Gospa sinjska kod Gospe bistričke
Čovjek snuje, a Bog odlučuje...Tako i ja jučer, na Stepinčevo, umjesto planirane Lasinje, završih u Mariji Bistrici, u svom drugom po redu najdražem klauzurnom samostanu, i predivnoj tako mi dragoj i prepoznatljivoj, toploj, duhovnoj i nadahnjujućoj gostoljubivoj atmosferi...Nakon druženja sa sestrama i poziva na vječne zavjete jedne od njih : ) 1. svibnja, odoh na sv. misu u Bazilici...Pomoliti se pred likom Gospe Bistričke, i to iz knjige Krunica, Andrea Pradela, koju je s francuskog na hrvatski preveo baš kard. Stepinac, 1943...I to baš na vrijeme da dočekam hodočasničku procesiju, iz Sinja, koji su preplavili još tren prije praznu Baziliku, svečano pjevajući marijanske pjesme i noseći sliku Gospe Sinjske... Nekako me zatekao taj čudesni i milosni trenutak, u kojem sam se zatekla između "dviju" Gospi, obiju mi tako dragih i bliskih (baš poput moja dva samostana...) A još nedavno sam pisala i o Gospi širokobriješkoj, i što su sve neki spremni učiniti za nju, odnosno protiv nje... Bistrički župnik p. Koren je održao pozdravni govor, u kojem je naglasio važnost povezivanja hrvatskih krajeva, sjevera i juga, koje neki svim silama pokušavaju udaljiti i razdvojiti, ali evo baš naša zajednička Gospa nas čuva i drži na okupu, a ja pomislih i na naš domovnski rat, ono jedinstvo, i sve one krunice oko vratova naših dragih gardista...Mladi i pobožni sinjski župnik je odražao poticajnu propovijed, usmjerivši srca i duše vjernika baš prema liku bl. kard. Stepinca, čiji blagdan slavimo...A kad sam u jednom trenutku stariju Sinjanku pored sebe pitala kako se zove njihov župnik, ona mi je puna sreće, punim srcem nekako majčinski ponosno i značajno odgovorila: "Fra Nikica!"  A kada su bistrički i sinjski župnik zajedno, u dva reda, dijelili sv. pričest, preplavila me dodatna milina i ponos na naše svećenike i naša Gospina svetišta, uz ideju kako je ta Euharistija iz njihovih ruku, baš poput dva izvora milosti iz naša najpoznatija dva svetišta, i kako je lijepo što se to događa baš na Stepinčev blagdan, koji je Gospu toliko štovao i širio i poticao pobožnost prema njoj, često i sam hodočasteći i vodeći hodočašća u njena svetišta... Kao što je hodočastio i u Svetu zemlju - 1937 - prije točno 70. godina...Ponovo se sjetih svojih nedavnih ideja i poticaja, kako bi bilo lijepo organizirati npr. nacionalno hodočašće u Svetu Zemlju baš povodom ove jubilarne godišnjice... Ili se baš ovdje u Bistrici odazvati na još jedan lijepi poticaj kardinala Stepinca, kojeg sam našla u njegovom predgovoru spomenutoj knjižici Krunica, napisanom u Zagrebu, na blagdan svete Krunice, 7. listopada 1943: "Prevodeći ovu zlatnu knjižicu, imam još jednu želju. U našem dragom narodnom svetištu Mariji Bistrici naši će umjetnici, ako nas Bog poživi, izgraditi i lijepo, kako i zaslužuje Majka Božja, urediti petnaest kapelica s otajstvima svete Krunice. Mnogi će hodočasnici moći tamo, u onoj divnoj prirodi, uz pomoć ove knjižice u miru razmatrati svu ljepotu, veličinu i milinu našega otkupljenja...ALOJZIJE, nadbiskup" Kako se ne odazvati na ovaj direktni poticaj i poziv...Sada već i s dvadeset kapela, uključujući i Otajstva svjetla dragog nam Pape Ivana Pavla II, možda baš negdje od njegova spomenika, npr. prema Karmelu...Tko zna, možda netko i ovdje na mom blogu pročita i sazna za ovaj Stepinčev poticaj, i dobije kakvo dobro nadahnuće...  U Bistrici započetu molitvu krunice, prekinutu dolaskom sinjskih hodočasnika, dovrših popodne kao hodočasnica u Remetama, gdje naiđoh i na kardinalov lijepi oltar, sa njegovom slikom uz Gospinu... |
