Od depresije
do najvisih vrhova
ili suvremeni egzorcizam
(by Maksimilijan)

Edit blog

REFERENCE

Usmjeravajuce misli

GRANICE ne mozemo spoznati sve dok ih ne PREKORACIMO

Nista se kod nas ne moze postici ako nemas vezu? Da, nesposobni su u to duboko uvjereni.

POZRTVOVNOST bez ljubavi dovodi do SAMOSAZALJEVANJA

Visokoobrazovan covjek mora voditi posao. Ima puno podredjenih, uglavnom srednjeobrazovanih, ali razlicitih dobi, pa tako i starijih od sebe. No on mora suvereno nastupati, kompetentno drzati konce u rukama, stoga prije svega mora biti socijalno inteligentan. To je preduvjet za uspjesni razvoj karijere, odnosno dok to ne spozna, intelektualac se ne moze afirmirati u poslu. Dominacija dakle mora biti vidljiva u vecini podrucja zivota, jer sve to se prenosi na posao, stoga onaj tko je nesiguran i inferioran u svemu, nikada ne moze voditi posao. Sve to mora biti utemeljeno, erudicija je uvjet da bi takav covjek dosao na svoje mjesto, a najvazniji su cvrsti stav, samokontrola, razboritost, promisljenost. Oholost i bahatost nisu pozeljni jer odbijaju ljude, a pravi vodja ima svoje ljude za saveznike.

Stalno oponiranje i 'podrezivanje krila' djetetu formira dominantan i samosvjestan karakter, iako usporava razvoj koji je zato ipak temeljit. Vjecno pak povladjivanje, naprotiv, stvara oholost, nepoucljivost, plahost i nesigurnost. Takav je barem primjer koji najbolje poznajem.

Imam pravo na svoje misljenje ali ne i duznost da ga objasnjavam

Plivali Mujo & Haso preko rijeke. Kad su dosli do pola kaze Mujo: Haso bolan, ne mogu vise, umorio sam se. Idem ja natrag.

Ako mrzim sebe:
1. ne mogu nikoga voljeti
2. nitko ne moze mene voljeti
3. ne mogu se nicemu posvetiti, uci u dubinu
4. ne mogu ni u cemu istinski uzivati
5. ne mogu imati unutarnji mir i zadovoljstvo
6. ne mogu kontrolirati izljeve srditosti

Strah od neuspjeha
Ima vrlo ruznog
Starijeg brata
A to je
STRAH OD USPJEHA

Pametan covjek i od budale moze nesto nauciti. Moglo bi se reci da je poucljivost vrlina koja pouzdano stiti od depresije. Ako postoji blokada od primanja savjeta, strah od ucenja i spoznavanja novih stvari, grcevito inzistiranje na samostalnosti, to je upozoravajuca predispozicija koja vodi najprije u osamljenost a potom i dalje. Treba se opustiti, osloboditi unutarnjeg panicnog straha od gubitka identiteta. Iako se radi o mislima, one su tijesno povezane s tijelom da se moze povuci paralela s junakom Slavka Kolara koji cijelo vrijeme ponavlja ono sto nije - svoga tijela gospodar.

Odgovor na pitanje 'Jesi li depresivan?' uvijek i jedino moze biti samo NE! Zasto? Trivijalno je ako osoba nije depresivna i zna to. Ako pak osoba jest depresivna i to ne zna, cijela okolina obigrava oko nje pokusavajuci joj njezno i diskretno to dati do znanja, ali ona odbija srusiti zidove zatvora kojeg je sama izgradila. Njen odgovor je 'Ne' zato jer si to ne priznaje, jer ne zna, jer se boji i slicno. Odgovor 'Da' postoji samo u jednom trenutku - to je trenutak spoznavanja depresije. Tada je odluka o lijecenju tako logicna da se spontano realizira. I buduci da odmah nestaje depresija, cim ju spoznamo, opet je odgovor 'Ne'. Jedino ju jos treba iskorijeniti i nauciti preduhitriti.

Depresija ukljucuje sve sto je nisko, animalno, ne-specificno-ljudsko, lose, unistavajuce, ponizavajuce. Gubitak kontrole nad zivotom znaci i nemogucnost kontrole u svim podrucjima zivota. Postupak izlaza iz depresije je uljudjivanje, kultiviranje, civiliziranje, ovladavanje sobom i svojim nagonima, informiranje i educiranje, duhovni rast, razvijanje osobina vodje, socijalne i emocionalne inteligencije. Dok se depresivan covjek valja u blatu i zivi samo tijelom, zdrav covjek se razvija, permanentno uci, napreduje, uvijek i u svemu ide naprijed.

Moze li covjek pojesti vola od 800kg? -Naravno da ne moze. -A moze li ga pojesti ako svaki dan jede po 10dkg?

Na svako pitanje treba znati prihvatiti odgovor NE bez vrijedjanja. Svaki covjek ima pravo odbiti moje zelje. Sef moze odbiti GO, prijatelj poziv ili molbu, clanovi obitelji takodjer. To se ne smije shvacati kao osobna uvreda ni iskazivanje prezira ili mrznje prema meni. Treba se potruditi zauzeti za sebe, progurati svoj stav i ideje, na socijalno prihvatljiv nacin. Treba teziti ponasanjima koja nas vode k cilju, a izbjegavati ona koja nas udaljuju, te biti mudar i razlikovati to dvoje.

Uvijek mogu reci svoje misljenje, jer to je samo moj stav, i nije nuzno da se poklapa sa tudjim stavovima. No kljucan je nacin kako iznosim svoje misli, to mora biti pristojno, ljubazno, takticno, samosvjesno, nadasve njezno i obzirno jer se radi o interakciji s drugim ljudskim bicem.

Nikada lose stvari o nekoj osobi ne treba govoriti bez njene prisutnosti. Ako netko drugi to cini, treba ga ljubazno prekinuti i objasniti da smatrate da to nije zdravo za odnose. Ili barem iznijeti svoj stav da tako ne zelite ciniti.

Vrijedjanje uvijek izbjegavati. Pa i ako se prica o trecim osobama koje ne poznajemo osobno ( npr. politicarima ) ne treba vrijedjati neistomisljenike nego iznositi neslaganje sa stavovima, metodama, prezentacijom i slicno. Nikada ne vrijedjati drugog covjeka!

Humor je ljekovit, opusta i najvece napetosti, smiruje tenzije, gasi razdrazljivost.

Pocetak lijecenja depresije je sebe malo prigrliti, zavoljeti sebe. Mozda poceti sa svojim imenom - meni je uspjelo. Kljucna stvar uopce je voljeti, cijeniti i postivati sebe, to je alfa i omega u zivotu.

Linkovi

O depresiji
Jos jedan... (nisam ja!)
O antidepresivima
O anksioliticima

Knjige

1. Mayo Clinic: O depresiji
2. William Glasser: Teorija kontrole
3. Dorothy Rowe: Depresija - kako iz vlastitog zatvora
4. Sue Atkinson: Kako se popeti iz ponora depresije

Preventiva i lijecenje depresije

Cetiri su komponente u preventivi/lijecenju depresije:
1. Psihoterapija
Grupna ili individualna. Provode ju psihijatri, naglasak je na otvaranju, da covjek pocne osjecati da vrijedi, da to sto govori, osobito kad govori o sebi, ima veliku, neprocjenjivu vrijednost, da je jedini takav primjerak u svemiru, jedinstven i neponovljiv. Najprije se mora nauciti voljeti i cijeniti sebe, onda ici dalje.
2. Psihoedukacija
Citati knjige o depresiji, psihologiji uopce, ali samo kad je covjek u top formi, ne kad je u depresiji. Ovo dakle spada u preventivu. Informirati se kod lijecnika, razgovarati s ljudima, uocavati znakove u svojoj okolini (ali nikada direktno covjeka ne prokazivati). Sto vise informacija to bolje, biti svjestan da depresija moze odvesti u samoubojstvo. Razbiti predrasude o lijekovima osobito antidepresivima. Ti lijekovi krenuli su osamdesetih godina, stoga nase majke i bake ne znaju bas puno o tome.
3. Farmakoterapija
Antidepresiv uzimati u najmanjoj ucinkovitoj dozi, u pocetku kombinacija s anksiolitikom. Naravno da bez lijecnickog misljenja i recepta o ovome nema govora.
4. Promjena stila zivota
Uvesti redovito fizicko vjezbanje, koje oslobadja endorfine (tvari koje se oslobadjaju i kod orgazma), dakle generira dobro raspolozenje i tjelesno zdravlje. Meditaciju ovisno o svjetonazoru uvesti redovito svakodnevno, najbolje ujutro i navecer. Socijalizirati se, ne biti sam nego se druziti s ljudima, komunicirati i ne gusiti u sebi svoje misljenje. Biti asertivan, zauzeti se za sebe.

MOJ ZIVOT

Pogled unazad

2007
Tek sada postao sam svjestan da pripadam klasi intelektualaca, i da se ona po mnogocemu razlikuje od radnika, seljaka ili obrtnika. To je ono sto zovem KLASNA MIGRACIJA jer sam se do jucer poistovjecivao s narodom, pukom, radnicima, seljacima. Osjecam sve vecu drustvenu odgovornost, kupujem i citam knjige, nadoknadjujem rupe u opcoj kulturi, brizno selektiram ulazne informacije prema njihovom izvoru, radim intenzivno na sebi.
Napokon detektirao depresiju i poceo ju lijeciti.
Prestao piti kavu.
Pokrenuo 30.04. svakodnevno vjezbanje od minimalno pola sata.

2006
Prva cijela godina u kojoj ne pijem alkohol.
Poceo intenzivno citati klasike.
Poceo redovito ici u kazaliste, sto sam oduvijek zelio ali nikada se nisam uspio organizirati jer sam uvijek trazio drustvo koje nisam nalazio.
Poceo sa realitetnom psihoterapijom i shvatio da je prije svega najvaznije voljeti i cijeniti sebe.

2005
Prva cijela godina u kojoj ne pusim. Poceo razmisljati afirmativno i dozivio prosvijetljenje.
Prestao piti alkohol.

2004
Privremeni izlazak iz depresije (koje jos nisam svjestan) u promjeni posla i novom zadovoljstvu ali kratkog je to vijeka. Svaki puta upadam sve dublje i dublje. Prestajem pusiti. Adaptacija stana kosta me puno zivaca i energije, i dovodi u jos vecu depresiju.

2003
Poslovni uspjesi, privremena samosvijest i zadovoljstvo. No rusi se kao kula od karata kad ne dobijem obecanu povisicu. Uz to jos prestajem u radnom okruzenju biti prvi i najvazniji nego moram slusati druge, i to me frustrira.

2002
Otac iznenada umire, a imam prilicno nerasciscene racune s njim, istovremeno ga volim i mrzim. Tko zna hoce li se to ikada razrijesiti. Osjecam se i krivim jer kad smo se zadnji puta vidjeli predbacivao sam mu nesto.

2001
Promjena posla i domene donosi osvjezenje ali stalno neuroticno tragam za necim novim, nezadovoljan sam u svojoj kozi. Jos uvijek sam klasno indiferentan.

2000
Vojska me malo razbistrila i postajem malo odlucniji, cvrsci. Ali to je nazalost kratkog vijeka.

1999
Zenidba, vojska, samosazaljenje, neuroticnost, samookrivljavanje. Opijanjem rjesavam sve probleme u glavi, u obitelji i na poslu.

1998
More sa radnickom klasom izmijesanom sa studentskim filistrima. Diplomirao jesam ali socijalizirao se nisam. Iako osjecam da sam postigao veliki uspjeh, nedostaje mi samopouzdanja i ljubavi prema sebi. Poceo raditi nimalo se nisam uklopio u drustvo i bez imalo samosvijesti da ja trebam dominirati i biti vodja a ne obican radnik.

1997
Nema mora. Pomalo druzenje sa intelektualcima, pomalo s radnickom klasom ali uglavnom sjedenje doma i samosazalijevanje. Nabavka prvog racunala, i to preko rodjaka koji radi specifikaciju i nalazi dobavljaca, jer ja se osjecam totalno inferiorno i nekompetentno, iako sam zavrsio informaticku skolu i studiram elektrotehniku, te cijeli zivot zivim u Zagrebu. Kljuc ovog paradoksa je socijalizacija, jer nisam integriran u drustvo, ne druzim se s kompetentnim ljudima nego sam zatvoren u svoj mali svijet.

1996
More s intelektualcima. Uvidjevsi da od nas 6 samo ja ne znam njemacki, odlucujem ga poceti uciti na jesen. To i ostvarujem, sto me vrlo veseli i zadovoljava.

1995
More s radnickom klasom. Dosada, osjecaj izopcenosti, besmisla.
Natjecaj za stipendiju, koju kasnije i osvajam, no niti to nije izlijecilo moj kompleks manje vrijednosti. Nemam jos dovoljno snage za migraciju, a dolje sam nezadovoljan i frustriran.
Za Bozic najveca svadja s roditeljima ikad, osobito sa starim. Ogorcenje s obje strane, teske rijeci, laganje, razocaranje. No moji motivi puno su dublji nego sto sam tada ja bio svjestan, a roditelji jos manje. Adolescent uvijek prepoznaje lose odnose u obitelji i materijalizira ih svojim nedolicnim ponasanjem.

