7. nedjelja k.g. C, Lk 6, 27-38
Svakom imalo upućenom u matematičke tajne, jasno je da s lijeve i desne strane jednakosti uvijek stoji ista vrijednost, i da je svejedno što je lijevo, a što je desno...
Jednakost iz naslova, mi se nekako posebno nametnula posljednjih dana, i posebno razmišljajući o današnjem dijelu Evanđelja, gdje Isus jasno kao vedar dan iznosi temelje čitavog svoga Programa, koje tako uvjerljivo argumentira svojim držanjem na Križu, a sam Bog Otac potvrđuje njegovim Uskrsom...
Evo, za nedavno Valentinovo, kojeg neki zovu i Blagdanom Ljubavi mnogi su vidjeli i osjetili kako je lijepo i lako ljubiti svoje prijatelje, posebno izabranika svoga srca, izmijenjivati darove i ruže, umotane u crveno, načićkane srcima (simbolom ljubavi...), no evo za koji dan - počinje i - Korizma...Koju bih ja nazvala - Vremenom Ljubavi, one prave, provjerene, utemeljene i na djelu dokazane...Ljubav zapravo nije romantična balada, njena ljepota je samo površni dio nje, čiji duboki i pravi temelj je jedino u križu, i spremnosti na križ - radi ljubavi, kako bismo tek tada i tek po križu mogli uživati u njenim pravim plodovima...
Baš u petak, na molitvi kod montfortanaca, to sam si posebno posvijestila, kada je p. Mihovil držeći u rukama poveće Raspelo, rekao: "Križ je simbol Ljubavi!", i prvi put to sagledah nekako potpuno jasno...Zapravo - simboli ljubavi nisu srca, na koja smo uobičajeno navikli, već doista i baš - sam Križ...Srca mi u odnosu na Križ djeluju kao mjehurići od sapunice, kao i Djed Mraz u odnosu na Dijete u jaslicam, ili zeko - prema uskrslom Kristu...
I baš o tako nečemu progovara Isus u današnjem Evanđelju: "Ako, dakle, ljubite one koji vas ljube, kakva vam nagrada pripada? Jer, i grešnici ljube one koji njih ljube. I, ako dobro činite onima koji vama dobro čine, kakva vam nagrada pripada? Jer i grešnici čine isto."
Nego:
"Ljubite svoje neprijatelje!
Postupajte dobro s onima koji vas mrze!
Blagoslivljajte one koji vas proklinju!
Molite za one koji vas zlostavljaju!
Udari li te tko po desnom obrazu, pruži mu i drugi!
Tko ti uzima ogrtač, ne spriječi mu ni košulje!
Svakomu tko ti ište, daji!
A od onoga koji uzima tvoje ne traži to natrag!
Kako želite da s vama postupaju ljudi,
tako postupajte i vi s njima."
Evo pravog izazova! I vježbi za cijelu Korizmu! I programa za cijeli život!
Tek tko to savlada, mislim da se može reći da je položio životni ispit kod "profesora" - Boga...
"Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš!
Nemojte suditi, pa doista nećete biti suđeni!
Opraštajte, pa će vam biti oprošteno!"
Možda ovako općenito - to i ne zvuči tako teško...
Ali npr. za prijatelja koji nas je iznevjerio i razočarao...Rođaka koji nas je prevario...Prijateljicu koja nam je otela dečka...Ili bivšeg dečka koji je otišao bez objašnjenja...
Molimo li za njih? I blagoslivljemo?! Možemo li to uopće?
A evo kako sve to tumači p. Luka u svojoj staroj propovijedi:
P. Lukina propovijed iz 2001.
Ili, još jedan konkretan primjer iz svakodnevice - mnogi smo se molili i molimo za zdravlje p. Luke, koje je hvala Bogu i našim molitvama ( u koje se i dalje preporuča...) iz dana u dan sve bolje...Već pomalo hoda i s hodalicom, i dalje je u Splitu, u korizmi će svakoga četvrtka imati sv. misu na Manušu u 18.30h, možda i klanjanje...
Ali koliko nas se ovih dana sjetilo pomoliti npr. baš za Ivicu Račana i njegovo zdravlje - tjelesno i duševno?!
A i Majka Terezija u svojoj molitvi za misije (na tragu molitve sv. Franje) ima reći po koju u ovom evanđeoskom smislu:
Suradnici Majke Terezije
Gospodine, učini nas dostojnima da možemo služiti subraći ljudima, koji širom svijeta žive i umiru u siromaštvu i gladi. Daj im danas preko naših ruku kruh svagdašnji, a preko naše susretljive ljubavi daj im mir i radost.
Gospodine, učini me kanalom svoga mira, da:
- gdje je mržnja, ja donosim ljubav,
- gdje je nered, da donosim sklad,
- gdje je zabluda, da donosim istinu,
- gdje je sumnja, da donesem vjeru,
- gdje je očaj da donesem nadu,
- gdje je tama, da donesem svjetlo,
- gdje je tuga, da donesem radost...
Gospodine, daj mi da uvijek:
- više želim druge tješiti, nego da budem utješen,
- da nastojim razumjeti druge, više nego da tražim razumijevanje,
- da ljubim radije nego da budem ljubljen,
jer kad čovjek sebe zaboravi, onda se pronalazi i
umirući sebi, budimo se na život vječni.
Amen.
I još jedan poticaj, u duhu današnjeg Evanđelja...Čini mi se da su djeca u svojoj bezazlenosti, iskrenosti i dobrohotnosti, bez imalo zlopamćenja najbolji nasljedovatelji i izvršitelji rečenoga...Oni zapravo nemaju neprijatelje, njima su svi prijatelji, svima vjeruju, svima opraštaju - njihova ljubav je doista kao iz Hvalospjeva Ljubavi...
Slično i u svojoj knjizi "Smijem biti slab", piše v. Antun Tamarut, osvrćući se i na prigodu karnevala:
"Želim samo u prigodi karnevala podsjetiti na važnost i ljepotu igre u našem životu, na djetinjstvo kao trajno nadahnuće za iskren i zanosan život, bez oštrih podjela i zasvagda podijeljenih uloga, bez umjetnih granica i lažnih obzira, bez poze i patetike. Među djecom su, kako znamo, unutarnje i vanjske granice mekane i lako se prelaze; tu doista nije presudno je li tko "muško ili žensko, Židov ili Grk, rob ili slobodnjak". Prema svetom Pavlu, najvažnije je da je u Kristu novi stvor. I zato je i doba karnevala dobra prilika da se podsjetimo na Isusovu riječ: "Ako ne budete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko."
A evo što se događa, ako odrasli nisu kao djeca, već radi takvih djeca moraju postati kao odrasli:
Djeca na jeruzalemskim ulicama...
|
