Marketing
Svoju banku sada ostavljam žalu...
5. nedjelja kroz godinu C, Lk 5, 1-11
Današnje Evanđelje mi je nekako posebno lijepo! I posebno značajno!
Evo, najprije lijepa Papina pjesma, inspirirana baš ovim Evanđeljem:
Krist na žalu
Nakon što su ga prošle nedjelje, njegovi Nazarećani, htjeli kamenovati, evo danas se na obližnjem jezeru, narod opet gura oko njega da "čuje riječ Božju"...A On, u tom mnoštvu, odnosno nekako izvan njega, opaža dvije lađe, "gdje stoje na obali", i ljude oko njih, nekako o svom poslu, izišli i ispiru mreže...Ali On ide baš k njima, ravno Šimunu...(jadan Šimun ni ne zna što ga upravo snalazi!)
Najprije ga zamoli da "malo otplovi od kopna"
Pa ih sve poučava...
Onda da "otplovi na pučinu..."
Pa im puni mreže, tako da su se gotovo razdirale, a lađice gotovo tonule...
Time se Šimun obraća, shvaća da je grešan, nedostojan Njegove blizine...
Ali Isus ga ohrabruje: "Ne boj se!" Nije grešan! Nitko nije previše grešan za Isusa! Nitko nije toliko grešan, da bi ga Isusova Ljubav moga zaobići, mimoići...Svi su obuhvaćeni Njome, On stalno baca mreže svoje Ljubavi prema nama, ne odustaje, sve dok nas sve njima ne zagrli - od najvećeg pravednika, do najzadnjeg grešnika...Zato i ima svoje apostole, svećenike, koji mu u tome pomažu: "Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!"
I oni izvukoše lađe na kopno (i to ne prazne!, nego pune, puncate), ostviše sve i pođoše za Njim...
A sada lijepa sjećanja i slike s Genezaretskog, Galilejskog, odnosno Tiberijadskog jezera (jeste li znali da je to sve jedno te isto jezero?!):
Pogled na jezero s prozora naše hotelske sobe u Tiberijadi
Post je objavljen 04.02.2007. u 09:12 sati.