Jucer sam se osjecao bolje, danas mi je isto vise manje OK, tako da je razdrazljivost valjda prolazna faza. Tesko je to, nemam pojma kako se izlijeciti, kako se promijeniti, sve izgleda gotovo uvijek isto, izgleda mi da se periodicki vracaju udarci i teski dani, neovisno o tome sto ja cinio niti o vanjskim okolnostima. Mozda sam bio hiperaktivno dijete a moji kao niti cijelo drustvo nisu imali pojma ni kaj je to, a kamoli kako treba s takvima. Procitah jucer da osamljenost nije uopce strasna, nego je strasno kad je postanes svjestan.(22h) Danas sam trcao pola sata na frekvenciji srca 140-150. To je pravi aerobni trening i osjecam se nakon njega vrlo dobro. Poslije sam malo mjerio puls na biciklu, i popne se do 140 na trecem stupnju prijenosa pa je to OK.
Opet sam danas sjetio starog. Jednom mi je primjerom pokazao, bio sam negdje sedmi razred, da se imas pravo graditi da ne razumijes vic koji ti nije smijesan iz nekih razloga, recimo nije tip humora koji te nasmijava, na primjer vulgaran je i slicno. E tada je sasvim OK ograditi se i reci da ne razumijes jer, recimo kao u njegovom slucaju, nisi dobar s engleskim pa ne razumijes.
Jos se sjecam da se nikad nije razmetao niti hvalio svojom visokom humanistickom naobrazbom, nego je hvalio neke ljude da su 'to ipak skolovani ljudi', a to su bili ljudi srednjoskolskog, ne akademskog obrazovanja. Sapienti sat!? Meni nije bilo, sve do nedavno.
A jednom sam dosao jesti napravivsi pauzu sa ucenjem i malo se pozalio kako je tesko uciti, kako jako moram naprezati svoje mozdane vijuge. Onda mi je stari objasnio da studirati dolazi od latinskog korijena studentis (ili tako nesto, nisam sad 100%) a sto znaci naprezati se. Odmah sam se osjecao puno bolje. Sve vise uvidjam da je za studenta velika povlastica, koje nisam bio svjestan i premalo sam ju cijenio dok je bilo vrijeme za to, imati akademski obrazovanog oca!
A danas sam imao situaciju da mi je jedan susjed nesto prigovorio. Nisam se niti najmanje uznemirio, nego sam hladno i trezveno obranio svoj stav i svoje postupke. On ce na to 'Susjed, ne zelim se svaditi' A ja opet pristojno ali cvrsto i sigurno da nema svadje, da mozemo o svemu razgovarati. Poslije me to nije mucilo jer sam rekao svoje misljenje, a ne kao uvijeg dosad gusio u sebi i poslije se grizao da sam trebao reci ovo ili ono. To je komunikacija, i zadovoljan sam da napredujem u tome :))
Post je objavljen 27.05.2007. u 09:45 sati.