1994
Zavrsio 1. godinu faksa, na more sa intelektualcima iz bivseg razreda. Osjecam da tu stvarno i pripadam, ali ne traje dugo jer unutarnji
osjecaj me stalno tjera da trazimo drustvo, velika nervoza i pomalo nomadski nagon. Kao da ne mogu biti zadovoljan tu gdje jesam i s onim sto imam nego me stalno nekakav unutarnji bic nekamo tjera. Radi se zapravo o konfliktu, unutarnjem osjecaju neminovnosti klasne migracije i njemu suprotstavljenoj inerciji.
Na jesen dolazi papa i mi kao obitelj sudjelujemo u slavlju, a takodjer i neki od prijatelja intelektualaca. Osjecam se dobro u svojoj obitelji. Radnicko drustvo bas tu noc ima tulum jer oni su potpuno nesvjesni relevantnih drustvenih zbivanja. To mi je pomoglo u osvjescivanju da tamo ne pripadam, ali ocito samo nakratko.
Iako me roditelji deklarativno poticu da se druzim s intelektualcima, nedostaje mi snaga da to realiziram i ustrajem, jer osjecam da njihov savjet nije potkrijepljen iskustvom nego se ispod krije njihova frustracija. Moji visestruki padovi mogu se protumaciti i kao solidarizacija s njima, povratak domu, osjecaju potrebe vece bliskosti sa svojima.

1993
Ponovno na more s radnickom klasom i kvartovskim olosem. Osjecam se vrlo lose jer iako sviram gitaru, ne podnosim alkohol i nisam frajercina koja uzima i ostavlja cure svakodnevno. Barem su takav sustav vrijednosti uspostavili svojim lovackim pricama, a ja sam sve slijepo vjerovao. Adolescentske lazi stare su koliko i svijet, a isto tako i postojanje takvih naivcina kao sto sam ja.

1992
Zavrsio 3. razred, prvi puta na more sa kvartovskom radnickom skvadrom, opijanje i druge mladenacke ludosti. Sukob s roditeljima koji mi predbacuju druzenje s radnicima i upucuju na intelektualce. No iako mi je stari intelektualac, druzi se samo s rodbinom, seljacima i radnicima, a intelektualce ismijava priklanjajuci se tako maminoj perspektivi. Skolovani seljak - intelektualac degradiran u radnika i seljanka sa zanatom promovirana u radnicu, uz drustveni zivot s rodbinom, seljacima i radnicima, od sina buduceg intelektualca zahtijevaju da nadje i uklopi se u drustvo intelektualaca!? Nisam imao model izvan obitelji, prijatelje, kumove niti rodbinu intelektualce od kojih bih mogao uciti primjerom, koji bi me mogli civilizirati, urbanizirati, uljuditi. Iako mi je stari intelektualac, nije tako zivio niti se ponasao, prije svega dominantno, suvereno i kompetentno kako bi se od obrazovanog covjeka ocekivalo. Naprotiv, slusao je savjete raznih jadnika jer nije bio svjestan koliko je on iznad njih, nego je svakom dopustao pristup u svoju glavu, prije svega seljacima i radnicima (napose rodbini). Buduci da je jako rano ostao bez oca, ni on nije imao adekvatan model.

1991
Kolegu iz skole dovodim na novogodisnji tulum kod prijatelja koji se skoluje za automehanicara. Kolega s prezirom odbija ljubavne aspiracije moje susjede, buduce frizerke, dok mene to pomalo vrijedja jer se s njom igram od djetinjstva... Puno godina ce jos proci dok shvatim kamo pripadam.
Poceo sam raditi preko student servisa, da bih zaradio za more.
Odlazim na more kod prijatelja automeh. Tamo se ne opijam jer on ne pije, valjda su me usmjerili na njega. No zadovoljstvo niti socijalizaciju ne osjecam, svakako i pustos na Jadranu ima svoje prste u tome. Kvartovsko drustvo ulicara iz radnicke klase podilazi mi pri svakom susretu i moja ocajnicka potreba za ugledom i drustvenim priznanjem okrece me k njima, druzenjem s njima u gubljenju vremena i opijanju zamjenjujem satove klavira.

1990
U organizaciji klasno indiferentne zupske zajednice odlazim na susret mladezi u Innsbruck. Opet dominira radnicka klasa, nazivajuci me
streberom iz MIOC-a, a ja nekim rijetkim primjercima pokusavam objasniti da oni koji mi se rugaju jedva prolaze u zanatskoj skolici, no bez uspjeha. Jer nogomet kojeg ne igram puno je relevantniji, barem u takvom okruzenju gdje klasna diferencijacija ne postoji.
Prvi put u zivotu sam se napio, wodka-tonic. Na selu kod bake, u drustvu starijih rodjakinja iz jednog manjeg grada i seljastva nisam se osjecao uklopljenim, pa sam izigravajuci klauna barem privukao paznju.
Pocinjem svirati gitaru jer sam u Austriji uvidio da ona donosi popularnost.
Opijam se i sa srednjoskolskim drustvom, i tu sam najgori. Ismijavaju me u razredu zbog toga a ja valjda osjecam zadovoljstvo jer me barem ne ignoriraju.

1989
Zavrsio osnovnu skolu. Sjecam se zadnjeg dana skole, vrlo jadno sam se osjecao, nisam znao sto bih i kud bih sa sobom, i bas me (srecom) zapalo dezurstvo. Na oprostajni party pozvani su bili i roditelji a ja svoje nisam niti pozvao. Nekako nisam uopce percipirao da treba roditelje zvati, bio sam sav izgubljen, a cini mi se da je i razrednica presutno podrzavala moju marginalizaciju uz promoviranje 'problematicnih ucenika' , u svakom slucaju moje samosazaljenje bilo je evidentno.
Kod tete u jednom malom gradu svako ljeto sam se druzio se sa djecom iz radnicke klase. Ovo ljeto kad su culi da sam upisao matematicku gimnaziju a ne automehanicarski, tokarski ili bravarski zanat, njihovom cudjenju nije bilo kraja. I sam sam se osjecao malo posramljen i nisam znao kako bih se 'opravdao'. Na njihove sumnje o mojim mogucnostima za svladavanje zahtjevnog predstojeceg gradiva, odgovaram da postoje prirodno nadareni ljudi. Pokusavao sam dakle pomiriti nepomirljivo, i prisio si nadimak za to ljeto - 'talentirani'
Kod bake na selu radio sam neke seoske poslove za novac, i ponosno si kupio nove cipele.

1988
Zavrsio sedmi razred, isao na more s bratom i mamom, tata se pridruzio poslije. Vrlo mi je vazno bilo kad sam na jesen ponovno dosao u skolu, pa sam mogao i ja reci da sam bio na moru. Sjecam se da je cvjetalo more te godine na Jadranu, iako na Pagu gdje smo mi bili nije. U to vrijeme, barem se meni tako cinilo, odlazak na more bio je vazan statusni simbol u drustvu, pa i medju osnovnoskolcima. Djevojka iz razreda u koju sam bio zaljubljen takodjer je isla na isti otok, a ja se nisam usudio ni pomisliti da bih se s njom druzio jer sam se osjecao puno manje vrijednim. Jedva sam se odvazio, uz nagovor starijeg kolege, napisati joj razglednicu.

1987
Prvi puta susrecem se s racunalom i programiranjem, koje me odusevljava. Iako nemam nikakvog iskustva, pisem vrlo slozeni program koji smo dobili za zadacu, crtanje nekakvog objekta, puno linija koda. Na kraju se to ne uspijeva prevesti niti izvrsiti, a kolege s malo vise iskustva izruguju me da zasto sam bas morao tako slozenu stvar pokusati, kad sam mogao i puno jednostavnije. Pisem onda jednostavni programcic, ali osjecam da je moj domet puno, puno vise i dalje od onoga sto mogu pokazati.
U sedmom razredu dolazi nam u razred jedan decko albanskog podrijetla iz Makedonije. Dobricina je i razigran, a ja se s njim brzo sprijateljujem jer njega kao i mene pod odmorom svi ignoriraju. Nemamo nista zajednicko, osim usamljenosti i neuklopljenosti.
Na maturalcu mi je vrlo lose jer nemam drustvenog ugleda, u sobi sam opet sa jednim drustveno slicnim, no ispodprosjecno inteligentnim deckom. Svima sam predmet ismijavanja i izrugivanja, a ne znam se obraniti i zauzeti za sebe jer mislim da tako mora biti.

1986
Zavrsio peti razred. Iako intelektualno na visini zadatka, kompetentan, drustveni ugled mi je vrlo nisko. Prvi puta u zivotu postajem zapravo toga svjestan. Nazivaju me streberom sto me ljuti i urusava ugled, tako da osim intelektualne superiornosti nemam nista. Kad su me prijatelji iz razreda posjetili, dodatno sam pao na drustvenoj ljestvici zbog vrlo neuglednog stana i kvarta u kojem zivim, pa me se zbog toga pred svima ismijava. Nogomet ne znam igrati pa sam i tu blokiran u popularnosti. Tesko mi je i sumoran sam, jer ne znam (kao ni ruzno pace) da cu jos puno cekati da dodje moje vrijeme.

1985
Krenuo u peti razred. Nova razrednica dolazi u posjetu i upoznaje se s mojim roditeljima. Tada nisam znao ali sada znam, da je ona pripadala tadasnjoj povlastenoj kasti dok su moji roditelji (u ocima drustva) bili siromasni radnici bez privilegija. Donosila je u nas dom svoje manire i rjecnik karakteristican za intelektualnu razinu tadasnjih vladajucih struktura, a moj stari je sve to sa kiselim smijeskom podnosio. Razrednica nije bila profinjeni intelektualac, prije gruba seljancica zedna zabave regrutirana kroz prosvjetu u prvoboracke agitatore zbog svojih 'naprednih stavova'. Jedan tipican izdanak destruktivne sile koja se nadala pobjedi a potucena je do nogu, iako je jos i danas dosta glasna. Pitanje je koliko ta kasta, utjelovljena u toj nastavnici, snosi odgovornosti za moju izopcenost i asocijalnost. Lokalni ponavljac profila puno blizeg njezinom drazi joj je i uziva njenu prikrivenu zastitu, a on to dobro zna pa me maltretira, bez posljedica.

1982
Zavrsivsi prvi osnovne, roditelji me salju na more u organizaciji skole. Jako lose sjecanje, pamtim da sam bio najmladji i nikog nisam poznavao. Sjecam se da sam psovao sve sto sam se mogao sjetiti jer doma se nije psovalo pa sam valjda osjetio da sad smijem. Krao sam da privucem paznju, jer sam osjecao paniku kad sam ostao bez novaca. Skola plivanja za nas neplivace, skoro sam se utopio. Vrlo vrlo lose iskustvo.

1975
Godina mojeg rodjenja

Moje dobre osobine,
stvari koje dobro radim,
zivotni uspjesi iza mene,
ono sto sam dobro izveo i
u cemu imam kontrolu:

1. Idem svaki dan na posao
2. Odlazim redovito u kazaliste
3. Vodim djecu redovito u kino/kazaliste
4. Vjezbam svaki dan
5. Potrudio se u obnovi nase zgrade
6. Zavrsio fakultet u roku
7. Upisao sina u dobru skolu iako ne i najblizu
8. Dogovorio individualnu poduku za sina u glazbenoj skoli
9. Upisao i vodim sina na drugu izvanskolsku aktivnost
10. Odlazim na grupne susrete psihoterapije
11. Uvijek pristojno pozdravljam susjede
12. Ujutro se prisilim nesto pojesti iako nisam gladan, radi cuvanja svog zdravlja
13. Ne pusim niti pijem alkohol
14. Iskren sam u prosudbama, sposoban sam uvidjeti kvalitetu i kod onog s kim se ne slazem ('intelektualno postenje')
15. Prelazim preko uvreda - nisam zlopamtilo
16. Tolerantan sam - mogu mirno saslusati tudje misljenje suprotno od mojeg
17. Dobronamjeran sam i konstruktivan - uvijek me zanima najbolje rjesenje
18. Suosjecajan sam - cesto se i uzrujavam zbog nevolja meni bliskih osoba
19. Sposoban sam uvidjeti da sam pogrijesio i ispricati se
20. Ucim iz svojih pogresaka - fleksibilan sam i spreman za ucenje i napredovanje
21. Ne prekoravam sebe zbog svake pogreske nego se trudim razumjeti svoje motive i misli
22. Vjerodostojan sam i pouzdan - ono u sto nisam siguran radije priznam da ne znam nego da improviziram ili spekuliram
23. Razumijem druge i ne zamjeram im kada prekoracuju pristojnost dok prolaze kroz teskoce kakve sam ja prosao
24. Smiren sam i imam pouzdanja - znam da je najvaznije vladati sobom i sto god me snaslo vjerujem da cu se na kraju izvuci i da ce ispasti dobro.
25. Odvazan sam i riskiram - vjerujem da sreca prati hrabre kao sto sam iskusio vec vise puta.
26. Znam vrlo jasno i elokventno artikulirati svoje misli u pisanom obliku.

Ovo su osobine mojih roditelja koje sam dosad spoznao i za koje vjerujem da sam ja naslijedio (ili mislim da sam naslijedio a jos nisam siguran)

MAMA
-pronicljiva
-vedre naravi
-otvorena
-tolerantna
-asertivna (zauzima se za sebe)
-hrabra, neustrasiva, srcana
-puna ushita i djetinje radosti prema zivotu
-optimisticna
-odrjesita, odlucna
-financijski inteligentna

TATA
-ostrouman
-dosljedan, gotovo do apsurda
-ugled, cast i postenje su na vrhu vrijednosti
-pristojan, ugladjen, ljubazan
-duboke i detaljne percepcije
-sirokogrudan u darivanju novca
-depresivan

...SAPIENTI SAT!?

