radujmo se, narodi, imamo i čemu :/

utorak , 31.12.2019.

nema veze naša svakodnevna stvarnost
pobjegnimo radije
u neku izmišljenu realnost
imamo zrak pun kao šipak
ispušnih plinova iz kemijskih tvornica
vodu iz pipe ali uz dodatak klora
i drugih krutih štetnih čestica
imamo zemlju u koju trpamo
željezne bačve s nuklearnim otpadom
imamo planine na kojima umiru šume
imamo jezera u kojima 'mjesto rakova
sada žive frižideri i automobilske gume
imamo rijeke u koje miješamo
vlastite fekalije i otpadne vode
imamo posao od osam do pet
i privid sreće, rasta i slobode
imamo državu carstvo ino trgovina
u kojoj je svaki treći čovjek
uhljebljena sebična sirovina
imamo zvijezde ali ih ne gledamo
pogled od ekrana dignuti ne damo
Imamo pametne kako se snaći
i gurue duhovnosti koji nas uče
kako da slabijeg pregazi jači
ali nema veze najbolje je tako
za uspjeh i nije predodređen svatko
imamo sve sve što ne trebamo
a neophodno za miran život
i dalje vječito sanjamo

Foto: Igor Vitomirov

p.s. nemam iluzija o svijetu u kome živimo. onog dana, kada budemo uređeno društvo jakih i odgovornih individualaca, pustit ću mozak skroz na pašu.
do tada, samo krotko i smrt glupostima koje uništavaju Čovjeka!
nema opuštanja! :)

najluđi dan l(j)udima

ponedjeljak , 30.12.2019.

Razmišljam, još samo sutra i prekosutra treba izdržati opće narodno veselje i onda će biti mir.
No, neće. Tek slijedi ono najgore, bojim se.
:zloćesti emoji:
Bit će konstantno jaukanje o tome koliko se prejelo, prepilo, prepričavanje menija, izbora hrane, pranje svečane garderobe, skidanje šljokica, zbrajanje minusa na računima...

Mjesec siječanj tradicionalno je najduži i najdepresivniji mjesec u godini.
Razumljivo, nakon isforsiranog prosinca u sreći, darežljivosti, pažnji, radosti, pomirenju, ljubavi među svima, sve to kao da preko noći nestane u ljudima, koji odjednom nalikuju ispuhanim balonima.
Nastupaju grizodušje, malenkolija, nervoza i gotovo je nemoguće vidjeti nasmješeno i nerazočarano lice.
Grozna slika ljudske neracionalnosti.

Pitam se, zašto ljudi uopće u ovo vrijeme godine prave liste želja? Općenito, zašto jedni drugima uvijek požele nešto posebno i najljepše?
Da li zato jer je to ugodno čuti i kulturno reći?
Prije bih rekla kako je to zbog toga što se za neostvarene želje uvijek i lako pronađe dežurni krivac.
Odluke su nešto posve drugo, ozbiljno i intimno: nimalo slatko za poželjeti i objavljivati na sav glas. Nerealizirane odluke nemaju krivca u drugome i ne ovise o drugima.
Zato su novogodišnje odluke promašaj i još jedan u nizu očajnih pokušaja vlastitog unaprijeđivanja slabičkih jedinki.

Unatoč svem veselju i ushitu oko svršetka jedne (naravno, grozne i teške) kalendarske godine, i Nova, 2020. godina bit će takvima kao i sve prethodne, osim ako im ono nešto napokon ne dođe iz stražnjice u glavu.
Zato, sretno s glavom! ;)

Ilustracija: Getty images

svaka ptica svome jatu...

Ništa me u životu ne može tako naljutiti kao granice na koje nailazim, a koje su od tko zna kakvog ološa nametnute "modernom" čovjeku.
Ništa nije toliko uvredljivo kao glupačine mojih poznanika da sam "preosjetljiva" i da radije, kao i oni, prihvatim da "tako mora biti" u životu.
Mora biti sumlatima, a nikad poštenom stvoru.

slaboumni

nedjelja , 29.12.2019.

