji se štuju diljem cijelog svijeta...Iznenada se ponosno srećemo i s našom, bistričkom Gospom! Bogu hvala...U Vodiču prof. Rebića čitam da je tu sliku 1976. godine blagoslovio kardinal Kuharić, s 250 hrvatskih hodočasnika...
Susrećemo i mladog hrvatskog fratra - fra Sinišu. Ne zna se kome je draže - njemu ili nama...Tu je mjesec dana, još se navikava...Slika nas sve zajedno pred ovom lijepom Gospinom crkvom, ako ne jednom od najljepših, onda svakako - najznačajnijom...
Odmah do nje je i krasna crkvica Sv. Josipa, s lijepim kipovima i slikama Sv. Obitelji...Veseli me ideja da je sv. Josip stanovao tako blizu Marije...I kako su se tu zagledali jedno u drugo...Baš kao što i mi trebamo u svakoga od njih, u čitavu sv. Obitelj..."
|
