Nakon novca, najveće opterećenje ljudi današnjice je njihova seksualnost i nasušna potreba da ju ističu.
Ne govorim o seksu kao najnormalnijoj radnji kao što su hranjenje ili spavanje. Ne govorim o seksu koji oslobađa najjaču fizičku energiju te čini dobro zdravlju.
Govorim o filozofiranju oko seksualnosti, kojem je uspjelo posve pomutiti zdrav razum ljudskih bića.
Pogled na područja u društvu gdje seksualnost prodaje neki proizvod i mjesta gdje je sve istaknuta, a tamo ne pripada, govori sve sam za sebe.
Tako npr. i "pametne" žene prave atraktivne frizure, šminkaju se, stavljaju nakit, bojaju nokte, nose cipele s vrtoglavim petama i čine druge trikove ljepote i zavodljivosti da bi se vizualno izdvojile od drugih žena i bile što uočljivije i "primamljivije".
Muškarci su kostimografije ipak pošteđeni. Ma kako god izgledali ili se oblačili, ženama su atraktivni ukoliko su prepoznati i prihvaćeni u društvu, ako su šarmantni udvarači i naročito ako su dobrog imovinskog stanja.
Stoga, muškarci se doslovno "ubijaju" u postizanju tih ciljeva.
Svime time, čovječanstvo je napravilo 10 koraka unatrag, a sva dobra i važna energija koju seks stvara, gubi se u nadmudrujućim igricama bezumnih dominacija muškog nad ženskim oblikom i obrnuto.
Svu golemu kreativnu silu ljudi uludo troše u najniže i najprizemnije ciljeve, svrstavajući se na dno evolucijske vrste.
Seks je uprljan, obezvrijeđen, tek sredstvo kratkotrajnog užitka. Napetost koju ideja seksa nepotrebno stvara, znatiželja je koja na kraju ubija mačku. Odvojen od duše, prilagođen trendu "jebanja" bez obaveza, čovjek je dehumanizirao sam sebe.
Epitet "seksi" najjače golica maštu neizgrađenih, nerazvijenih, onih nesposobnih da razdvoje bitno od nebitnog u životu.
Isti posjeduju vječnu žudnju za spajanjem "dvoje u jedno biće" što se popularno naziva vrhuncem, pri tome nesvjesni vlastite obmane i utopije.
Čovjek se ne može "spojiti" s partnerom, jer živimo u dimenziji čija je odlika ograničenost, prolaznost i nesavršenost.