svi mi imamo svoje filozofije
bez obzira jesmo li tog svjesni ili ne
ne vrijede mnogo pa i ništa drugima
koliko one znače nama samima

ginemo u obranu liberalnih sloboda
za njih se dižemo i protiv svojeg Roda

svi mi imamo svoja čvrsta uvjerenja
da smo baš mi neka posebna stvorenja
utjecaj tih zabluda nas hladno pogubljuje
ničemu k'o užitku čovjek danas ne robuje

ginemo u obranu izmišljenih prava
napunjena smećem je svaka druga glava

svi imamo priliku za spokojno življenje
i pregršt dobrote s drugima za dijeljenje
ali nama uvijek još malo nečeg fali
slađe nam je uzeti već da bi od sebe dali

gluhi ne mogu čuti
slijepi ne mogu vidjeti
slaboumni iako bi htjeli
ne mogu moral razumjeti

Izvor ilustracije: Kultur Tava

moj zadatak

netko mora voljeti
ono od čega većina bježi
netko mora reći ne
izobilju ideja bez pameti
netko mora čuvati
kosti predaka davnih
netko mora bdjeti
nad potomcima nevinim
netko mora znati
pogaču pod pekom ispeći
netko mora biti
neprilagođen u modernosti
netko uvijek mora
teži zadatak preuzeti

običan dan u prosincu

Nebeskim morem uigrano i sporo krstare golemi brodovi. Neki nemaštoviti ljudi zovu ih oblaci.
Boje su im tamne, modre, olovne i kao da su puni tereta koji oklijevaju izbacati po bezkrajnim dubinama.
Okružuju čitavo nebo, nisko nad ljudskim glavama što se od silovitog i oštrog vjetra ne usude podignuti bradu od prsa, bježeći hitrim nogama u topao prostor omeđen s četiri zida.
Zovu ga dom.
Vije i neumorno puše, donoseći malo pomalo studen sa Sjevera i sav živi svijet priprema se za Moranin dolazak.
Ona neće doći, sve dok Stribog ne završi zviždati pjesmu mudraca iz davnina, koji su spoznali i iščupali strašnog crva što je rovao u njihovim srcima.
Tada će Pravedna rasuti mir, tišinu i bjelinu spokoja iz crnih oblaka po zemlji.
Nad divotom pahulja uzdisati će tek poneka dobra duša, vireći iza zavjese na prozoru.
Ostali će proklinjati tešku sudbinu, oblačan dan, pa i Boga, nesvjesni što kunu.
Nikada im neće biti jasno da su pomamljene zvijeri u njima tek buncanja vlastitog nezrelog uma.

Ilustracija: Sergej Pokotilov

rasadnici raspuštenog duha

petak , 27.12.2019.

otkud tolika nemoć
tolika razočarenja
lomovi i padovi
otkud stare neiživljenosti
romantičnih predodžbi
usko zahvaćenih života

zašto traju
zašto se umnožavaju
zašto se jad uzalud i hladno konstatira
i zašto se preko svega toga mučnog
mirno prelazi
otkud tolike slabe kočnice
izvitoperenog razvoja
otkud toliko predrasuda i krivih pojmova

otkud ovako veliko neznanje
zašto radimo što radimo
i zašto ipak uporno isto činimo

otkud kuknjava sitnog samoljublja
u ovom takvom usvojenom vremenu
koje još i nije posve naše
tek mu dugujemo posvojenje

dvosjekla pitanja o glomaznom neredu
i odakle i kako onda početi
s kojeg kraja i od kojeg početka
tko će prvi i gdje krenuti pospremati

bilo tko
bilo gdje
bilo kako
nije važno
važno je znati što treba raditi
kako gledati u čistu realnost
neopterećenu vlastitim tlapnjama
svojevoljom i nespokojem
bez bojazni i samodopadnih izmišljotina
obmana i perverzija

otkud toliko ljudi
koji ne poznaju dostojanstvo i plemenitost
koji ne žele uočiti činjenice
iz povjesno-vremenskih koordinata
otkud toliko ljudi
s teretom neodstranjene prošlosti
mutnih pogleda na jasne zakone Svemira

Izvor fotografije: pinterest

tisuće

četvrtak , 26.12.2019.

tisuće misli
tisuće namjera
tisuće pogleda
tisuće dodira

tisuće dana
tisuće poznanika
tisuće informacija
tisuće predmeta

tisuće oblaka
tisuće kapi kiše
tisuće valova
tisuće kamenčića

a samo si jedan ti
jedna jedina ja

Izvor fotografije: nissnisa.blog.hr

kulturalizam

srijeda , 25.12.2019.