31.05.2007. četvrtak

Malaksalost

Osjecam se malaksalo i iscrpljeno, cijeli dan lezim doma. Copio me valjda neki virus, zadnjih dva mjeseca imao sam radno vrijeme 15 sati na dan pa i to valjda utjece. Nadam se da nije nuspojava ili direktni ucinak antidepresiva jer bi to znacilo da moram naci drugi. Odbiciklirao sam citajuci, puno je ugodnije ovako dok ne brojim nego samo mjerim vrijeme i odrzavam puls.

- 19:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.05.2007. srijeda

Dan 80

Malo treperim od jutra jer sam nocas imao problema s probavnim traktom, ali cedevita je sve rijesila i sad sam OK. Nekakvi cudni dogadjaji se odvijaju na poslu, pa se sam sebi cudim kako mirno to sve prihvacam, bez unutarnjeg uzrujavanja. Spreman sam cak i na po mene najgore ishode, i vjerujem da me ne bi uhvatila panika nego da bih hladne glave mogao hendlati bilo kakvu situaciju. Nije da ju prizeljkujem, ali dobar je unutrarnji osjecaj sigurnosti.
Prisjetio sam se danas jedne bivse firme u kojoj sam radio. Buduci da sam imao iskustva, objektivno sam imao predispozicije i kompetencije delegirati svoje zadatke drugima. Onda su nakon mene dosli neki decki, ali nitko ih nije sluzbeno predstavio, nitko me s njima nije upoznao, sve je nekako se mufljalo i vuklo potiho kao da je njihova prisutnost nekakva mracna tajna koje se svi pomalo srame. Nisam znao kako da im pristupim. Krivio sam sebe sto moj dio projekta ne napreduje. A zapravo su odgovorni nadredjeni koji nisu stvar postavili 'na prave tracnice', usmjerili, organizirali team nego sve navrat nanos i na svoju ruku. Cijelo vrijeme osjecao sam krivnju koja je prerasla u (ili probudila) depresiju, a zapravo je glavnina odgovornosti bila na katastrofalnoj stihijskoj organizaciji posla. No, i drugi su radili i u takvim uvjetima. Stoga da bi se palo u depresiju potrebna su 2 uvjeta: okolina koja te pritisce i nalikuje lancima koji ti ne daju da se kreces nego te samo sputavaju u svemu, i covjek depresivne konstitucije, kao sto sam ja. Ali sada nema brale, nikad me vise nece iznenaditi jer cu ju preduhitriti prije nego i pomisli na to. Mozda je pravo vrijeme jer kad sam prije 9 godina poceo raditi drustvo i firma bili su toliko depresivni da sam tesko mogao s tim se nositi. Tako da moj 'zimski san' izgleda ima svoju svrhu koja ce se tek realizirati.

- 11:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.05.2007. utorak

Dobro je

Moglo bi i bolje jer me uzasno bole ledja, ali neka. Raduckam pomalo, nisam razdrazljiv, samo malo pospan. Imao sam jedan vrlo ugodan telefonski razgovor, malo smo razmijenili prijatelj i ja svoja iskustva i misli tako da se osjecam dobro, zadovoljan sam svojim komunikacijskim vjestinama. Zadnji puta kad smo razgovarali bio sam u depresiji ali to jos nisam znao.
Moj profesor iz logike i filozofije govorio je da je cilj znanosti objasniti svijet matematicki. Sto vise spoznajem sve vise uvidjam da talent za matematiku ne implicira nuzno njegovu primjenu u tehnici, nego je veliki dar koji omogucava organizaciju i sustavno logicko razmisljanje u svim poljima znanosti, drustvenim i prirodnim. Matematika je kraljica znanosti. Caruje u glazbi, u arhitekturi, u slikarstvu, sociologiji, psihologiji, svugdje je dobrodosla kao kicma cijelog sustava, koja daje strukturu i oblik svemu.
(20h) Biciklirao sam u cetvrtom stupnju prijenosa, iako samo 20 minuta. Puls cijelo vrijeme oko 140, ali poslije sam se nahodao tako da se to kompenziralo.

- 15:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.05.2007. ponedjeljak

Ponedelek moj dragi

Cijeli dan sam nekako uspavan. Ali vidim da i drugi zijevaju, a i ponedelek nije lako prezivjeti, sto jes jes. Danas popodne planiram trcati ili biciklirati, zavisno od vremena raspolozivog i vremenskih prilika. Tesko mi se prisiliti na rad, sve nesto cackam sa strane, ali cini mi se da vise nisam onako jako razdrazljiv kao sto sam opisivao. Bit ce da se radilo o apstinencijskoj krizi zbog smanjenja alprazolama. Krajem tjedna ili pocetkom slijedeceg trebao bih posjetiti psihica. Nedavno sam od jedne visokoobrazovane osobe cuo zgrazavajuci komentar o nekome tko, zamislite, ide kod psihijatra. Vidim da je nase drustvo jos jako jako zatvoreno i puno predrasuda, tako da se ne cudim koliko godina mi je trebalo da se pokrenem.
(20h) Trcao sam pola sata, osjecam kao da sam izgubio 5 kg, no sutra ce vaga svoje pokazati. Ponovno osjecam slatki umor i zadovoljstvo nakon trcanja, kakvo sam osjecao samo prvih dana. Cijeli vic je u pulsu, kad sam stekao kondiciju trcao sam penzionerski pa mi to nije vise donosilo zadovoljstvo. No sad se opet vracam u top formu :)

- 14:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.05.2007. nedjelja

Dan 77: Konsolidiranje

Jucer sam se osjecao bolje, danas mi je isto vise manje OK, tako da je razdrazljivost valjda prolazna faza. Tesko je to, nemam pojma kako se izlijeciti, kako se promijeniti, sve izgleda gotovo uvijek isto, izgleda mi da se periodicki vracaju udarci i teski dani, neovisno o tome sto ja cinio niti o vanjskim okolnostima. Mozda sam bio hiperaktivno dijete a moji kao niti cijelo drustvo nisu imali pojma ni kaj je to, a kamoli kako treba s takvima. Procitah jucer da osamljenost nije uopce strasna, nego je strasno kad je postanes svjestan.(22h) Danas sam trcao pola sata na frekvenciji srca 140-150. To je pravi aerobni trening i osjecam se nakon njega vrlo dobro. Poslije sam malo mjerio puls na biciklu, i popne se do 140 na trecem stupnju prijenosa pa je to OK.
Opet sam danas sjetio starog. Jednom mi je primjerom pokazao, bio sam negdje sedmi razred, da se imas pravo graditi da ne razumijes vic koji ti nije smijesan iz nekih razloga, recimo nije tip humora koji te nasmijava, na primjer vulgaran je i slicno. E tada je sasvim OK ograditi se i reci da ne razumijes jer, recimo kao u njegovom slucaju, nisi dobar s engleskim pa ne razumijes.
Jos se sjecam da se nikad nije razmetao niti hvalio svojom visokom humanistickom naobrazbom, nego je hvalio neke ljude da su 'to ipak skolovani ljudi', a to su bili ljudi srednjoskolskog, ne akademskog obrazovanja. Sapienti sat!? Meni nije bilo, sve do nedavno.
A jednom sam dosao jesti napravivsi pauzu sa ucenjem i malo se pozalio kako je tesko uciti, kako jako moram naprezati svoje mozdane vijuge. Onda mi je stari objasnio da studirati dolazi od latinskog korijena studentis (ili tako nesto, nisam sad 100%) a sto znaci naprezati se. Odmah sam se osjecao puno bolje. Sve vise uvidjam da je za studenta velika povlastica, koje nisam bio svjestan i premalo sam ju cijenio dok je bilo vrijeme za to, imati akademski obrazovanog oca!
A danas sam imao situaciju da mi je jedan susjed nesto prigovorio. Nisam se niti najmanje uznemirio, nego sam hladno i trezveno obranio svoj stav i svoje postupke. On ce na to 'Susjed, ne zelim se svaditi' A ja opet pristojno ali cvrsto i sigurno da nema svadje, da mozemo o svemu razgovarati. Poslije me to nije mucilo jer sam rekao svoje misljenje, a ne kao uvijeg dosad gusio u sebi i poslije se grizao da sam trebao reci ovo ili ono. To je komunikacija, i zadovoljan sam da napredujem u tome :))

- 09:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.05.2007. subota

Umjeravanje ili bazdarenje Part II

Danas sam otrcao svoje, ali uz mjerenje pulsa. Iznenadio sam se jer moje dosadasnje trcanje je bilo penzionersko, naime, moram puno brze da bih ostvario pravi aerobni trrening, a to je prema mojim parametrima oko 140. Dakle kad mi je toliki puls onda je trcanje efikasno. Mjerio sam najprije trceci dosadasnjim tempom i rezultat je bio porazavajuci: samo 90, a to je ispod granice za zdravo srce. Odsad vise necu mjeriti korake nego samo puls koji ce biti 140 i vrijeme, koje ce biti oko pola sata.
Sjetio sam se starog kako sam na trecoj godini faksa prepricavao mu anegdote iz studentskog zivota. Nemam pojma gdje sam dosad pokopao ta sjecanja ali zabiljezit cu ih, premda ce vjerojatno mnogima izgledati nerazumljiva i cudnovata. Prva scena, na ispitu Transformatori kolega prica pricu o limovima i ulju, a profesor na to dometne 'Aha, onda dodamo ocat i napravimo salatu' Ja sam u tom trenutku puknuo od smijeha, nisam se vise mogao suzdrzati jer nisam od tako starog profesora takvo sto ocekivao. Druga scena na ispitu Teoretska elektrotehnika kad smo na usmenom ocekivali ocjene iz pismenog, a profa navalio s pitanjima. Ne bi li ga pokrenuo u zeljenom smjeru, moj kolega u jednom trenutku napomene 'Ali profesore, mi smo zadovoljni sa svojim ocjenama iz pismenog' A ovaj ce na to: 'Drago mi je to cut' Jedva sam se tada suzdrzao od smijeha, iako sam takodjer, kako sam vjerovao, bio u nezavidnoj situaciji.
Ali tu je jos jedan fenomen dosao do izrazaja. Naime, kad sam poceo razmisljati o odgovorima na pitanja, aktiviralo mi se odnekud znanje i raspisao sam se s nekim izvodima, formulama i shemama za koje uopce nisam bio svjestan da znam. Ispalo je da je profesor potaknuo nase znanje kojeg uopce nismo bili svjesni da posjedujemo, odnosno da znamo puno vise nego sto mislimo.
Da, sve sam to ja prepricavao svom starom, a njega je to nasmijavalo jer je i sam prosao studentske dane, u svoje vrijeme...

- 22:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.05.2007. petak

Mozda malo bolji dan

Danas je tocno 3 tjedna od kada uzimam antidepresiv Zoloft u dozi 50mg
Ujutro sam procitao jednu osobno uznemirujucu vijest u novinama, tako da sam imao sve predispozicije da budem ocajan i ljut, ali nisam. Nisam jer zelim preuzeti kontrolu, zelim ciniti nesto korisno i konstruktivno, ne sjediti, plakati, ocajavati, gristi se u sebi, zivcirati. To je bezveze. S tetom u vrticu sam imao jedan, recimo sukob, ali sam to izveo diplomatski, svaljujuci deklarativno krivnju na sebe jer nisam na vrijeme upozorio odnosno sprijecio nesto. Mislim da sam dobro prenio poruku, dakle mogu biti zadovoljan komunikacijskim vjestinama koje sam iskazao.
(11h) Poceo sam opet osjecati unutarnju razdrazljivost. Ne mogu se koncentrirati, kao da mi mravi hodaju po zilama, sav nekako iznutra treperim. Mozda je AD koji pijem potpuno pogresan, mozda mi treba drugi. Mozda se radi o apstinencijskoj krizi zbog smanjenja doze Helex-a. U svakom slucaju komplicirana situacija, ako se ovako nastavi prekidam sa svim lijekovima zauvijek.

- 09:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.05.2007. četvrtak

Napokon jutarnji jogging, ali strasan dan

Trcanje ujutro u 6:00 na taste. Malo mi se vrtilo u glavi, pa sam zakljucio da treba pojesti nesto slatko prije, bananu ili cokoladu i popiti vode. Tako da je uglavnom bilo hodanje, a i to je vrlo korisno, setnja kroz sumu.
Danas je bio stvarno grozan dan. Sparno i vruce, strava i uzas, a cijeli dan sam u sebi bio tako razdrazljiv i nervozan, kuhao sam i fizicki i psihicki. Ne sjecam se kad sam bio tako nervozan vec duze vrijeme. Ujutro sam bio uvjeren da je to zbog trcanja na taste, ali potrajalo je cijeli dan. I neki drugi ljudi su mi se zalili da im je tesko, tak da je i "objektivno" valjda bio tezak dan. Ali zanimljivo je sto mi je jucer sve islo dobro, nisam imao nikakvih "vanjskih" problema. To je dokaz da nervoza uvijek izbija iznutra, nikad izvana. Kao sto kaze William Glasser, ono sto nas pokrece u nama je, ne izvan nas. Jucerasnji tezak dan najbolji je dokaz za to. A uzrok mojeg ocaja i razdrazljivosti, to jos ne znam. Siguran sam samo da nisu vremenske prilike niti zivotne neprilike.

- 08:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.05.2007. srijeda

Sjajno, bajno, divno.............Dan: 73, Vj: 24

Osjecam se odlicno, pun energije i zivota. Ujutro biciklirao u trecoj brzini, ostalo kao do sad to jest zadnjih par dana. Zivot je sjajan :)))

- 09:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.05.2007. utorak

OK

Danas se osjecam OK, osim sto se jos naziru ostaci tjeskobe u kontaktima. Nije bas sjajno kao na pocetku terapije, ali zadnjih par dana bili su najgori otkad provodim terapiju, dakle ocito da je tome uzrok smanjenje doze anxiolitica, i ostat cu cvrsto pri tome. Danas planiram biciklirati jer za trcanje necu imati vremena.
(20h) Vrlo dobro zavrsava dan. Bio u drustvu sire obitelji, vrlo zadovoljan i spretan, komunikativan i smiren. Ali ne mrtvo puhalo niti nezainteresiran, dapace vrlo zustar i dominantan. Prije druzenja odbiciklirao sam normu, u trajanju oko 35 minuta i sve u 3. stupnju prijenosa.
Koljeno me od jucer ni malo vise ne boli.

