Danas sam prosao pokraj svoje bivse srednje skole. Vidim neku djecicu prelaze cestu...ajme majko pa to nisu djecica nego srednjoskolci! Ja sam negdje dvostruko stariji od njih, a izgledaju tako mali, tako sicusni, prava djeca. Ali sami sebi, u vlastitim ocima, oni su veliki, odrasli i odgovorni. Vjeruju da je cijeli svijet njihov i da poznaju sve tajne zivota. I to mi je dalo ideju. Ta razlika izmedju objektivne i subjektivne slike moze se prosiriti i na 'adolescentska lutanja'. Stoga iako se tada cinilo da, na primjer, 'puno pijemo' da smo 'alkoholicari' i da 'cemo propasti' to je analogno preuvelicavanje koje zapravo ne odrazava stvarno stanje. Tako zapravo covjek moze pomoci sam sebi, da si lakse oprosti nepodopstine onog doba te konacno krene naprijed.
Cini se OK s novom farmakoterapijom (samo pola anx ujutro), funkcioniram zdravo i prposno, glavno da vjezbanje nisam propustio.
Puno ljudi otislo je u IT da bi afirmirali svoju nesigurnost. 'Ja sam samo priucen' i 'Ipak sam ja zavrsio samo ekonomiju' ustaljene su fraze koje daju alibi. A zapravo se radi o tome da realni stupanj socijalizacije tezi da se iskaze u svim poljima zivota pa tako i u poslu. Ako bi covjek mogao biti kompetentan u poslu A i nekompetentan u poslu B, socijalizirani ce odabrati posao A a nesocijalizirani posao B. Ali pitanje je sto se onda dogadja kad se probudi odnosno socijalizira? I vec je duboko zaglibio u posao B, najcesce je to danas IT? Kuda onda i kako? Neka pitanja jednostavno nemaju odgovora. Mozda su nam dosta toga lagali kad smo bili mali. I mozda se s time moramo pomiriti.
Sutra je subota pa cemo vidjeti hocu li uspjeti toliko i odtrcati...
Post je objavljen 11.05.2007. u 11:39 sati.