podsjetnik

petak , 20.12.2019.



Uvjerena sam kako većina ljudi kojima sam okružena uopće ne može pojmiti značaj predanog i koncentriranog obavljanja svih svojih dnevnih radnji, počev od spremanja kreveta, obavljanja nužde, pripreme šalice čaja, kave, obroka, hodanja, plaćanja računa pa sve do npr. potpisivanja ugovorenog posla vrijednog milijune kuna.

Uvjerena sam kako većina ljudi ne shvaća što u sadašnjem trenu zapravo radi i koje su posljedice takvog njihovog nesvjesnog i neposvećenog izvršavanja dužnosti.

Sigurna sam kako većina ljudi nije svjesna ni da diše, niti da im kuca srce, a kamo li na koji način i kako rade sav svoj posao.

Nešto najstrašnije što se suvremenom čovjeku događa je uzimanje svog udjela u Svemiru zdravo za gotovo.
Automatizam u svakodnevnom životu dovodi do izuzeća kritičkog uma, nastajanje nezahvalnika i ljudi bez empatije, nekvalitetnih proizvoda i projekata, kvarova, stresa, nereda i nesuglasica.

Smiješno, zar ne, koliko ljudi govori o besmislu, nepravdi, drugima, velikom biznisu, a da sami nisu sa sobom raščistili kako im sve što imaju u jednoj sekundi može nestati, ostavljajući im gorak okus sitnica koje nisu napravili, primjećivali i koje su olako shvaćali.

Uvjerena sam da su mnogi životi promašeni, pa i moj, onog trena kad npr. odložim prljavu šalicu u sudoper i pomislim: "Ma, oprat ću je kasnije".

Slika: Three Sphinex of Bikini, Salvador Dali

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.