- 11:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.05.2007. ponedjeljak

Boli koljeno i sve je bezveze

I trcanje cu uskoro morati obustaviti, jer bol u koljenu je sve jaca i jaca. Iako nekad iscezne, ispod ivera boli me i na dodir. Tako da svi pusti snovi idu u vodu. Svejedno nisam jos vratio dozu anxiolitica, mozda je to samo apstinencijska kriza zbog smanjenja. Sve je bezveze, dosadno i besperspektivno. Jos me boli i vrat jer sam lose spavao, sve u svemu koma.
Kazu neki da imam cudan zivot. Ne bih se slozio. Moj zivot nije cudan nego je vrlo cudan. Mislim da ovakvog cudaka kao sto sam ja svijet u svojoj dugoj povijesti nije ugledao do trece cetvrtine proslog stoljeca, a niti ce ikad vise biti ovakav jedan primjerak medju vama, dragi moji suvremenici :))
Odvalio sam trcanje, bez pauze, osim uobicajenih izmedju etapa. Ukupno je trajalo 34 minute, dakle interval se smanjuje. Osjecam se cudno, sav treperim, ali ne zelim vise povecavati dozu anxiolitica.

- 08:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

20.05.2007. nedjelja

Dan 70: Vrlo jadno i depresivno

Trcanje je trajalo 37 minuta. U drugoj etapi nakon 300 morao sam malo hodati jer me oko srca nesto stisnulo, valjda preopterecenje. No uspio sam sve odraditi kak spada. Pocinjem osjecati sve jacu bol u koljenima, osobito lijevom. Nadam se da je to jos zbog nedostatka uigranosti.
Osjecaj uspavanosti i jucer i danas. Danas je malo bolje, tebam se i naviknuti na najnoviji rezim anxiolitica.
Osjecam se vrlo jadno i potisteno. Istina da imamo i nekih problema sa skolarcem, ali reagiram depresivno, defenzivno i defetisticki tako da mi se cini kao da sam opet na pocetku. U drustvu sam tjeskoban, namrsten, zabrinut i sutljiv. Od depresije se valjda ne moze izlijeciti, mozes si samo naskoditi lijekovima pa da ti bude sve gore i gore. Sve poboljsanje je ocito bilo samo zbog anxiolitica, antidepresiv ne djeluje ama bas nista. Jedino me tjesi sto novu dozu pijem tek nesto preko dva tjedna pa jos nije vrijeme. Ali cini mi se da od svega toga nista, bit ce mi samo jos gore. OK, i djeca su nervozna, pritisak, oblacno vrijeme, no sve su to samo izgovori.

- 12:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.05.2007. subota

Nije bas najbolje

Uspio sam istrcati, iako sam prvu etapu morao u dva dijela, nakon 250 me strecnulo nesto ispod desne kljucne kosti i nekakvi mravci oko srca pa sam malo odahnuo. Vjerojatno bicikl nije bas ekvivalentna kompenzacija, mozda povecam broj krugova. Ukupno sam trcao 36 minuta. Dana 05.05. objavio sam ovdje da cu za dva tjedna dostici ciljanu rutu (350,400,400) i to sam obecanje ispunio.
Osjecam se popodne razdrazljivo, tjeskobno, nestrpljivo u dovrsavanju posla, kao nekada. Kod mene je depresija izgleda periodicka, ali vjerojatno jos nije dovoljno vremena proslo da bih donio sud.

- 18:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.05.2007. petak

Dan 68: Ujutro bic

Danas je tocno dva tjedna od kad pijem Zoloft 50mg. Helex cu odsad piti samo pola ujutro i pola navecer. Zadnja 2 dana sam pio cijelu ujutro, nisam napisao zasto, a sad se vise ne sjecam. Jedino se sjecam da mi se jucer jako spavalo preko dana, a to je moguce od anxiolitica. Stoga odsad pijem pola ujutro i pola navecer, dakle ukupno 0,25mg u cijelom danu.
Napokon sam ustao ranije, u 6:15. Bicikl odvozio, cak se uspio i odmoriti malo. Slijedeci plan je ustati prije 6 i ici trcati u rano jutro. No s ovim sam vrlo vrlo zadovoljan. Primijetio sam da je trcati lakse ujutro, valjda zato sto sam jos sav lagan i ne napunjen hranom, a bicikl je lakse popodne voziti nego ujutro, nemam pojma zasto. Bicikliranje je jos kombinacija 2. i 3. stupnja prijenosa, s tendecijom potpunog prelaska na 3.

- 09:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

17.05.2007. četvrtak

Snalazljivost

Sjecam se jedne scene iz osnovne skole, 7. razred, dakle prije dvadeset godina. Uciteljica iz Engleskog trazi na pregled zadacu, a malo tko je napravio. Valjda smo na kraju proslog sata bili nemirni pa nam je namjerno potiho zadala zadacu i vecina nije uopce zapisala. Kaze ona hajde pregled zadace i tko nema dobiva jedinicu. Ja se ustrtario sav, jer dobiti jedinicu za mene je bila najveca propast, buduci da sam vjerovao (i u tome ustrajao do kraja svog skolovanja) da je sve u znanju odnosno dobrim ocjenama. Ali kolega pored mene, iako ne odlican ucenik kao ja, u trenu je shvatio situaciju i dao se na pisanje zadace jer je uocio da ima jos vremena dok uciteljica ne dodje do nase klupe. I tako dodje ona do nas, a on nesto nacrckao, OK ti imas zadacu, ja, nemam OK jedinica. Sjecam se dobro, on je mirno sjedio, lagano i neprimjetno pisao zadacu, a ja sam sjedio i panicario, tresuci se od pomisli da cu dobiti jedinicu. A tek doma svojima reci, na to nisam niti pomisljao. Kolega mi poslije kaze da umjesto sto sam se uspanicario, mogao sam i ja bar nesto napisati. Mozda sam ja to tada dozivljavao kao varanje, ne sjecam se ali mislim da je blizu toga, uglavnom i uciteljica je javno pohvalila mojeg kolegu koji se eto dobro snasao. Pohvalila je snalazljivost. Ona je cesto puno puno vaznija od znanja. Cistunci koji u svemu vide prijevaru zapravo su skrupulozni, ne misle konstruktivno i fleksibilno nego birokratski i bukvalno. To mi je bila dobra lekcija, iako je evo trebalo puno godina da izvucem pouku.
A kad sam bio 8. razred trebalo je donijeti odluku o odabiru srednje skole. Roditelji su vukli na stranu elitne skole prirodoslovno-matematickog profila, imajuci u vidu moje afinitete i kapacitete, a ja sam za inat u jednom trenutku starom objasnio da ne zelim ici u skolu u kojoj cu uciti samo teoriju nego da zelim i prakticno znanje pa sam izrazio zelju za jednom uze specijaliziranom tehnickom skolom. No sirina gimnazijskog obrazovanja srecom je odnijela pobjedu jer mi je stari na moju tezu o beskorisnosti ucenja teorije bez prakse objasnio da je puno lakse prijeci sa teoretskog znanja na prakticno nego obrnuto. Ali u tehnickom poslu kojim se bavim definitivno nisam pronasao sebe. Bar zasada.
Odbiciklirao sam opet normu (dan 18), iako i jucer i danas popodne, nisam se uspio natjerati da se ujutro ustanem. No i kontinuitet je zasad uspjeh, ne zelim biti prestrog prema sebi. Ovaj puta u brzini 2 a u drugoj etapi 75 i trecoj otprilike toliko u brzini 3. Vrijeme bicikliranja je oko 30 minuta tako da sada mogu raditi na povecanju stupnja prijenosa. Trenutno sam dakle na 2/3 a ima ih 8, tako da imam prostora. U trcanju, koje cu najvjerojatnije tek u subotu realizirati, kao sto sam vec rekao raditi cu na povecanju brzine. Vaga nazalost jos ne pokazuje rezultate, valjda se pokvarila ;) ( imam 15kg previse, ITM=29 )

- 12:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.05.2007. srijeda

Dobri odnosi

Kaze Dorothy Rowe da treba uciniti 3 stvari:
1) oprostiti sebi
2) oprostiti drugima
3) dopustiti drugima da nama oproste
Razmisljao sam malo o tome i sinulo mi je da tu nedostaje jos jedna komponenta, koja bi se mozda i mogla shvatiti kao 2B) ali i kao zasebna, to jos treba razraditi. Naime, vjerujem da trebamo drugima dati priliku da nam se ispricaju odnosno da od nas zatraze oprost. Nas dio 'posla' je onda naveden pod 2) a to je oprostiti. Recimo imam nekih odnosa u siroj obitelji gdje godinama uporno u sebi mrzim neke osobe jer su se 'ogrijesile' bilo o mene direktno bilo indirektno. Sjecam se dobro da su mi pokusavali pristupiti, tiho i na prstima, te povesti razgovor o bolnoj temi, a ja sam uvijek sve relativizirao, da, svi grijesimo, tesko je to, itd. Nisam im dao priliku. Sada sam im mozda i oprostio, medjutim oni to ne znaju. Stvar je ostala nerasciscena (a jos se moze rascistiti) jer ja nisam bio spreman na razgovor i nisam im dao sansu da se ispricaju, iako sam uocio njihovu namjeru odnosno kojim putem skrece razgovor. Zato sam uvjeren da covjek mora biti otvoren, dati drugima priliku da se ispricaju. Sjecam se jos barem dva slucaja medju prijateljima koji su me uvrijedili. Pristupili su mi poslije i ispricali se, a ja sam odmahnuo rukom i rekao 'Ma nema veze, nisam se ja naljutio'. A lagao sam. Ljutio sam se jako (u sebi), mrzio ih, osjecao se povrijedjenim i uvijek kad mi je bilo tesko dozivao si njihove postupke u svijest i dodatno si otezavao odnosno odavao se samosazaljenju. Dakle tu sam dopustio 'prvi korak' odnosno njihovu ispriku, ali nisam doveo stvar do kraja odnosno afirmirao tu ispriku nego opet relativizirao, gazeci time sebe i svoje osjecaje, srameci se priznati 'Da, to me je povrijedilo. Ali oprastam ti'. Treba stvari izvesti na cistac a ne gurati pod tepih. Tako je sa svim medjuljudskim odnosima, sa osjecajima, sa bolnom ratnom povijescu. Sjecam se da je netko rekao 'Istina ce vas osloboditi' i snagu te recenice osjetio sam puno puta u zivotu.

- 12:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.05.2007. utorak

Ranojutarnja vjezba

Napokon sam se uspio natjerati ranije ustati i voziti bicikl! Sad me sve boli i nekako sam umoran jer nisam stigao malo se izlezavati nakon vjezbe, ali svejedno osjecam se sjajno, cvrst i lagan kao perce :)) A sinoc sam popio samo 1/2 anxiolitica i tako cu i nastaviti - mozda se cak od njega nisam mogao lako ujutro probuditi. Dakle pola ujutro i pola navecer, tako da cu malo pomalo prestati to piti. A ovo s jutarnjim vjezbanjem je potpuno isto kao i s trcanjem - treba samo probati. Danas sam uspio i lijepi osjecaj ugode i lakoce (iako pomalo popraceno umorom ali to pripisujem pocetnoj fazi) ce me motivirati ubuduce. Da sam znao kakav je feeling, smogao bih snage prije se ustajati rano.
Jucer sam razmisljao o pisanju, tematici i nacinu na koji to pisac iznosi. Zakljucio sam slijedece: sadrzaj djela govori o odabranoj temi, onog sto autora zanima, sto mozda misli da ce citatelje zanimati ili drustvo opcenito itd, uglavnom moze se raditi o bilo cemu sto postoji na svijetu. Forma pisanja, odnosno osjecaji koje nam autor iskazuje u djelu, nacin na koji prikazuje ono o cemu pise, govore o samom autoru. Dakle moze se pisati i o ljudima najnizeg sloja u svakom smislu, osobito moralnom, i jasno se postaviti prema njima, kao sto to cini Dostojevski u romanu Braca Karamazovi. Ne libi se niti u jednom poglavlju istaknuti kako los covjek je Fjodor Pavlovic, tako da citatelju ne ostavlja sumnju o svojem stavu. Govori o razvratu ali ne vulgarno ni primitivno, ne nasladjujuci se ljudskom porocnoscu nego objektivno, kulturno, pomalo sa sazaljenjem ali realno - dosljedno pravcu u knjizevnosti u koji roman pripada a to je realizam. Usporedjujuci s njim jednog drugog pisca krimica, kojemu je vjerojatno jedan od uzora Sidney Sheldon, uocavam ogromnu razliku upravo u tom pristupu, stavu pisca, njegovim osjecajima. I on govori o iskvarenim i plitkim ljudima ali prikazujuci njihova djela s nedvojbenom dozom razumijevanja cak simpatije, ostavlja citatelja pomalo zbunjenog i zabezeknutog radi li se tu o umjetnosti i uljudjivanju ili sundu i smecu. A kad se sagleda popularnost ili broj prodanih primjeraka, pobjedu odnosi sund. Sapienti sat !?

