Beily prvi put u kinu i drugi filmovi...
Dragi moji, vjerojatno vecina vas ne moze niti zamisliti kako je to za svoj 13. rodjendan prvi put se naci - u pravom kinu! A sto je sve mala Beily morala prozivjeti, samo radi te obicne, male djecje zabave, doista nalikuje pravom filmu... Naime, Beily potjece iz vrlo problematicne i zapustene obitelji, s puno nasilja, alkohola, droge i raznih drugih problema...I tko zna kako bi bila zavrsila da ju prije nekoliko godina Maestra nije uspjela spasiti, i dovesti u nas internat, kao jednu od prvih sticenica Zajednice Krista Misionara Molitelja...I tako je Beily zapravo odrastala sa sestrama, u skladnoj i sigurnoj sredini, prosle godine naucila citati i pisati...Sestre su je cak uspjele sluzbeno prijaviti i u maticne knjige, gdje nikad nije bila prijavljena, a nitko nije znao niti kada joj je tocno rodjendan...Sestre su izabrale datum Blagovijesti, pretpostavile koliko bi otprilike mogla imati godina, i tako je ove godine na taj datum trebalo prvi put sluzbeno proslaviti taj njen, zapravo izmisljeni 13. rodjendan... No, Beily koja je zbog svih maltretiranja u obitelji, ostala s odredjenim psihickim posljedicama, iako je zapravo vrlo inteligentna i draga, stalno ima potrebu za bjezanjem...Ne uspijevajuci jos dobro procijeniti gdje joj je zapravo dobro a gdje ne...Tako je prije par mjeseci odlucila pobjeci cak i iz naseg internata, potrazivsi svoju tetku i bolesnog rodjaka, koji zive relativno blizu, i koji su je, jedini od citave obitelji, povremeno znali doci posjetiti i obici...Tamo, naravno vise nije niti isla u skolu, vec je pomagala tetki u kucanskim poslovima, a povremeno bi nam zajedno i dosle u posjetu...Tako sam ja ponovo obnovila Beily svoje davno dogovoreno obecanje, da cu je za njen 13. rodjendan odvesti u pravo kino! Cemu se ona vec mjesecima silno veselila...I tako smo Maestra i ja na Blagovijest otisli do nje, s rodjendanskim darovima, i dobrom voljom...No, tetka je bila na poslu, Beily je citavo popodne spavala, i nitko se nije bio ni sjetio njenog rodjendana...Te smo dogovorili da cemo onda u kino radije sutradan, kad sve bude spremno... No, kad smo se navecer vratile doma, imale smo sto cuti telefonom od njene tetke...Beily je upravo pobjegla i od njih, istukavsi svoju tetku, i zakljucavsi rodjaka...I nitko ne zna kamo je otisla...U potragu za Beily te noci ukljucile su se sestre Zajednice Krista Misionara Molitelja, pa cak i policija...Sestra Maritza ju je uspjela "locirati", no Beily je ugledavsi i policiju strasno se preplasila i pocela bjezati prometnim ulicama Quita...Policajci na motorima dali su se u potjeru za njom, sirene su trubile, auti kocili, promet se zaustavljao...No, na kraju je sve sretno zavrsilo...Beily se morala predati...Policija ju je htjela odvesti na psihijatriju, no na kraju se ipak uspjela smiriti - opet u nasem internatu...Uz jedini uvjet, da sutradan doista odemo u kino... Moram priznati, da mi nakon svega nije bilo ni malo ugodno sama s Beily ici u kino...No, obecanje je obecanje...A Beily se taj dan ponasala savrseno pristojno! Uzivala je u crticu o malom dobrom dinosauricu Impy-ju i njegovim prijateljima...A i neprijateljima, koji su svi na kraju ipak postali dobri : )   Cak je sama i predlozila da tijekom filma fotografiramo lijepe scene...Pa cak i mene : )  Fascinirale su ju i pokretne stepenice  i druga cuda u velikom shopping centru.  A isli smo i u Mc Donald's!!!  Gdje su bas neka bogata djeca, sa svojim roditeljima i prijateljima, slavila i svoje rodjendane...Vjerojatno ni priblizno ne cijeneci to sto imaju, kao sto je mala Beily doista uzivala u svakom zalogaju, i svakoj sceni crtica o dinosauru... Na kraju smo se sretno i zadovoljno vratile doma, oko sat vremena voznje busom...S posebno velikim potrebama molitve i za malu Beily! |
