Citam jucer Dorothy Rowe kako navodi metode lijecenja depresije i slicnih poremecaja. Jedna od navedenih bila je terapija umjetnoscu - glazbom, knjizevnoscu...To mi je vrlo znakovito, moram kad uhvatim vremena malo revidirati svoje 'naputke sa strane'. Nisam dosad to spominjao, ali prosle jeseni poceo sam intenzivno citati klasicnu beletristiku, i to uglavno realizam, pa sam se vratio malo u romantizam i tu sam trenutno stao kod velikog Francuza po imenu Victor Hugo. Nisam ja tada pojma imao da bolujem od depresije, a jos manje da umjetnost - dakle i knjizevnost - moze u tome pomoci, barem ne svjesnim dijelom svoga bica. No zivot iznutra bori se za sebe, cak i ako mu svojom svijescu i postupcima to pokusamo braniti, unutarnji poriv za kvalitetnim i sadrzajnim zivotom jaci je od svega. Tako sam se odusevio citanjem, a par mjeseci poslije poceo pisati nekakve price, eseje, humoreske, recenzije, drustvene kritike itd. Nista javno objavljeno, ali takodjer sam osjecao da 'radim pravu stvar'. Takodjer, u to vrijeme poceo sam i klasicnu glazbu prvi puta u svom zivotu dozivljavati, slusati s ugodom i uzivanjem, kupio desetak CD-a i slusao doma, samoinicijativno i bez icijeg nagovora i poticaja (dosad sam uvijek drzao da nisam glazbeno odgojen od djetinjstva i da se tu nista ne moze promijeniti). A Mozart i Bach su zapravo tako sjajni i velicanstveni. Dakle i to je bilo anticipiranje ovog procesa kojeg sada prolazim :))
(22h) Trcanje sam opet uspjesno odradio, oko 4 popodne, shema (250, 300, 325). Umoran sam ko pas, ali isplatilo se. Helex vracam na cijelu tabletu jer mi se cini da je bolje tako jos neko vrijeme. Navecer malo tjeskoban i nesiguran u drustvu, nekako usporen i uspavan. Ali sad je to pomalo i od fizickog umora. Doci ce sve na svoje, samo polako.
Post je objavljen 07.05.2007. u 09:01 sati.