- 09:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.05.2007. ponedjeljak

Jogging

Izracunao sam da mi je trenutna prosjecna brzina joggiranja 8,25 km/h. Mislim da je to jos uvijek malo, i tezim postici brzinu 10km/h, nekako mi se cini da sam to nasao negdje kao optimalnu brzinu. Poznato mi je da je brzina hodanja 6km/h stoga mi se 4 vise za jogging ne cini pretjerano brzo ni prenaporno. Dakle uskoro - u subotu - cu doci do ciljane rute od 5km, i prema sadasnjem stanju za to ce mi trebati gotovo 40 minuta. Onda cu polako teziti tome - tijekom naredna dva tjedna - da to vrijeme smanjim na 30 minuta, i tako planiram postici prosjecnu brzinu od 10 km/h na ruti od 5km, nakon ukupno 5 tjedana trcanja. Stvarna brzina mojeg trcanja je zapravo nesto veca, buduci da trcim u tri etape, a izmedju hodam. Hodanje vremenski u odnosu na trcanje traje oko10% jedne etape, tako da ta razlika nije relevantna

- 12:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.05.2007. nedjelja

Dan 63: Promjenjivo

Tak, nekak je tezak dan. Bili pomalo okolo, ali nekako smo svi histericni cijeli dan. Sve do....popodnevnog trcanja koje me je doslovno 'razdrmalo'. Sunce przi ali u Maksimirskoj sumi je hlad, i ovaj puta je tempo bio vrlo umjeren i nisam osjetio nikakvu bol. Ali povecao sam kolicinu, i slijedecu subotu trcim ciljanu rutu od 5km! S tim da ne zelim da se vrijeme prolongira na 45 minuta nego ce se tempo pojacati, vise necu trcati penzionerski.
(20h) Osjecam se vrlo lose, jadno, izgubljeno, bezvoljno i razdrazljivo. Ne znam sto bih sa sobom, ne da mi se obaveze izvrsiti (platiti racune), citam neku blesavu knjigu i ocajvam. Cini mi se da antidepresiv ne djeluje uopce, jer mi se nista nije promijenilo osim sto mi je gore otkad sam smanjio anxiolitic. Zivot je sranje i depresija se ne moze izlijeciti. Trcanje me vise uopce ne veseli.

- 17:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.05.2007. subota

Dan 62: Malo razdrazljiv ali stabilan

Prijepodne sam se vratio doma i zatekao cijelu ekipu histericnu i ocajnu gdje sam vise da idemo u Maksimir. Medjutim nije na mene presla histerija nego sam ja svoju mirnocu prenio na njih, dogovorili se oko biciklova i slicne tehnikalije i veselo krenuli put Maksimira. Prvasicu sam dok smo trcali (ja trcim a on na biciklu) uspio objasniti razlog moje ljutnje od neki dan odnosno da sam bio ljut na sebe maloga. Zajedno smo prije gledali film The Kid (Bruce Willis) pa sam mu to objasnio kroz taj film i mislim da me je vrlo dobro razumio, a i ja sad puno bolje shvacam taj film ;) To smo sve pricali u pauzi izmedju druge i trece etape, sami u sumi, glavno je imati njegovu paznju par minuta, samo par kvalitetnih trenutaka vrijedi vise nego sati truda u krivo vrijeme i na krivi nacin. Treba znati cijeniti kvalitetu.
Malo sam povremeno bio razdrazljiv, ponekad izgubim kontrolu ali generalno je OK. Sinoc anxiolitic nisam popio (namjerno), nisam bas najbolje spavao, cesto sam se budio ali ne znam je li to od toga jer sam zacorio u dnevnoj sobi i nije mi se dalo ici u krevet. Jesam li zbog toga bio malo razdrazljiv? Ne vjerujem, ali vidjet cemo.
Uspjelo mi je s trcanjem! Mislio sam da je bicikl voziti lakse, ali osjecam silnu snagu u nogama zahvaljujuci biciklu tako da mi je trcanje bilo peace of cake, cak sam i povecao kolicinu. Jedino me malo bolilo ispod kljucne kosti (pri kraju etape) tako da mi se cini da je trcanje zahtjevnije u smislu da razvija vise misica i trazi vise snage nego bicikl. Ali glavno je da sam nasao ekvivalent tako da mi pola sata bicikla odgovara polusatnom trcanju :))
(20h) Zanimljiva je usporedba mojeg zivota prije i sada. Prije sam cijelo vrijeme sam sebe prekoravao i govorio si 'Trebao bi vjezbati' i 'Morao bi se vise kretati'. Osjecao sam se lose u autu, u tramvaju, sjedeci na poslu ili spavajuci, rjecju stalno. I nisam vjezbao nego tu i tamo malo hodao ili igrao nogac, osjecao se slomljen poslije i to je bilo to. I trudio sam se sici s tramvaja koju stanicu prije, i bio nesretan kad mi se to nije dalo...
Danas se vozim cak i jednu stanicu ako treba. Ne trudim se hodati, bas me briga. Ali pola sata dnevno vjezbam i totalno se izmorim. Sve u svemu prije sam 24 sata na dan bio frustriran sto mi ne uspijeva fizicko vjezbanje, a danas 1/2 sata vjezbam a ostalih 23 1/2 uzivam u zivotu :))
Srecom me je moja draga upoznala sa jednom zakonitoscu a to je da je lakse prisiliti se na fizicku aktivnost nego na duhovnu. Ja sam osjecao da zelim razviti i duhovni zivot i zbog toga takodjer bio frustriran. A nisam se mogao samodisciplinirati niti da svaki dan perem zube!? Samodisciplina je takodjer kljuc rjesenja izlaska iz depresije. Uspio sam sa fizickim vjezbanjem - iako nije neki respektabilni period iza mene - i vjerujem da uskoro slijedi napredak i u drugim poljima zivota.

- 17:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.05.2007. petak

Dan 61: Adolescentske ludosti

Danas sam prosao pokraj svoje bivse srednje skole. Vidim neku djecicu prelaze cestu...ajme majko pa to nisu djecica nego srednjoskolci! Ja sam negdje dvostruko stariji od njih, a izgledaju tako mali, tako sicusni, prava djeca. Ali sami sebi, u vlastitim ocima, oni su veliki, odrasli i odgovorni. Vjeruju da je cijeli svijet njihov i da poznaju sve tajne zivota. I to mi je dalo ideju. Ta razlika izmedju objektivne i subjektivne slike moze se prosiriti i na 'adolescentska lutanja'. Stoga iako se tada cinilo da, na primjer, 'puno pijemo' da smo 'alkoholicari' i da 'cemo propasti' to je analogno preuvelicavanje koje zapravo ne odrazava stvarno stanje. Tako zapravo covjek moze pomoci sam sebi, da si lakse oprosti nepodopstine onog doba te konacno krene naprijed.
Cini se OK s novom farmakoterapijom (samo pola anx ujutro), funkcioniram zdravo i prposno, glavno da vjezbanje nisam propustio.
Puno ljudi otislo je u IT da bi afirmirali svoju nesigurnost. 'Ja sam samo priucen' i 'Ipak sam ja zavrsio samo ekonomiju' ustaljene su fraze koje daju alibi. A zapravo se radi o tome da realni stupanj socijalizacije tezi da se iskaze u svim poljima zivota pa tako i u poslu. Ako bi covjek mogao biti kompetentan u poslu A i nekompetentan u poslu B, socijalizirani ce odabrati posao A a nesocijalizirani posao B. Ali pitanje je sto se onda dogadja kad se probudi odnosno socijalizira? I vec je duboko zaglibio u posao B, najcesce je to danas IT? Kuda onda i kako? Neka pitanja jednostavno nemaju odgovora. Mozda su nam dosta toga lagali kad smo bili mali. I mozda se s time moramo pomiriti.
Sutra je subota pa cemo vidjeti hocu li uspjeti toliko i odtrcati...

- 11:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.05.2007. četvrtak

Dan 60: Sebi oprostiti

Danas sam shvatio jednu novu cinjenicu, univerzalnu: Covjek ne moze oprostiti drugima pogreske onog tipa kakve je sam cinio, ako sam sebi nije to oprostio. Zestoko reagirajuci na tudje pogreske tog tipa pokusava se to razrijesiti, covjek zapravo kori i kaznjava samog sebe na nacin kako duboko u sebi vjeruje da zasluzuje. Recimo ujutro me je teta u pekarni prevarila - slucajno ili namjerno ne znam - vratila mi je 3 Kn manje. Znam sebe prije, da bih se uzasno na to naljutio, tresuci se dosao nazad, izderao se na nju i zahtijevao da mi vrati, pokazivajuci veliko gadjenje i prezir prema njoj i njezinom postupku. Ali sad se sjecam da sam i ja u zivotu nekad nekoga prevario, cak i svjesno. Mislim da sam na putu da si to oprostim jer danas nisam reagirao (iako sam tek naknadno primijetio) nego rekao sebi: Ili je bilo slucajno, mozda stvarno kosta vise nego sto mislim (nisam u zadnje vrijeme provjeravao cijenu), a ako je i bilo namjerno nek si cure malo zarade dezeparca, iako nije posten nacin, ali mene nece 3 Kn upropastiti. Zapravo ne mogu imati razloga za razarajuci bijes i ljutnju osim ako imam nerasciscene racune sam sa sobom iz proslosti, osim ako se osjecam krivim zbog svojih slicnih djela, ako sam sebe zestoko mrzim i prezirem zbog toga. Tada mogu reagirati burno i osjecati se povrijedjenim jednom takvom sitnicom. Slicna je nedavna prica s nespretnom konobaricom, jer moja reakcija je bila evidentno preburna, iako je vrlo zdrav pokazatelj sto sam izrazio svoje nezadovoljstvo. Ali moja emocionalna uznemirenost, to je bio los pokazatelj. Cega? Toga da sam u proslosti bio nespretan i grub prema ljudima, mnoge ljude sam povrijedio a nemam priliku se ispricati.
Ako reagiram, onda je to preburno jer mrzim sebe zbog takvih svojih postupaka u proslosti. Ako ne reagiram nego ugusim u sebi, onda opet mrzim sebe jer nisam reagirao, jer sutim i trpim, samooptuzujem se da sam kukavica, beskicmenjak i mlakonja. Sad sam siguran u to da treba najprije oprostiti sebi sva svoja lutanja i pogreske, to je onda zdravi i cvrsti temelj na kojem se moze dalje graditi. Onda razviti svoje vrline, suosjecajnost, ljubaznost, toleranciju. Kada me netko ugrozava, nuzno je zauzeti se za sebe i reagirati, ali bez emocionalne uznemirenosti, bez osjecaja da taj mora dobiti zasluzenu kaznu pa makar i u vidu moje ignorancije. Stvar se rijesi odmah, sada, na civilizirani i kulturni nacin, a sutra se zaboravi. Sutra je novi dan.
Ovo je univerzalno jer je dobar indikator stvari koje ljudi sebi nisu oprostili. Bez obzira je li netko krao pa se osobito zesti kad drugi kradu njega, bilo da si je uzimao prava koja mu ne pripadaju pa proziva druge kad to danas cine (borci i branitelji), ili je zivio razvratno i ne moze suspregnuti srdzbu i prezir prema osobi koja za sebe to iskreno priznaje, ili se zena osjeca krivom sto je prekrsila cudoredje i zatrudnila prije braka pa sad bez oklijevanja proglasava nemoralnim takve 'slucajeve'. Sve te pojave imaju zajednicki nazivnik a to je oprostiti sebi. Zavoli sebe, prihvati se, nasmij se sebi i cijeli svijet ce se promijeniti.
(14h) Recimo jucer mi sin prica kako ga maltretiraju u skoli. Ja sam se zajapurio, vikao - ne na njega, nego jednostavno sam bio uzrujan pa sam pricao povisenim tonom - grcevito mu dijelio savjete kako da to rijesi. Nisam bas jako uspio, osim sto sam ostatak dana osjecao neobjasnjivi bijes i frustraciju. Neobjasnjivi...? Zapravo se radi o tome da su i mene maltreitrali u osnovnoj skoli. Nisam se odupirao, nisam se branio, pravio sam se da me to ne smeta i da ne primjecujem, nego sam trpio i u sebi osjecao se jadno. Mrzim sebe zbog toga sto sam onda tako postupao, i to je bio okidac mojeg jucerasnjeg bijesa.
Bicikl je trenutno zamijenio trcanje jer nemam dovoljno vremena.

- 10:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.05.2007. srijeda

Dan 59: Fulao sam ali nema veze, nisam ljut. Grrrrr.....

Fulao sam posao koji radim.
Fulao sam fakultet prije toga.
Fulao sam grad u kojem zivim.
Fulao sam s ljudima koje sam odabrao za prijatelje.
-----
Na ove premise u depresiji se donosi zakljucak da nema izlaza.
U normalnom stanju covjek kaze da tako je, nasmije se sebi i svom glupom zivotu, naprti svoj teret na ledja i nastavi zivjeti s tim, jer zivot nije idealan.
Osjecam se cudno, mozda sam se navuko na anksiolitik.