mrtvi kanali i ustajala voda
mnogi začepljeni tjesnaci
naizgled neophodne prepreke
golem rascjep društvenog bića
na suho otuđeno ljudsko
koje samo sebe bez kraja prerasta
u submisivnosti vlastitog značaja

znanje opredemećuje Čovjeka
od ideje i zamisli do djela i napretka
ljudska vrijednost umjesto da dominira
životari radi reda bez smisla stvaranja
čovjek izmišlja sve što mu u biti ne treba
sloboda je na cijeni samo kao mitologija
odgovornost za djela grubo odbačena

vrlina čovjekova je eksperiment
procjena samoprozvanih stručnjaka
trećih ličnosti izvan humanističkog domena
potrpanih po previše nusprostorija
u labirintu kapitalističkog mecentizma
oni ne štede poštenog Čovjeka
samo ga cijede prisiljenog na borbu
protiv vlastitog proizvoda
i svojih uvjeta rada i položaja

Slika: "Demon sitting" Mikhail Alexandrovich Vrubel

neka vrsta čestitke ;)

utorak , 24.12.2019.

Vi, koji imate sreću, a u vas u ovom slučaju spadam i ja, :) provedite blagdane u toplini vaših srca i domova, uz ljude koje najviše volite!
Ovo su dani kada smo naročito osjetljivi na trenutke, a svaki osjetljiv trenutak naglašava vrijednost (zaboravljene) slobode i mogućnost izbora.
Kako odabiremo, takve vrijednosti življenja i razvijamo. Drugi to vide i osjećaju.
Mi sami o svojim životima donosimo odluke u kom smjeru ćemo u budućnosti djelovati.
Budimo toga uvijek svjesni, jer samo naša djela, pa i ona najmanja, a ne velike riječi, pokazuju što nam je u životu vrijedno.

čuvanje pepela

uspomeno
tvoje vrijeme vratiti se neće
trebaš li onda biti
tako topla i mila
da me privlačiš sebi
kao pokislog beskućnika
kamin pun žive vatre
iza prozora tuđeg doma

zašto si ispunjena sjetom
ako su tvoje slike divne
poput remek djela
slikarskih velikana

trebaš li biti tako jaka
poput udava
koji u obruč steže
bespomoćnog miša

uspomeno
kutijo puna starog pepela
više te čuvati ne trebam
da me posjećaš
na ljepotu vremena prije
u meni vječni plamen postoji
koji pali trulež mana
i otpad sadašnjeg svijeta

Slika: Maureen Hyde

naličja

ponedjeljak , 23.12.2019.

slabo se mijenjaju lica ljudi
puno više se mijenjaju
naše iluzije o njima
i o nama samima

kič prevladava
i formira maske
od moralnog iščašenja
i društvenog ustoličenja
i ne zna se više razlika
između krinki i vlastitog ja
gubi se baš ono
za što se uvijek mislilo
da kontroli svijesti neće umaći

ako već nešto treba iščeznuti
iz ljudske prirode
neka to budu sile
koje čovjeka na nečasno navode

Foto izvor: sharewid ru

dan za glasovanje prizemnog

nedjelja , 22.12.2019.

počešljala sam svoje duge vlasi
sakupila ih u pletenicu
na umiveno lice stavila sam šminku
obukla se svečano
namignula svom već spremnom čovjeku

nasmiješio se ispod očiju sjajnih
pridržao vrata da izađem prva
da bez suzdržavanja s leđa me odmjeri
misleći o onom što biti će kasnije
kad obavimo glasovanje kao pravi frajeri

Foto izvor: Kultur Tava

heroji i kukavice

subota , 21.12.2019.

Mi u Hrvatskoj nećemo nikada masovno izaći na ulice, jer ulica je ušla u nas i kontrolira sve segmente našeg društva.
Tako smo dobili klanove i većina ljudi se zdušno trudi postati dio nekog moćnog klana, uklopiti se u njega, kukavički gušeći svoju savijest izmišljenom frazom kako to svi rade.
Pa da im čestitam! Bravo! Uspjeli ste u životu! Ostvarili ste svrhu svog postojanja! Važni ste! Vaš klan je bolji od drugih! Imate grupno zaleđe!

Premalo je nezavisnog i valjano mislećeg svijeta koje realno nešto poduzima da ovaj svijet barem u njihovom okruženju bude bolje mjesto i da svojoj djeci ostave uređeno društvo.
Svaka im čast, što makar i oni ne postaju uličarke i uličari, ma koliko ih svi navlačili za rukav.
To su moji prijatelji i heroji!

