najluđi dan l(j)udima

ponedjeljak , 30.12.2019.

Razmišljam, još samo sutra i prekosutra treba izdržati opće narodno veselje i onda će biti mir.
No, neće. Tek slijedi ono najgore, bojim se.
:zloćesti emoji:
Bit će konstantno jaukanje o tome koliko se prejelo, prepilo, prepričavanje menija, izbora hrane, pranje svečane garderobe, skidanje šljokica, zbrajanje minusa na računima...

Mjesec siječanj tradicionalno je najduži i najdepresivniji mjesec u godini.
Razumljivo, nakon isforsiranog prosinca u sreći, darežljivosti, pažnji, radosti, pomirenju, ljubavi među svima, sve to kao da preko noći nestane u ljudima, koji odjednom nalikuju ispuhanim balonima.
Nastupaju grizodušje, malenkolija, nervoza i gotovo je nemoguće vidjeti nasmješeno i nerazočarano lice.
Grozna slika ljudske neracionalnosti.

Pitam se, zašto ljudi uopće u ovo vrijeme godine prave liste želja? Općenito, zašto jedni drugima uvijek požele nešto posebno i najljepše?
Da li zato jer je to ugodno čuti i kulturno reći?
Prije bih rekla kako je to zbog toga što se za neostvarene želje uvijek i lako pronađe dežurni krivac.
Odluke su nešto posve drugo, ozbiljno i intimno: nimalo slatko za poželjeti i objavljivati na sav glas. Nerealizirane odluke nemaju krivca u drugome i ne ovise o drugima.
Zato su novogodišnje odluke promašaj i još jedan u nizu očajnih pokušaja vlastitog unaprijeđivanja slabičkih jedinki.

Unatoč svem veselju i ushitu oko svršetka jedne (naravno, grozne i teške) kalendarske godine, i Nova, 2020. godina bit će takvima kao i sve prethodne, osim ako im ono nešto napokon ne dođe iz stražnjice u glavu.
Zato, sretno s glavom! ;)

Ilustracija: Getty images