- 13:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.05.2007. utorak

Dan 58: AD 50mg, anx 0,25mg (1/2,0,1), B(275,300,325)

Malo statistike...
-----------------------------------------------------------------------------------------
Dan.......Zoloft...........Helex 0,25mg.............Vjezbanje
-----------------------------------------------------------------------------------------
58......... 50mg...........(1/2,0,1)........................B(275, 300, 325)
57......... 50mg...........(1,0,1)............................T(250, 300, 325)
56..........50mg...........(1,0,1/2)........................T(250, 300, 300)
55..........50mg...........(1,0,1/2)........................T(200, 225, 300)
54..........50mg...........(1,0,1/2)........................B(bez mjerenja)
53..........25mg...........(1,0,1)............................T(175, 225, 300)
52..........25mg...........(1,0,1)............................T(150, 200, 250)
51..........25mg...........(1,0,1)............................T(125, 175, 250)
50..........25mg...........(1,0,1)............................T(bez mjerenja)
8-49......25mg...........(1,0,1)
7............25mg...........(1,0,1/2)
6............25mg...........(1,0,0)
2-5........25mg...........(1,0,1)
1............25mg
-----------------------------------------------------------------------------------------
Legenda: T=trcanje, B=sobni bicikl, T(8)=35m

Dakle....lijepo izgleda, jos da mi je u glavi tako lijepo...ali bit ce bit ce. Nego nesto fascinanto upada u oci. Tocno pedeseti dan pocinjem trcati, ili drukcije receno na pedesetnicu od pocetka moje terapije. A upravo prosle godine ( vidi post 06/2006 - arhiva Ozujak ) sudjelovao sam na jednom sasvim osobitom i velicanstvenom meditativnom skupu, a to je bas na dan koji se naziva pedesetnica jer je pedeset dana od Uskrsa. I sad ti vidi kako se poklopilo. Pojma nisam imao da je tocno 50 dana 30.04. nego sam samo dobio nadahnuce i poceo trcati. Run for life....

- 14:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Cini se dobro

Helex ujutro pola, navecer cu cijelu. Dakle danas je (1/2, 0, 1). Jucer je bilo (1, 0, 1). Prije toga 3 dana bilo je (1, 0, 1/2) i to mi se bas nije svidjelo, imao sam problema sa spavanjem. No bilo je i jako vruce, a i ostali ukucani nisu dobro spavali tako da mozda i nema veze. No ne bojim se, svi su me razuvjerili od ovisnosti jer je kolicina premala da bi se ovisnost razvila. Kontam da kad mi antidepresiv u ovoj normalnoj dozi (Zoloft 50mg) pocne djelovati, biti cu preko dana puno aktivniji pa ce se time i san normalizirati. A na to cu vjerojatno cekati jos par mjeseci ali zelim temeljito i potpuno izlijecenje, nema kompromisa.
Trcanje sam danas zamijenio sobnim biciklom, shema je (275, 300, 325). Cini mi se da je kolicina ekvivalentna, otprilike je isto vrijeme utroseno na vjezbanje kao kod trcanja, isto sam iscrpljen na kraju tako da mislim da je to to. No imam i digitalni mjerac prijedjenog puta na biciklu pa kad to aktiviram biti cu tocniji.
Isao sam na neke pretrage i mogao sam birati - 'standardnim' putem, dakle uputnica, narucivanje za x tjedana, dolazak medju hrpu umirovljenika i cekanje 2 sata, ili direktno u laboratorij, plati 200Kn i sve gotovo za 10min. Odabrao sam drugu opciju, platio, jos usput svratio doma i vozio bicikl i sve skupa izgubio 2 radna sata. S prvom opcijom izgubio bih barem 10 sati, zivaca i maltretiranja, ustedio bih novac ali niti ne bih stigao vjezbati, obzirom na trenutacni sklop mojih obaveza. Mislim da ponekad precjenjujemo novac. Ono sto sam ja danas kupio mislim da vrijedi puno vise nego novac koji sam platio za to. Treba se nauciti cijeniti vrijeme, kvalitetu, sadrzaj, osjecaje, postoji jos puno stvari koje vrijede vise od novca.
Osjecam se OK, cini mi se da ce nova shema lijekova biti ucinkovita. Inace ne eksperimetiram na svoju ruku nego po preporuci psihijatra.

- 12:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.05.2007. ponedjeljak

Terapija umjetnoscu

Citam jucer Dorothy Rowe kako navodi metode lijecenja depresije i slicnih poremecaja. Jedna od navedenih bila je terapija umjetnoscu - glazbom, knjizevnoscu...To mi je vrlo znakovito, moram kad uhvatim vremena malo revidirati svoje 'naputke sa strane'. Nisam dosad to spominjao, ali prosle jeseni poceo sam intenzivno citati klasicnu beletristiku, i to uglavno realizam, pa sam se vratio malo u romantizam i tu sam trenutno stao kod velikog Francuza po imenu Victor Hugo. Nisam ja tada pojma imao da bolujem od depresije, a jos manje da umjetnost - dakle i knjizevnost - moze u tome pomoci, barem ne svjesnim dijelom svoga bica. No zivot iznutra bori se za sebe, cak i ako mu svojom svijescu i postupcima to pokusamo braniti, unutarnji poriv za kvalitetnim i sadrzajnim zivotom jaci je od svega. Tako sam se odusevio citanjem, a par mjeseci poslije poceo pisati nekakve price, eseje, humoreske, recenzije, drustvene kritike itd. Nista javno objavljeno, ali takodjer sam osjecao da 'radim pravu stvar'. Takodjer, u to vrijeme poceo sam i klasicnu glazbu prvi puta u svom zivotu dozivljavati, slusati s ugodom i uzivanjem, kupio desetak CD-a i slusao doma, samoinicijativno i bez icijeg nagovora i poticaja (dosad sam uvijek drzao da nisam glazbeno odgojen od djetinjstva i da se tu nista ne moze promijeniti). A Mozart i Bach su zapravo tako sjajni i velicanstveni. Dakle i to je bilo anticipiranje ovog procesa kojeg sada prolazim :))
(22h) Trcanje sam opet uspjesno odradio, oko 4 popodne, shema (250, 300, 325). Umoran sam ko pas, ali isplatilo se. Helex vracam na cijelu tabletu jer mi se cini da je bolje tako jos neko vrijeme. Navecer malo tjeskoban i nesiguran u drustvu, nekako usporen i uspavan. Ali sad je to pomalo i od fizickog umora. Doci ce sve na svoje, samo polako.

- 09:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.05.2007. nedjelja

Flaubert, Tolstoj i Europa

Osjecam se sjajno, malo kino, malo setnja, malo meditacija, lijekovi redovito, jutarnji jogging je prekinula kisa ali popodne planiram to odraditi kak spada. Sto se tice aspekta socijalizacije, nasao sam se u jednom tipu situacije u siroj obitelji koji me prije jako uznemiravao, ovaj puta sam rekao jasno svoje misljenje ali i postavio granicu svojeg djelovanja te pustio drugoga da odluci iako ja mislim da je mogao bolje. Svatko ima svoju muku, i ne mogu ja spasavati cijeli svijet (zapravo nikoga osim sebe). Od jucer nadalje vecernja doza Helexa je pola tablete (0,125mg)
Jucer sam bio u kazalistu, nisu me bas odusevili Komedijanti iako ima par dobrih satirickih aluzija. Sve u svemu malo pretjerano naglasavaju nasu inferiornost prema Europi odnosno u prvi plan dovode elemente koji nas svrstavaju na Balkan, barem po mojem skromnom misljenju. No ne znam je li jucer uopce bilo boljeg izbora sto se teatra tice. Dok sam jucer joggirao misli razne su mi se motale po glavi pa sam u jednom trenutku povukao paralelu izmedju Tolstojevih casnika i Flaubertovog ljekarnika, naime od jednog na afirmativni nacin, od drugog na negativni (nitko se s nesretnim ljekarnikom nije htio druziti zbog toga) ucimo kako treba svoja misljenja o politici zadrzati za sebe a ne ih odmah bacati drugom u lice kako bi se legitimirali. Treba oprezno i s distance, pristojno i ljubazno komentirati i samo kad su za to stvoreni odgovarajuci uvjeti pokazati 'svoju stranu'. To je skola visokog drustva koja je vrijedila prije 150 godina, a koliko je danas primjenjiva ostaje na procjeni citatelja.
(20h) Trcanje je stvarno dozivljaj nad dozivljajima. Uvjeren sam da je jedina, ali jedina tajna u tome da se covjek treba prisliti i pokrenuti, odvaziti se i probati. Kad se dozivi taj feeling, kao da letis nebeskim prostranstvima, onaj slatki umor, svi tereti iscezavaju iz tijela, tada se trcanje vise nikada ne napusta. Danas mi se pridruzio i moj sedmogodisnji sin i sad je jos zabavnije jer u pauzama pricamo. Uvjerio me da su sve moje sumnje u njegovu izdrzljivost bile potpuno neutemeljene. Joggingom do zdravlja - fizickog, psihickog, emocionalnog, duhovnog, intelektualnog! Danasnja shema bila je (250, 300, 300) dakle oko 3,5 km. Polako ali sigurno k cilju :))

- 15:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.05.2007. subota

Umjeravanje ili bazdarenje

Sjecam se kad sam bio sedmi razred, ima tome gotovo dvadeset godina. Tata me pitao sto ima novo u skoli, a ja sam odgovorio da smo iz fizike radili umjeravanje ampermetra. Nakon mojeg elaboriranja o tome kako je to zapravo izgledalo, tata - inace drustveno humanistickog obrazovanja - pita me znam li ja sto to znaci umjeravanje, koji je jos sinonim za to. Rekoh nemam pojma, sto je znacilo da nisam bas znao o cemu mu pricam! 'To ti je, sine, bazdarenje', a to sam znao sto znaci samo nisam povezao. Zanimljivo izmedju znanja i povezivanja odnosno njegove primjene u konkretnim okolnostima postoji jos jedan sloj inteligencije. Mozda meni to nedostaje a mozda samo nisam to razvijao, vidjet cemo...
Danas sam sa sinom napravio umjeravanje svojih koraka u trcanju. Imamo preciznu kartu Zagreba, brojao sam korake od jedne ulice do druge i onda to prenio na kartu. Dakle, rezultat me blago receno ocarao- jedan trceci korak je preko metra! One cifre koje sam pisao bile su 'cetverokorak' i to je iznosilo tocno 4,375m. 8 takvih koraka =35m, kratko i jasno. Danas sam opet povecao kolicinu na (200, 225, 300), ukupno 725 cetverokoraka sto iznosi nesto preko 3km. Nije bas puno, volio bih dogurati barem do 5km, odnosno 1150 cetverokoraka, to mi je zasad cilj. To bi onda bilo (350, 400, 400) i planiram to dostici kroz cca 2 tjedna.
Jucer je bila kisa i nikako se nisam mogao odluciti na trcanje. Zato sam jogging zamijenio sobnim biciklom, i mislim da je odlicna zamjena, kad je ruzno vrijeme i/ili za zimske dane. Izmorio sam se totalno, mozda ne kao od trcanja ali sigurno bolje nego preskociti vjezbanje.
Anksiolitik sam sinoc kasno (3 ujutro) popio samo pola.

- 10:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.05.2007. petak

Dobar je dan

Dobro se osjecam. Ubuduce cu pisati kad Helex preskocim i/ili smanjim, inace je podrazumijevana trenutna doza (1,0,1). Zoloft je od danas povecan na 50mg odnosno jednu cijelu tabletu. Ja sam kako prije rekoh pokusao to sprijeciti, pitao je li to povecanje bas nuzno, ona je rezolutno odgovorila da jest, jer ovako malena doza nema nikakvog smisla. I da sam trebao prije doci da povecamo dozu ali sto je tu je. Ja se svakako uglavnom osjecam sjajno, ali ne zelim samo zalijeciti simptome nego potpuno preuzeti djelotvornu kontrolu nad svojim zivotom i prestati piti najprije anksiolitik onda i antidepresiv. Kaze psihijatar da glavobolja sigurno nije nuspojava nijednog od lijekova. Iako ima dosta godina, odusevilo me da prati suvremenu znanost jer opet cu ponoviti ono sto mi je rekla - mozdane stanice ipak se regeneriraju. Iako smo svi vjerojatno ucili u srednjoj skoli da se obnavljaju sve vrste tkiva osim zivcanih stanica, ovo su najnovije spoznaje. Takodjer, moram napraviti kompletnu krvnu sliku, jetrene probe i slicno, da se vidi da mi jetra i bubrezi dobro funkcioniraju. To je nuzno kod farmakoterapije.
Odusevljen sam kako sam se natjerao na trcanje. Vise me ne bole misici, kondicija mi je svaki dan sve bolja i bolja. Pa to sam mogao i puno ranije, ali sto sad vrijedi plakati nad prosloscu koja se ne moze promijeniti. Srecom da mi je Maksimilijanova suma u blizini :))

- 11:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.05.2007. četvrtak

Resume nakon 52 dana lijekova i 3 dana trcanja

Jucer citam Dorothy Rowe i kaze da humor i smijeh pomaze izlasku iz depresije. No svi smo vjerojatno culi da je humor ljekovit i slicno, ali ona ide dalje, i to me fasciniralo. Kad se s nekim salimo, kad mu se smijemo, znaci da ga prihvacamo takvim kakav on jest. A to vrijedi i za odnos prema sebi. Kad si u stanju nasmijati se sebi, na svoj racun, znaci da sam sebe prihvacas, da sam sebe volis, da si sam sebi drag, da si se pomirio sa sobom. A to je kljuc izlaska iz zatvora depresije. Sjajno!
Mozda nije bas pravo vrijeme ali danas idem kod psihicke da se konzultiramo oko lijekova i tome slicno,
pa moram opet napraviti reviziju.
Dakle nakon 44. dana ostaje jos 8 za statistiku:
45.dan - sve sjajno
46.dan - odlicno, komuniciram kad sam nezadovoljan
47.dan - dobro se osjecam, navecer nakon razgovora pretjeskoban za drustvo
48.dan - dobro, ali glavobolja
49.dan - losi osjecaji, glavobolja
50.dan - lose osjecanje, ali poboljsava se nakon trcanja
51.dan - vrlo dobro cijeli dan, trcanje ujutro
52.dan - vrlo lose raspolozenje, glavobolja
------------------------------------
Lose raspolozenje: 3 od 8
Glavobolja: 3 od 8
Znatno bolje: 2 od 8
======================
TOTAL
Lose raspolozenje: 10 od 52 (19%)
Glavobolja: 7 od 52 (13%)
Znatno bolje: 35 od 52 (68%)
--------------------------------------------------------------
(16h) Inace danas se osjecam sjajno, ucenje mi ide od ruke, komunikacija s ljudima takodjer, cak vise nemam niti muscul fiber od trcanja. Steta sto danasnji dan nisam unio u statistiku, ali nema veze, uci ce u slijedecu.
(21h) Psihijatar kaze da antidepresiv povecam a anksiolitik mogu ponekad i preskociti/smanjiti. Vidimo se za 4 tjedna. Knjige o depresiji ne preporucuje citati dok je covjek depresivan, nego kad je u top formi. Mozdane stanice se ipak regeneriraju, tako kaze specijalist neuropsihijatar a ja joj vjerujem.
Trcanje navecer teskom mukom se prisilio i nisam pozalio. Povecao sam kolicinu (175, 225, 300). Jedino sto cu ubuduce joggirati prije vecere a ne poslije.
I na kraju upozorenje onima koji ovo citaju:
-OVO JE SAMO PRIKAZ MOJEG OSOBNOG ISKUSTVA
-SVATKO MORA ZA SEBE PROCIJENITI SAM, UZ KONZULTIRANJE LIJECNIKA, STO JE ZA NJEGA NAJBOLJE.
-MOZDA U NEKIM STVARIMA PRETJERUJEM ILI SAM SASVIM U KRIVU, A TEK NAKNADNO CU TO SHVATITI. IMAJTE TO NA UMU.