Fotografija grafita, autor nepoznat.

obitelj

petak , 20.12.2019.

pucketa grab
pod užarenom pločom peći
u rolu peče se kruh raženi
miris pun divote i raskoši
uvlači se u svaki kućni kut maleni

nevelika kuća nasred sela
iza zidova puna obiteljske radosti
toplina srca od vatre je jača
i od vrućeg kruha što pokriven se hladi
tu ljepotu samo Čovjek shvaća

Foto: imanje Kezele

podsjetnik

Uvjerena sam kako većina ljudi kojima sam okružena uopće ne može pojmiti značaj predanog i koncentriranog obavljanja svih svojih dnevnih radnji, počev od spremanja kreveta, obavljanja nužde, pripreme šalice čaja, kave, obroka, hodanja, plaćanja računa pa sve do npr. potpisivanja ugovorenog posla vrijednog milijune kuna.

Uvjerena sam kako većina ljudi ne shvaća što u sadašnjem trenu zapravo radi i koje su posljedice takvog njihovog nesvjesnog i neposvećenog izvršavanja dužnosti.

Sigurna sam kako većina ljudi nije svjesna ni da diše, niti da im kuca srce, a kamo li na koji način i kako rade sav svoj posao.

Nešto najstrašnije što se suvremenom čovjeku događa je uzimanje svog udjela u Svemiru zdravo za gotovo.
Automatizam u svakodnevnom životu dovodi do izuzeća kritičkog uma, nastajanje nezahvalnika i ljudi bez empatije, nekvalitetnih proizvoda i projekata, kvarova, stresa, nereda i nesuglasica.

Smiješno, zar ne, koliko ljudi govori o besmislu, nepravdi, drugima, velikom biznisu, a da sami nisu sa sobom raščistili kako im sve što imaju u jednoj sekundi može nestati, ostavljajući im gorak okus sitnica koje nisu napravili, primjećivali i koje su olako shvaćali.

Uvjerena sam da su mnogi životi promašeni, pa i moj, onog trena kad npr. odložim prljavu šalicu u sudoper i pomislim: "Ma, oprat ću je kasnije".

Slika: Three Sphinex of Bikini, Salvador Dali

unutarnji svijet

četvrtak , 19.12.2019.

Zastrašujuće je što sve mnogi ljudi zovu ljepotom:
automobile, kuće, namještaj, odjela, cipele, nakit, botoxirana lica, šminku, a unutar njih prevladava pohlepa, zloba i zavist.

Što je tebi unutra?

Slika: Tatjana Politeo

izvan apsoluta

srijeda , 18.12.2019.

nema autentičnosti
ma koliko se trudili
dokazivati suprotno
i utvarati posebnost

da ostanemo samo jednom
suočeni s potisnutim u sebi
vidjeli bi koliko smo zavedeni i glupi
a ne jedinstveni kako utvaramo

što Tvorca briga za naše mišljenje
ako jasno vidi svaki ljudski korak
na prolazu između jučer i sutra
i ovisnost o dojmu jednih pred drugima

sve žrtva do žrtve
sebičnosti i zlobe mislioca glasnih
njima ide zahvala na nama stvorenim
uz gubitak slobode spontanog življenja

Izvor ilustracije: Ian, Kultur Tava

pismo Svarogu

ponedjeljak , 16.12.2019.

Dragi Oče,

samo si mi jednom dao savjet da pustim druge da se zamaraju nebitnim otkrićima, i jednom si me spriječio da uništim Kezavog uz riječi da to ne smijem napraviti.
Naučila sam zašto.

Nisi mi nikad, baš nikad govorio o tome koliko je teško biti Čovjek i koliko ljudi gube vremena na brbljanje, spletkarenje, čitanje štiva koje snižava svjesnost i ostale stvari, daleko ozbiljnije i pogubnije za Dušu.
Nisi mi rekao kako je ljudima u krvi od sebe raditi budale, biti bez mjere, strpljenja, mirnoće i ravnoteže.
Nisi mi rekao da se prilike koje daješ ne ponavljaju i da ljudsko ne zna iskoristiti slobodne trenutke na pravi način.
Ljudi, kada nemaju što raditi, rastrče se na sve strane, zovu prijatelje na druženje, postaju nemirni od pomisli da ostanu sami sa sobom.
Rijetki su trenutci kad čovjek sjedne pod Nebeski svod, pred more, rijeku ili pod drvo i pokuša razumijeti sebe, svoj život, potrudi se razmisliti kako treba živjeti, što mu valja napraviti ili kako se iščupati iz mulja neznanja i boli s kojima živi.

