Danas je blagdan ovog vrlo mi dragog i zanimljivog sveca, na čijem grobu sam se ljetos u Paray Le Monialu posebno intenzivno molila...
Evo najzanimljivijih detalja o njemu:
"Na svoj rođendan, na Svijećnicu 1675., Klaudije nakon završene duge i svestrane formacije polaže svečane zavjete u Družbi Isusovoj, a u gradiću ParayleMonialu preuzima službu rektora tamošnjeg kolegija. Kako je taj gradić bio tada prilično nepoznat i zabačen, neki su se čudili kako je čovjek tako visokih kvaliteta kao La Colombiere određen za tako neznatno mjesto. Rješenje te zagonetke nalazimo u činjenici da su Klaudijevi poglavari znali da se upravo u ParayleMonialu nalazi ponizna redovnica Margareta Alacoque, kojoj je Gospodin objavljivao blago svog Srca, a ona bila u velikoj tjeskobi i nesigurnosti. Njoj je sam Gospodin obećao da će joj poslati svog «vjernog slugu» i «savršenog prijatelja». On će joj pružiti duhovnu pomoć, uliti sigurnost i pomoći u ostvarivanju zahtjeva Srca Isusova. Bili su to zahtjevi da svijetu očituje nedokučivo blago ljubavi Kristova Srca.
Margareta Marija, prosvijetljena iznutra, već je kod prvog susreta o. Klaudiju očitovala svoju dušu i objave dane joj od Srca Isusova. On je odmah shvatio o čemu se radi, obodrio je da je na pravom putu i potaknuo da opiše sve što se događa u njezinoj duši, a on će joj već dati potrebne savjete te je podržavati u izvršavanju od Gospodina povjerene joj, doista, velike misije. Otac je Klaudije u molitvi, u duhovnom rasuđivanju, jasno je spoznao kako sam Krist želi da se proširi štovanje njegova Srca u cijeloj Crkvi. Kako doznajemo iz svečevih duhovnih bilježaka, on se i sâm sav dao na rad da se ostvari Isusova želja.
Iz posljednjih bilježaka o. La Colombiera te iz onoga što mu je povjerila Margareta Alacoque, slijedeći također smjernice sv. Ignacija, on u promatranju Srca Isusova dolazi do spoznaje da je to Srce simbol njegove bogospasiteljske ljubavi. Teologija će to kasnije razviti i jasno utvrditi: da je Srce Isusovo najizrazitiji simbol milosrdne Božje ljubavi.
...
U ljetu 1681. došao je opet u ParayleMonial, gdje je 15. veljače 1682. završio svoj kratak, ali vrlo intenzivan i plodan život. Papa Pio XI. proglasio ga je blaženim 16. lipnja 1929. Po mišljenju sv. Margarete Alacoque njegova je karizma bila u tome da duše privodi k Bogu slijedeći put ljubavi i milosrđa, koje nam je Krist objavio u Evanđelju.
Prigodom audijencije francuskih hodočasnika biskupije Autun, Chalon i Mâcon, koji dođoše na kanonizaciju bl. Klaudija, papa Ivan Pavao II. im je rekao: «Radujem se zbog vijesti da ParayleMonial svojom duhovnošću hrani mnogo svećenika i redovnika te nadahnjuje prvotnu formaciju i lijep broj svećeničkih kandidata. I skupovi su, osobito mladih i obitelji, u ParayleMonialu istinski razlog nade za vitalnost Crkve u vašoj zemlji, a ne zaboravimo ni na hodočasnike što dolaze iz drugih zemalja…
Svima što ondje rade u svagdašnjem pastoralu, što animiraju hodočašća i sastanke, upućujem svoje ohrabrenje: mislim naročito na monaške zajednice, svećeničke također, na oce isusovce, na zajednicu Emmanuel, na vjernike grada ParayleMoniala i na područje Saône et Loire i na sve one koji se s vama sjedinjuju u istom žaru. Neka vas sv. Klaudije i sv. Margareta Marija podržavaju svojim zagovorom te izmole od Gospodina da ognjište u ParayleMonialu, što ga je on sam ondje zapalio, bude trajno duhovno žarište…»
U zadnje vrijeme je u ParayleMonialu otvoreno sjemenište koje ima odlične učinke. Kanonizacija sv. Klaudija pridonijet će sigurno još više da to odabrano svetište Srca Isusova s grobovima dvoje svetih bude mjesto blagoslova i duhovne obnove. "
Tekst o sv. Klaudiju možete naći na donjem linku, izabravši na kalendaru 15. veljače:
Svetac dana
Post je objavljen 15.02.2007. u 08:23 sati.