- 08:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #

02.05.2007. srijeda

Bezvoljan, ali svaki pocetak je tezak

Bezvoljnost uzima maha. Nis mi se ne da, ono sto me nedavno zaintrigiralo i odusevilo postalo mi je dosadno. Nemam volju za rad, niti ucenje novih stvari, slabo funkcioniram. Ocajan sam i jadan. No kad se okrenem poslu, prisilim se da radim nesto konkretno onda mi takve misli odu iz glave i malo, ali sasvim malo mi je bolje. Jos nisam procitao knjigu Dorothy Rowe, a na kraju tek daje savjete kako izaci iz vlastitog zatvora. Mozda otkrijem nesto novo. Sutra kod psihicke, da vidim kako cemo dalje s lijekovima i ima li uopce smisla zivjeti.
Trcao danas nisam, ali jos nije kraj dana, nadam se da cu se uspjeti prisiliti. Trcanje je komponenta terapije koju provodim tek 2 dana, a svaki pocetak je tezak, pa se mozda i zato danas osjecam potisteno. I to sto je srijeda ali je zapravo ponedelek, a svi znamo zakaj ja ne volim ponedelek.
(16h) Stvarno mi je danas sve besmisleno. Osjecam se tocno kao pred 3 godine nakon par tjedana lijekova. Obratio se za pomoc nakon sto sam sjedio i buljio tupo u prazno, nakon toga bacio lijekove te opet sjedio i tako tupo buljio. Sad isto buljim tupo, nemam motivacije, ne usudim se traziti pomoc osim kad je to bas nuzno a i tada mi se cini da sam ispao glup. Ne znam stvarno je jadno, zivot nema smisla. Taman se covjek nesto ponada i onda se vrati u surovu realnost. O cemu da pricam djeci? Kako ih ceka bajka i ljepota? Ili im reci gorku i ljutu istinu? Ni jedno ni drugo nije dobro rjesenje. Stvarno mi dodje da se ubijem, jedino me tjesi sto to navode kao uobicajenu pomisao u prva tri mjeseca lijecenja. Nemam volje ni za sto. Ne osjecam se produktivnim na poslu, korisnim doma, a ni prihvacenim u drustvu. Nigdje ne vidim svoje mjesto. Osim mozda trceci po sumi koja je nazvana po mojem imenjaku, ali niti za to nemam volje. Imam jos doduse fore do navecer da se prisilim.
Cemu se oko icega truditi? Sve je besmisleno i glupo. Naucis se trideset i kusur godina zivjeti na jedan nacin i kako to sad promijeniti? Nema sanse. Navika je najjaca sila i nista joj ne mozemo. Mogu jedino raditi telca od sebe pisuci ovo pred cijelim svijetom da svi vidite kakva sam budala. Neki su me mozda i prepoznali - e da to sam ja! Nikad vam nisam pokazao kako se osjecam, uvijek sam sve gusio u sebi, i ta nagomilana frustracija koja je prerasla u bijes dovela me do depresije. Prije sam bio na Ozujskim i Karlovackim, danas na antidepresivima, a sutra vjerojatno u ludnici.
Glavobolja mi je naletila u nekoliko bljeskova tijekom dana
(20h) Trcao sam uz povecanje, sad je shema (150, 200, 250). Nije da mi cvjetaju ruze ali kao da mi je neki teret skinut sa ledja. Kaze u Mayo clinic da treba umjereno vjezbati 20-40 minuta vecinu dana u tjednu. Pokusat cu se drzati toga ostatak svog zivota :)

- 14:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.05.2007. utorak

Trcanje je zakon

Trcanje je postalo moj svakodnevni hobby! Trenutna shema je 3 bloka (125,175,250), ukratko oko pola sata, par kilometara, umorim se kao konj. Ali onaj blazeni osjecaj zadovoljstva, slatkog umora nakon takvog napora, to ne bih mijenjao ni za sto. Susto zadovoljstvo, generiranje dobrih misli i osjecaja, ma pravo blazenstvo. Poceo sam jucer i drzim se toga svaki dan.
(22h) Fizicko vjezbanje otvorilo mi jedan novi pogled na stvari. Lijekovi naime sluze za to da ti pokazu kako ti moze biti, ne da te izlijece. Lijecis se sam, tijelo se izbori samo za sebe. Lijekovi mozda vise usmjeravaju. Kad sam vidio da se moze zivjeti bez tjeskobe i ostalih depresivnih simptoma, cvrsto sam u sebi odlucio da tako i zelim zivjeti. Lijekovi ne rjesavaju problem. Oni nakratko pokazuju kako zivot moze biti lijep. Onda je na meni da si prokrcim put do boljeg zivota.

- 15:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	svibanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Rujan 2008 (1)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (11)
Kolovoz 2007 (11)
Srpanj 2007 (18)
Lipanj 2007 (30)
Svibanj 2007 (32)
Travanj 2007 (30)
Ožujak 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

CITATI

Vjera je iskustvo susreta s Bogom. Tu je bitna razlika između religije i vjere. Tko nije iskusio, ne može to ozbiljno shvatiti - tko je iskusio ne voli o tome raspravljati. To je zapravo znatna neprilika u dijalogu vjernika i onoga koji to nije. Vjernik kao da pristojno mora staviti u zagrade osobno vjersko iskustvo i razgovarati o prediskustvu na razini znanosti i filozofije.
(don Zivko Kustic)

Junak je svaki covjek, koji svojim radom doceka prirodnu smrt; svaki pokojnik zasluzuje spomenik - jer je tako tesko i mucno ziviti
(A. Strindberg)

Vjerovao bih u otkupljenje, kad bi otkupljeni izgledali malo više otkupljeni
(Friedrich Nietzsche)

VJERA bez ljubavi cini te FANATIKOM

INTELIGENCIJA bez ljubavi cini te NEMORALNIM

POSAO bez ljubavi cini te ROBOM

BOGATSTVO bez ljubavi cini te POHLEPNIM

USPJEH bez ljubavi cini te AROGANTNIM

SIROMASTVO bez ljubavi cini te PONOSITIM

LJUBAZNOST bez ljubavi cini te SERVILNIM

Snazni borovi
rastu u predjelu
jakih vjetrova

Rasudi, prosudi, ne sudi.
Moji su svi: dobri i zli.
I mudri i ludi.
Ludima ne sudi,
s mudrima se druzi,
a zlo ce sluzit dobru,
mislec da sebe sluzi
(Luka Radja)

Yesterday is history.
Tomorrow is mystery.
Today is a gift.
(Luka Radja)

Nada ima
Dvije lijepe kceri:
Ljutnju i Hrabrost
(Sue Atkinson)

...Pa smo zato za funkcije razne, svi mi vjecito birali njega u glas.
I cesto se pitala moja mati...
Sta ce to sa tobom biti
Da l ces ikad biti i ti
Kao Bane
Dobri sin
Tih i miran
Cist i fin...
Kao Bane
Odmjeren
I usmjeren
I provjeren za sve
Kao Bane
Mali vrijedni mrav
Ugodan i uctiv sav
Kao Bane
Pouzdan
I solidan
I koristan
Mogu se kockati, londrati, piti...
I mogu pasti na niske grane
Ali ne boj se, nikad necu biti
Kao Bane nikad
Nikad kao Bane...
(Djordje Balasevic)

Samo placite! Suze ispiru oci.
(Dorothy Rowe)

Dva su stara prijatelja zajedno putovala. U jednom su se trenutku tako zestoko posvadili da jedan udari drugoga u lice. Povrijedjeni covjek se sagne i sutke u pijesku napise: «Danas me udario moj najbolji prijatelj!». Tada nastave svoje putovanje. U jednom trenutku prijatelj koji je primio udarac stane tonuti u zivi pijesak. Njegov ga prijatelj uz nevjerojatnu pozrtvovnost i nadljudske napore u zadnji tren spasi od sigurne smrti. Ne htjevsi ga pustiti, a da ga ne spasi, riskirao je i svoj zivot. Kada se malo oporavio, spaseni prijatelj, uzme kamen i u njemu ureze recenicu:»Danas mi je najbolji prijatelj spasio zivot!». Tada ga drugi zapita: «Kada sam te udario, pisao si u pijesku, a sada pises u kamen. Zasto to cinis?». Prijatelj mu odgovori: «Istina, uvrede svojih prijatelja pisem u pijesku kako bi ih vjetar promjena mogao izbrisati, a njihove zasluge klesem u kamenu da ih vjetar zaborava ne bi mogao unistiti.»
(Nepoznat autor)

Frustracija moze biti i motor kreativnog nezadovoljstva samim sobom te nas pogurati naprijed.
(Ivica Musa)

Stvaran i jedini put je izmislit nacin da se bude sretan s ono malo sto nam zivot da.
(Luka Radja)

Ja nemam nista
Samo prazne ruke
I dzepove prazne
Ne donosim ti dar
Uzmi me uzmi
Ako hoces
Ostani kraj mene
Da ne budem sam
Ja nemam nista
Osim sebe
I nemam nikog
Tko me bolje zna
Uzmi me uzmi
Ako hoces
Ostani kraj mene
Da ne budem sam
(Jura Stublic)

Kad vas jedno odredjeno stanje pocne muciti, kad postaje neizdrzivo, nemojte stajati na mjestu, jer bolje nece biti, jos manje pomisljajte na bjezanje natrag, jer se od toga pobjeci ne moze. Da biste se spasili, idite naprijed, tjerajte do vrhunca, do apsurda. Idite do kraja dok ne dotaknete dno, dok vam se ne ogadi. U tome je lijek. Pretjerati, znaci isplivati na povrsinu, osloboditi se. To vazi za sve: za rad, za nerad, za porocne navike kojih se stidite a kojima robujete, za zivot cula, za muku duha.
(Ivo Andric)

Samo je jedan kutak svemira koji mozete sigurno popraviti - to ste vi sami.
(Halil Dzubran)

I tebi bas sto goris plamenom
od ideala silnih, vjecitih
ta sjajna vatra crna bit ce smrt
mrijeti ti ces kada pocnes sam
u ideale svoje sumnjati
(S.S. Kranjcevic)

Tko je sposoban vladati sobom, sposoban je vladati cijelim svijetom.
(dr Vladimir Gruden)

Nada moze postojati samo ondje gdje postoji i nesigurnost. Apsolutna izvjesnost podrazumijeva potpuno beznadje
(Dorothy Rowe)

Sve sto cinimo, dobro ili lose, predstavlja nas najbolji izbor u tom trenutku. Iako cesto kazem 'Kad sam to napravio, znao sam da sam ucinio glupost', cinjenica je da mi se to tada, bez obzira na to koliko bilo glupo, cinilo boljim od svega ostalog sto sam mogao napraviti.
(dr William Glasser)

Moji depresivni klijenti bili su spremni preuzeti odgovornost za sve i svakoga u svemiru, ali nisu bili spremni preuzeti odgovornost - za sebe. (...) Gomilate terete, jer ste vi jedini koji ce nesto obaviti na pravilan nacin (...) Ako imate izbora, radije cete biti u pravu i patiti nego ne biti u pravu i biti sretni. (...) Depresija je zatvor koji gradimo sami
(Dorothy Rowe)

Budite njezni prema sebi!
(Sue Atkinson)

Djeca koja odrastaju u okruzenju gdje nema smijeha i sale, kao odrasli ljudi svaku salu dozivljavaju kao uvredu.
(Dorothy Rowe)

Krivnja je smrtonosna stvar.
(Sue Atkinson)

Treba oprostiti sebi, oprostiti drugima i dopustiti drugima da nama oproste.
(Dorothy Rowe)