Oče, i ja sam sada samo Čovjek. Hvala Ti što me puštaš da spoznajem svakim danom gdje griješim i što si me naučio odakle dolazi moja inspiracija.

Voli te tvoja kći.

Ilustracija s neta. Autor nepoznat.

svjetlo i tama

nedjelja , 15.12.2019.

Svijete
netko je rekao da ideš kraju
i toliko mnogo ljudi ga slijedi
razni su motivi za guranje
tamo u prve redove
gdje sjećanje na sve svijetlo blijedi

Gdje su majke i očevi
gdje je Rod predaka slavnih
nauk radosti življenja u skladu
gdje su unuci Svaroga
da stanu i prepriječe prolaz crnih
i blokiraju laži paradu

Svijete
nema dovoljno jakih i čistih
da te očiste od gadnog sjemena
što nikne u nešto nalik plodu
ali trune prebrzo nakon branja
i kvari se pod utjecajem vremena

Ulje na platnu Aysenur Ilkisik

krug

Nema uputstva za život
Postoje generalna pravila, usvojena generacijama, prenošena s koljena na koljeno.
Postoje i interesni ratovi što je vrijednije, bolje, unosnije i što se isplati, a što ne.
Postoje slijepe ulice koje željne znanja dovode pred zid spoznaje relativnog i neprimjenjivog u svakodnevnom životu.
Postoje emotivne ucjene jednih, bez uvažavanja potreba drugih, također emotivnih bića.

Postoji krug, bez početka i kraja.
Mi postojimo i unutar i izvan njega, kako tko, svjesni omeđenja, bez znanja što je izvan granice koja nas zadržava na našem mjestu.
Ali baš to nam je najvažnije: saznati "drugu stranu", prijeći ondje, kao da ćemo tek time ispuniti vlastiti smisao. Nije nam dobro tu gdje jesmo. Zamišljamo kako je tamo bolje, drukčije.
Pomišljamo da tamo zapravo pripadamo.

Tu negdje i ja spadam. Živim život, u kome neskriveno, intenzivno uživam. U svakoj sitnici, ugodnoj ili uznemiravajućoj, pronađem nešto za sebe. Hodam po bijelim oblacima, putem kista.
Ne trošim dato vrijeme na okolnosti koje su mi izrazito neugodne niti na meni daleke ljude. Ne zadržavam se ni sa ugodnim ljudima predugo da ne dočekam razilaženje u pogledima na krug.
Tu sam, bez potrebe da ljudima opravdavam svoj put.
On je ionako samo između mene i Tvorca.

Izvor fotografije: Kultur Tava

ne volim

subota , 14.12.2019.

ne volim pričati
s onima željnim krvi
utopljenicima u vlastitom ja
ni s glasnicima podzemnog svijeta
kome je samo do pohvala
i niskih podvala

ne volim društvo onih
kojima su ljudi hobi
sredstvo za popunjavanje praznina
hrana napuklim emocijama
kroz traćenje vremena i bauljanje
nedorečeno laprdanje

ne volim vidjeti
kič ovijen u patetiku
nadmudrivanje u nebitnim stvarima
natjecanja površne ljepote
spartanske maske slabića
pravih maminih junačića

Slika: "Čekanje" Andjela Micić, suha igla

biser znanja

zrelost moja zadovoljno
svoju mladost promatra
iako je mlada
k'o i mnoge druge
mislila da sve zna

sakupljena zrnca mudrosti
prostrijeta
kao na plaži bezbroj kamenčića
sagnula se zrelost i ubrala
jedno zrnce neznanja
što to razočarenje stvara
a to mladost ipak nije naučila
već je očekivala
da će drugi dati i za nju učiniti
sve što bi ona njima dala

Izvor slike: zg-magazin.com.hr/skoljke-bisernice/

biti kao voda

petak , 13.12.2019.

učitelj zena pred mene je stao
ili ja pred njega
to sad nije važno
sudarili su se putevi naši
iznenada i snažno

oči u oči
svak' svoje zna
on poštuje mene
njega poštujem ja

pustili smo naše misli neka teku
baš kao čista voda
on ju je vadio iz bunara
ja sam na raskrižju zalijevala cvijeće
i tako život razlike stvara

o zbivanjima raznim
izmjenili smo riječi
mjesta smo zamijenili
nitko nikom put da ne prijeći

učitelj zena pružio je ruku
uzvratila sam poželjeći mu mir
smješak se nacrtao preko naših lica
jer oboje znamo što je sloboda
i zašto joj je simbol nebeska ptica

Izvor fotografije Pinterest

jučer danas sutra

iako ljudi čuju
o čemu govore mudraci
najbolje nauče iz vlastitih grešaka
onda kad ih na tlo
obore vlastiti koraci

iako ljudi znaju
da život traje kako kome
ne mare što će im biti sutra
može li drukčije može li bolje
isto uporno nastavljaju po svome

Fotografija: Kultur Tava

"važno" je biti vamp

četvrtak , 12.12.2019.

Nakon novca, najveće opterećenje ljudi današnjice je njihova seksualnost i nasušna potreba da ju ističu.
Ne govorim o seksu kao najnormalnijoj radnji kao što su hranjenje ili spavanje. Ne govorim o seksu koji oslobađa najjaču fizičku energiju te čini dobro zdravlju.
Govorim o filozofiranju oko seksualnosti, kojem je uspjelo posve pomutiti zdrav razum ljudskih bića.
Pogled na područja u društvu gdje seksualnost prodaje neki proizvod i mjesta gdje je sve istaknuta, a tamo ne pripada, govori sve sam za sebe.

Tako npr. i "pametne" žene prave atraktivne frizure, šminkaju se, stavljaju nakit, bojaju nokte, nose cipele s vrtoglavim petama i čine druge trikove ljepote i zavodljivosti da bi se vizualno izdvojile od drugih žena i bile što uočljivije i "primamljivije".

Muškarci su kostimografije ipak pošteđeni. Ma kako god izgledali ili se oblačili, ženama su atraktivni ukoliko su prepoznati i prihvaćeni u društvu, ako su šarmantni udvarači i naročito ako su dobrog imovinskog stanja.
Stoga, muškarci se doslovno "ubijaju" u postizanju tih ciljeva.

Svime time, čovječanstvo je napravilo 10 koraka unatrag, a sva dobra i važna energija koju seks stvara, gubi se u nadmudrujućim igricama bezumnih dominacija muškog nad ženskim oblikom i obrnuto.
Svu golemu kreativnu silu ljudi uludo troše u najniže i najprizemnije ciljeve, svrstavajući se na dno evolucijske vrste.
Seks je uprljan, obezvrijeđen, tek sredstvo kratkotrajnog užitka. Napetost koju ideja seksa nepotrebno stvara, znatiželja je koja na kraju ubija mačku. Odvojen od duše, prilagođen trendu "jebanja" bez obaveza, čovjek je dehumanizirao sam sebe.
Epitet "seksi" najjače golica maštu neizgrađenih, nerazvijenih, onih nesposobnih da razdvoje bitno od nebitnog u životu.

Isti posjeduju vječnu žudnju za spajanjem "dvoje u jedno biće" što se popularno naziva vrhuncem, pri tome nesvjesni vlastite obmane i utopije.
Čovjek se ne može "spojiti" s partnerom, jer živimo u dimenziji čija je odlika ograničenost, prolaznost i nesavršenost.

Slika nepoznatog mi autora.

razgovor s Dušom

Pusti, dušo, Svijet neka tone,
al' sebe ne daj za riječi lijepe,
ne haji za mnoštvo, dok zvona zvone,
to majstor obmane okuplja slijepe.

Vremena su teška, al' gora još stižu,
štićenici ovog svijeta divljaju sve jače,
svatko želi titulu, do trona svi gmižu,
umilni k'o janjad, za sebe prosjače.

Pusti, dušo, ovaj svijet da posve poludi,
ti ne idi ondje gdje površnost vlada,
ne mare za Pravo oni u zabludi,
njihov je izbor laži promenada.

Izvor fotografije:pinterest

uništenje za radost

srijeda , 11.12.2019.

u golemom veselju i još većoj radosti
ljudima promiče jedna sitnica
da proslave rođenje Isusa Krista
u svoje kuće unose baš trokutasta drvca

uzalud svi ukrasi preko odrezane jelke
blještave lampice i pokloni pod njom
živo drvo pripada u šumu Života
a ne da odsječeno ukrašava naš dom

čovjek za razaranje uvijek ima opravdanje
u njegovom životu suprotnost svud se proteže
mrtvo drvo Moranino ne donosi nikom sreću
al' uz "tako mora biti" smrt se uvijek nadoveže

Ilustracija: youngspiderkid fantasy art

"izvjestiteljstvo"