Ono sto nas pokrece je u nama, a ne izvan nas. (...) Ako vjerujem da motivacija za sve sto cinim, dobro ili lose, dolazi iz mene, a ne iz vanjskog svijeta, tada ne mogu proglasiti da su moje tegobe uzrokovali nemarni roditelji, dosadan partner, nezahvalno dijete ili lose radno mjesto. Mozda bi ova tvrdnja vrijedila da sam stroj. Ali ja nisam stroj, pa premda jako zelim da se svi u mom zivotu dobro odnose prema meni, ako ne dobivam ono sto zelim, MOJ JE IZBOR hocu li biti jadan ili ne. To sto se meni ne cini kao da ja biram svoju muku, ne znaci da to nije moj izbor.
(dr William Glasser)

Nije uopce vazno sto nam se dogadja. Vazan je samo nacin na koji tumacimo to sto nam se dogadja.
(Dorothy Rowe)

gmail
Bogati otac

Forum Depresija
Forum Dionice
Monitor
Forum Fondovi

Hr-Fondovi
Slo-Fondovi

Depresija

Moja masa

-462g/tjedno (19.08.)
-557g/tjedno (05.08.)
Dan...........................kg
---------------------------------
(98)ned 05.08........84.2
(91)ned 29.07........84.3
(90)sub 28.07........84.5
(84)ned 22.07........84.9
(67)cet 05.07.........85.5
(66)sri 04.07..........86.5
(61)pet 29.06.........87.1
(55)sub 23.06.........87.4
(53)cet 21.06..........87.8
(47)pet 15.06..........88.6
(44)uto 12.06..........88.7
(35)ned 03.06.........88.9
(30)uto 29.05..........89.4
(27)sub 26.05.........89.7
(1)pon 30.04...........92.0
---------------------------------
Ciljano stanje
Za indeks tjelesne mase ITM=25 sa mojim parametrima potrebno je postici masu od 77kg

Opseg trbuha

Dan...........................cm
---------------------------------
(162)pon 08.10........101
---------------------------------
Ciljano stanje
Smanjiti opseg trbuha ispod 88cm jer se to smatra donjom granicom rizicnog podrucja

Moje vjezbanje

Dan..Vjezba
---------------------------------
197..S25
196..S25x2
195..S25
194..S25
193..S25x2
192..S25x2
191..S25x2
190..S25x2
189..S25
188..S25x2
187.. -
186.. -
185..S25
184..S25x2
183..S25
182..S25x2, B30.f130
181..S25
180..S25x2, B60.f125
179..S17x2
178..S17
177..S17x3
176..S17x3
175..S17x3
174..S17x3, K90
173..S17x3
172..S17x3
171..S17x3
170..S17x3
169..S17x3
168..S17x3, T70.f125
167..S17.16.16, K70
166..S17.16.15
165..S17.15.15
164..S17.15.14
163..S17.14.14,B30.f120
162..S17.14.13,T60.f125
161..S17.13.13
160..S17.12.12,B45.f120
159..S17.13.12,B45.f125
158..S17.12.12,B45.f125
157..S17.12.11,B45.f115
156..S17.11.11,B60.f125
155..S17.11.10
154..S17.11.10,B45.f125
153..S17.11.10,T45.f140
152..S17.10.10,B45.f120
151..S17.10.9,B45.f120
150..S17.10.8,B45.f125
149..S17.9.8
148..S17.8.7
147..S17.7.7,B35.f145
146..S17,T45.f135-145
145..S17,B45.f120-125
144..S16,B45.f125-130
143..S16,B45.f125-130
142..S15,B40.f120-130
141..S15,B50.f125-135
140..S15,B35.f140-145
139..S15,B50.f120-125
138..S15,B45.f115-120
137..S15,B40.f115-125
136..S14,B45.f120-125
135..S14
134..S13,B80.f120-130
133..S13
132..S12,B50.f130
131..S12,B55.f120-130
130..S12,B50.f115-120
129..S12,B40.f120-125
128..S12
127..S11
126..S11
125..S10,T50.f120-130
124..S10
123..S10
122..S9
121..S9
120..S8
119..S8,T25.f140-145
118..S8,T55.f145
117..S6
116..S6
115..S6
114..S5
113..S5
112..S5,T45.f140-150
111..S5,T50.f130-140
110.. -
109.. -
108.. -
107..W=20min
106.. -
105.... -
104.. -
103.. -
102.. -
101.. -
100..W=30min - 7.8.
99.... -
98.... -
97....T=60min, f=135
96.... -
95.... -
94.... -
93.... -
92.... -
91.... -
90....T=45min, f=120-130
89.... -
88....T=60min, f=125-130
87.... -
86....T=45min, f=125-130
85.... -
84....B=60min, f=120-125
83....T=60min, f=125-130
82....T=45min, f=125
81.... -
80....T=40min, f=135
79.... -
78....T=60min, f=130-135
77.... -
76....LP=300, W=140min
75....W=75min
74....T=45min, f=130-140
73.... -
72....LP=500, t=20min
71....LP=300, t=15min
70.... -
69.... -
68.... -
67....B=60min, f=112-120
66.... -
65....T=60min, f=135
64.... -
63....T=35, f=125-130
62....T=45min, f=130-135
61.... -
60....T=65min, f=115-125
59.... -
58....T=60min, f=120-130
57.... -
56....T=35, f=135;LP=800
55.... -
54....T=50min, f=120-125
53.... -
52....T=60min, f=130-140
51.... -
50....T=30min, f=130
49....T=50min, f=125
48....T=40min, f=120-130
47....T=35min, f=125
46....B=30min, f=120
45....B=60min, f=120
44....B=55min, f=120-125
43....B=40min, f=120-130
42....T=40min, f=140.130
41....T=30min, f=150-160
40....B=30min, f=135
39....T=45min, f=145-150
38....B=30min, f=115-120
37....B=35min, f=120-130
36....B=30min, f=120-130
35....B=30min, f=125
34....B=35min, f=125-130
33....B=50min, f=125
32....B=35min, f=135
31....B=35min, f=130-140
30....B=20min, f=140
29....T=30min, f=140
28....T=30min, f=140-150
27....T(350, 400, 400)
26....T(350, 400, 400)
25....T(350, 162, 0)
24....B(350, 400, 400)
23....B(350, 400, 400)
22....T(350, 400, 400)
21....T(350, 400, 400)
20....T(350, 400, 400)
19....B(350, 400, 400)
18....B(350, 400, 400)
17....B(350, 400, 400)
16....B(350, 375, 400)
15....T(350, 375, 375)
14....T(325, 375, 375)
13....T(325, 350, 375)
12....B(300, 350, 375)
11....B(300, 350, 375)
10....B(300, 350, 350)
9......B(275, 300, 325)
8......T(250, 300, 325)
7......T(250, 300, 300)
6......T(200, 225, 300)
5......B(cca 20min)
4......T(175, 225, 300)
3......T(150, 200, 250)
2......T(125, 175, 250)
1......T(cca 30min)
---------------------------------
Legenda
t=duljina intervala
f=frekvencija srca
K=kosharka
S=sklekovi
W=walking (shetnja)
LP=ledjno plivanje
T= trchanje
B=sobni bicikl
LP(1)=1 zamah
T(8)=35m
B(1)=2 kruga
Moje zone i puls
Aerobni trening 133-152
Sagorijevanje masti 114-132

Moji lijekovi

Od 12.10.2007
Zoloft
50 mg ujutro
25 mg iza rucka
Helex
prema potrebi

23.06.-11.10.2007
Zoloft
50 mg ujutro
Helex
prema potrebi

04.05-22.06.2007
1. Zoloft
50 mg ujutro
2. Helex
0,25mg ujutro i 0,25mg navecer

12.03-03.05.2007
1. Zoloft
25 mg ujutro
- antidepresiv sertalin, iz skupine selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina. Terapijski efekti mogu se uociti nakon 7 dana ili cak nakon nekoliko tjedana. Otklanja simptome depresije, anksioznosti, socijalne fobije. Ne izaziva ovisnost ni nakon visegodisnjeg uzimanja.
2. Helex
0,25mg ujutro i 0,25mg navecer
- anksiolitik alprazolam, skupina benzodiazepina, djeluje odmah. Odmah uklanja anksioznost a ima i ucinak sedativa odnosno uspavljivanja. Moze razviti ovisnost nakon dugotrajnog uzimanja.

-------------------

Dan.......Helex 0,25mg
211.....(1/2,0,0)-8.10.07
210.......(0,0,0)
209.......(0,0,0)
208.....(1/2,0,1) -5.10.07.
207.....(1/2,1/2,1)-4.10.07.
199-206.(0,0,0)
198.......(0,0,1) -25.9.07.
163-197.(0,0,0)
162.......(0,0,1) -20.8.07.
143-161.(0,0,0)
142.......(0,0,1) -31.7.07.
141.......(0,0,0)
140.......(0,0,0)
138-139(0,0,0)
137.......(0,0,1) -26.7.07.
134-136(0,0,0)
133.......(0,0,0)
127-132(0,0,0)
126.......(0,0,0)
121-125(0,0,0)
120.......(0,1,0) -9.7.07.
119.......(0,0,0)
114-118(0,0,0)
113.......(0,1,0) -2.7.07.
112.......(0,0,0)
106-111(0,0,0)
105.......(0,0,0)
104.......(0,0,0)
103.......(0,1/2,0) -22.6.07.
102.......(0,0,0)
101.......(0,0,1/2)
100.......(0,1/2,0)
99.........(0,1/2,0)
98.........(0,0,1/2)
97.........(0,1/2,0)
96.........(1/2,0,1)
95.........(1/2,0,2)
92-94....(1/2,0,1/2)
91.........(1/2,0,1/2)
85-90....(1/2,0,1/2)
84.........(1/2,0,1/2)
78-83....(1/2,0,1/2)
77.........(1/2,0,1/2)
71-76....(1/2,0,1/2)
70.........(1/2,0,1/2)
68-69....(1/2,0,1/2)
67.........(1,0,1/2)
66.........(1,0,1/2)
65.........(1/2,0,1/2)
64.........(1/2,0,1/2)
63.........(1/2,0,1)
62.........(1/2,0,1)
61.........(1/2,0,0)
60.........(1/2,0,1)
59.........(1/2,0,1)
58.........(1/2,0,1)
57.........(1,0,1)
56.........(1,0,1/2)
55.........(1,0,1/2)
54.........(1,0,1/2)
50-53....(1,0,1)
49.........(1,0,1)
43-48....(1,0,1)
42.........(1,0,1)
36-41....(1,0,1)
35.........(1,0,1)
29-34....(1,0,1)
28.........(1,0,1)
22-27....(1,0,1)
21.........(1,0,1)
15-20....(1,0,1)
14.........(1,0,1)
8-13......(1,0,1)
7...........(1,0,1)
1-6........(1,0,1)

Moji simptomi

1. Bezvoljnost
znam tocno sto bih i kako, pocnem ali ne mogu;
osjecaj neobjasnjivog umora i pospanosti poslijepodne ili cak vec od jutra
2. Tjeskoba
anksioznost, nestrpljivost u odlascima, cekanjima;
cekam da ono sto se odvija sto prije zavrsi a ne dajem sebe
3. Samookrivljavanje
pripisujem si lijenost;
osjecam se uzrokom losih odnosa i neraspolozenja s kojima nemam veze
4. Socijalna fobija
nervoza, nelagoda medju ljudima, osobito nepoznatim;
blokada u komunikaciji na poslu, izbjegavanje razgovora a preferiranje e-mail i SMS-a;
zasicenost prijateljima, osjecaj neuklopljenosti, srama
5. Pasivnost
ne branim se kad me se vrijedja;
bez inicijative;
izbjegavanje sukoba
6. Paranoja
svi pricaju o meni, smetam im;
osobno shvacanje kritike kao uvrede;
uvijek sam siguran da svi koje ja poznajem imaju medjusobni dogovor, jer svatko svakog poznaje a ja nikoga (ovome je uzrok ne-socijalizacija)
7. Pamcenje
znatno oslabljeno;
sramim se vise puta pitati jer u sebi se ostro prekoravam da sam to dosad vec morao zapamtiti
8. Ucenje
znatno oslabljeno;
nervoza i obrambeni otpor se javlja kad me netko pokusava nesto nauciti;
perfekcionisticki trazim od sebe da sve unaprijed znam i da lako usvajam te kad nije tako javlja se divlji razarajuci bijes i ocaj
9. Percepcija
vidim samo sebe i nista/nikog vise;
ne pamtim novi kvart, drvece, zgrade, ljude niti imena
10. Tupost
ignoriranje i nesvjesnost neverbalne komunikacije;
dugotrajno buljenje u prazno;
izbjegavanje suocavanja s emocijama, osobito onim negativnim i bolnim, tuposcu se stitim od potencijalne neugode i neizvjesnosti
11. Koncentracija
nemogucnost fokusiranosti, usredotocenosti, pracenja;
skakanje sa posla na posao a nijedan priveden kraju
12. Samosvijest
trazenje potvrde svoje vrijednosti u misljenju drugih, te vlastitim postignucima;
klasna neosvjestenost (npr. intelektualac se identificira s najnizim klasama)
13. Razdrazljivost
sale dozivljavam kao vrijedjanje;
jaka srdzba, veliko uzrujavanje zbog sitnica;
vjecito namrgodjen;
14. Samosazaljenje
vrlo cesto krajnje ocajan i istovremeno strahovito ljut i bijesan;
sazalijevam samog sebe, osjecam se potisteno i bespomocno;
nekad osjecam da sam suvisan i da bi svima bilo lakse da me nema
15. Odgovornost
ne mogu preuzeti odgovornost za svoja djela nego uvijek prozivam druge, zalim se na nesretno djetinjstvo, lose drustvo i nedostatak dobrih prilika;
uvjeren sam da svi drugi s lakocom idu kroz zivot i nemaju problema samo ja se eto mucim, ali opet nisam ja za to odgovoran nego ostatak svemira.

Komentari On/Off