Od realnosti nema bježanja
Nekad su bila drugačija vremena
Tad su izvjestitelji lagali
u granicama sumnje:
možda jest-možda nije
Vijesti su bile takve
da bi se i najinertniji zamislili
pročitano preispitivali

Danas se laže bez granica
Danas se laže na očigled svih nas
Uopće ne treba dvojiti
da sve se piše po nečijoj narudžbi
a mediji će za klik i novac
i nezamislivo hladno odraditi
Izvjestiteljstvo je definitivno propalo
a ovo danas nisu ništa drugo
nego specijalne Goebbelsove službe
servanti njegovog doprinosa
vremenu kojeg proživljavamo
čast iznimkama ali nisu pravilo

Ilustracija: Nemeshia

zamajavanje

ponedjeljak , 09.12.2019.

svima nam je isto
a gle
ipak
postoje mi i vi
te iznad svega i svih
ponosni jesmo i ja i ti

svima nam je isto
kažeš
a ipak gle
nismo kako tvrdiš jedno mi
kad pogledaš u sebe
ja više ne postojim

Ilustracija:Sandra Ovenden

mi

vidiš li nas
na vrhu oštre planine
tik pod Nebom okrunjenim Suncem
bivamo i jesmo
jedno na drugog oslonjeni
pred nepreglednim jadrim morem

naga pred tobom nagim
goli pred golom Prirodom
bez imalo sumnje stojimo zajedno

vidiš li nas
starimo zajedno
na uzor sinovima našim
na čast predcima davnim
unatoč sili vjetrova brojnih
što o nas tuku bez da nas obore

Izvor ilustracije: Pinterest

sva mudrost Svijeta

nedjelja , 08.12.2019.

u Čovjeku je početak i kraj
sveg htjenja i činjenja
korijen istine i laži
i krošnja svjetla
dovoljna za crne dane
što iznova se nižu
svakim svitanjem zore

u duši njegovoj tinja luč Svemira
nevidljiva i sitna
bez kraja i početka
u njoj je sva bitnost postojanja
koju biće samo sebi
u bezumlju u neznanju
u oholosti ljudskoj krati

Fotografija: blackandwhitephotography.club

san

subota , 07.12.2019.

Jutros me, prije 5, probudio san.

Topla kiša rominja. Istrčavam bez kišobrana pod nju i odlazim šetati dugim poljima iza svoje kuće. Nema živog stvora oko mene. Ni čovjeka, niti ptica, ni mrava. Rođendan mi je, kraj mjeseca studenog. Pomišljam kako nisam mogla dobiti čudesniji dar. Ugodna kiša, samo za mene.
Gomilanjem užitka u toplim, mokrim točkicama koje me dodiruju, intenzitet padaline raste. Kapi postaju sve veće, gušće i sve brže stižu sa Neba do mene.
U mahu, zaljeva me snažan pljusak. Kao da se nevidljiva nebeska rijeka obrušila po meni. Tako mi je toplo, divno, iako sam potpuno mokra, odjeće stopljene uz kožu. Voda iz oblaka ispušta se po mojoj glavi bez prestanka.
Podižem lice u zrak, a oštra sila reže mi oči, koje ne zaklapam. Uporno ih brišem i ustrajno promatram to što pada. Sve oko mene je tekućina, tonem, ali osjećam samo ljepotu oborine s Neba. Zatvaram oči i kiša prestaje.

Nakon pola sata budnosti u kojoj sam proživljavala svoju noćnu avanturu tijekom spavanja, odustala sam od ustajanja.
Željela sam povratak u san.
Pospana, pitala sam se tek da li da donesem kišobran i čamac na napuhavanje kraj kreveta, za svaki slučaj.

Fotografija: Keith Dotson

dvostruka mjerila

petak , 06.12.2019.

omiljena tema
u raspravi dokonih
gadni neki tamo ljudi
šefovi i poslodavci
zlostavljači
ugnjetavaju kolege
i kome god stignu
jašu na grbači

nerado se spominje
jedna druga
javna tajna
daleko ozbiljnija priča
velik broj zaposlenika
koji nikom ne pridonose ništa
tek gledaju na svoj sat
i primaju plaću bez pokrića

Autor fotografije mi je nepoznat.

faca

četvrtak , 05.12.2019.

ostavit ćeš brata
ženu
muža
dijete
svakog tko te na putu omete

odbacit ćeš pretke
njihov nauk
znanje
mudrost
kao zaostalo i neželjenu bolest

ali nećeš odreći se nikad
svojih iluzija o bitnosti
moći koju ti platnom listom daju
kostima i šminke
što te njima dopadljivijim čine
i dižu te u septičkoj jami
na najviše visine

Fotografija: Kultur Tava

tko zna, neka ne šuti

tko je kada zašto gdje
odvojio brak od prijateljstva?
tko želi da žena i muž
budu predvodnici rivalstva?
tko sanja romansu
koja pada s neba?
tko u tuđem partneru
svoj ideal vreba?
tko ne poštuje svoj odabir
da iznimka bude nad svima?
tko misli da u braku
samo za brige mjesta ima?
tko ne ulaže u partnera ljubav
već je drugdje traži?
tko uzima zdravo za gotovo
intimnog prijatelja slatke draži?
tko razdvaja sponu
najčvršću na svijetu?
tko ne zna što je porodica
i što duguje vlastitom djetetu?
tko je kada zašto gdje
odvojio prijateljstvo i brak?
tko to ne vidi iskušenja
koja Obitelj vode u mrak?

Fotografija: Kultur Tava

samopoštovanje

srijeda , 04.12.2019.

kada se po njoj nakupi prašine
prebrišem prošlost
i složim svoje dane kao spise
u registratore po imenima

radost
tuga
pobjeda
poraz
zdravlje
bolest
hrabrost
kukavičluk
ostalo

sve manje je praznih mjesta
na policama mog života
nakupilo se svega dobra
i sam pogled na moj zid sjećanja
namami mi osmijeh na lice
puneći srce samopouzdanjem
zahvalnosti nad postojanjem
života vrijednog sjećanja

Fotografija: Kultur Tava

ljubav

utorak , 03.12.2019.

kad nasloniš glavu
na moje grudi
začut ćeš more koje tutnji
i usamljenog galeba
koji neumoran kliče
leteći ponad bezkrajnog plavetnila

kad pogledaš u moje oči
vidjet ćeš nepregledne šume
rasute po planinama oštrih vrhova
i brze potoke što teku niz padine
praveći uvijek novi put
do jezera koje popune

kad uhvatiš moju ruku
zaklopiš spokojno kapke
upoznat ćeš svoju dušu
i snagu kakvu još osjetio nisi
svoju suštinu svoju bit
i nikad me pustiti nećeš


Izvor fotografije: reisetipps.site

brodolomac

Kako živjeti potopljenih ideala?
Plivati siromašan
u moru materijalnih dobara?
Ima li strašnije patnje
od ubijanja sebe u pojam?
Za što da se uhvati
preživjeli brodolomac
kad je oko njega
sve isprazno i trulo?
Kako do obale...?
Kako preživjeti gladne morske pse?

Ne otisnuti se na more.

Slika: Maim Garnier

snježić

ponedjeljak , 02.12.2019.

Gdje si Snježiću
kada ćeš doći
samo te molim
nemoj po noći

Nemoj od mene
dok spavam stvari kriti
želim gledati kako viješ
i kako će sve bijelo biti

Snježiću, ljepoto s neba
kruno godini što prolazi
odmor si i odušak
i snaga proljeću što dolazi

Izvor fotografije: Facebook stranica 365 days of winter

sudnji dan

nedjelja , 01.12.2019.

Likovat će duša moja
kad stigne Sudnji dan
kad ološ stane pred Gospoda
koji će pitati odlučan:
gdje ti je kukavico nestala Čast
koju sam ti porođenjem dao?
Gdje je Ljubav tvoja za Čovjeka
moje djete
koje su ti prezirao?
Gdje ti je odraz obraza
u čijem društvu si pao?
Gdje ti je zahrđala vijuga
kad si trebao vidjeti
čiji na Zemlji si sluga?
Gdje je pamet bila
kad je prazna i površna slava
tebi silno omilila?

Kanut će iz oka moga
mrtva voda
i jedna jedina suza živa
za sjeme Čovjeka
prije nego zaklopim oči
ideologiji smrti
što Život
što ništa sem sebe same
nije voljela


Fotografija: moja

fokus

Lijevo
desno
postaje mi
mučno tijesno
Trag novca
pokazuje pute
o čemu se govori i piše
o čemu novinari šute
usmjeravanje fokusa
na trivijalnosti, nebitne sitnice
odmicanje pažnje s važnog
političari kese prljavo lice
Što je pravo
što je krivo
ljudi kao bezglavi
za opće dobro
fućka im se živo

Ilustracija: Norman Duenas