Pokret Novog Ateizma

Novi ateizam je pokret osnovan od strane nekoliko svjetski poznatih intelektualaca prije nekoliko godina. Termin Novi Ateizam prvi put je formiran u američkom magazinu Wired 2006. godine i oslanja se na nekoliko svjetskih bestsellera koji su polučili globalni uspjeh kod publike što je i dovelo do osnivanja pokreta od strane autora bestellera.



Glavni predstavnici novog ateizma su biolog Richard Dawkins, neuroznanstvenik Sam Harris, filozof Daniel Dennet i britanski novinar Christopher Hitchens. Zbog svoje snažne volje i mnogih kampanja da se suprostave religiji prozvani su Četiri jahača Apokalipse/The Four Horsemen of the Apocalypse.

U suštini, novi ateistički pokret vođen od strane tih intelektualaca ne donosi zbilja ništa novo u svojim argumentima i spoznajama. Ono što je novo jest to što je pokret snažno organiziran, agresivan u svojim predavanjima i promidžbenim kampanjama po raznim ustanovama i institucijama i kao takav je po naravi fundamentalistički. Ateizam je uvjerenje da Bog ne postoji, da ne postoji nikakva duhovna stvarnost, dakle radi se o uvjerenju koje je po definiciji spoznajno i zahtijeva čvrst argumet i dokaz. Međutim, dokaze i argumente koji uvjerljivo opovrgavaju Božju egzistenciju nisu iznešeni niti od jednoga predstavnika ateizma.

Ateistički intelektualci svoje ideje i stavove promoviraju po raznim sveučilištima studentima i mladim ljudima, uvjeravajući ih u štetnost religije i zla koja su počinjena pod njenim okriljem. Čineći to vrlo samouvjereno i agresivno sa mnogo predrasuda i nepoznavanja određenih detalja i okolnosti povijesnih događaja pokušavaju stvoriti jedan vrlo negativan utjecaj prema vjerskim vrijednostima.

Negativni stavovi se obično oslanjaju na događaje koje su imale posljedice za društvo a dogodile su se pod religijskim djelovanjem, spominjući srednjovjekovnu inkviziciju koju često prenapuhuju, islamske ekstremiste i skandale koje potresaju katoličku Crkvu. Pritom zanemarjući strahote i krvoločne režime koji su se odigrali u 20. stoljeću pod okriljem ateističkih ideologija vođene od strane bešćutnih diktatora koji su odgovorni za najviše stradavanja i ugnjetavanja u novijoj povijesti.

Pritom često zloupotrebljavaju Hilterovu ličnost nastojeći ga prikazati kao katolikom da bi opravdali svoja stajališta. Iako se on osobno odrekao katoličke vjere u mladosti i upravo kršćansku vjeru smatrao zlom radi toga što ga je kršćanska vjera sprečavala u krvoločnoj ideologiji darvinizma, odnosno opstanka jačega i nastanka razvijenijeg čovjeka - što je dovelo do židovskog holokausta. Nadalje, Hitler i ostali tirani prošloga stoljeća nisu imali nikakve kršćanske svjetonazore. Za vrijeme Staljinova režima došlo je do gotovo 20 milijuna ubijenih u ime bezbožne ideologije.

Također je bilo slučajeva ubijanja onih koji su posjedovali Bibliju ili su se prekrižili na javnom mjestu. Predvodnici novoga ateizma obično opovrgavaju te zločine da su se zbili u ime ateizma, kriv je nadasve komunizam, što je nadasve slab pokušaj obrane ateizma kao ideologije koja vodi do destrukcije i genocida. Jedan intelektualac je izjavio da je Staljin u jedno bio siguran glede svoga zločina - bio je siguran da ga Bog nije gledao. Dok je religiju vidio kako kamen spoticanja za društveni napredak, njegova ideologija dovela je do znatnoga smanjenja ljudske populacije u tadašnjoj Rusiji.



Također, za vrijeme francuske revolucije koja je bila predvođena od strane protivnika crkvene vlasti, dovela je do stradavanja 2 000 000 katolika, francuskih državljanja, što je daleko gore od crkvene inkvizicije koja se zbila u poprilično zaostalije doba. Ateistički fundamntalisti novoga pokreta obično previđaju ove činjenice da bi opravdali svoja stajališta. Iz svega je očito da do dekadencije društva i stradavanja upravo dolazi do odsutnosti svijesti o Božjoj prisutnosti koja je bila vođena bezbožnim ideologijama. Ironično je da su ove ideologije prvenstveno vođene poradi napretka društva i uspostavljanja utopijske države. 20. stoljeće dalo je brojne vizije napretka i ideologija, dok je druga strana da je ono i slika najstrašnijih zločina u novijoj povijesti.

U današnjem vremenu, kada vlada diktatura moralnog relativizma, sve se čini da se kršćanske vrijednosti eliminiraju i uspostave norme po mjerilima svjetovnih ideala koje bi vodile do izgradnje pojedinca i zamjenile autoritet Boga i na pijedestal postavili samoga čovjeka. No promatranjem današnjeg društva u klimi etičkog relativizma očito je da je došlo do dehumanizacije društva. Što je nekada smatrano vrlinom danas je predmetom ismijavanja. Presijecanje duhovne povezanosti sa Bogom, sa kršćanski vrijednostima ne vodi utopijskom društvu. Ono postaje dekadentno i samodestruktvino, što se sve više očituje, a u čemu svoj udio imajuponajviše ateističke i sekularne idologije koje se medijski eksponiraju.

Na intelektualnom nivou marširaju jahači apokalipse, s ciljem da ponište kršćanske vrijednosti, da pojedinac preuzme ulogu Boga na sebe samoga. To je toliko puta pokušano u prošlosti što je dovodilo do destrukcije na svim mogučim razinama a što predvodnici toga pokreta previđaju i zanemaruju.

Glavna premisa koju se drže četvorica vodećih ateističkih intelektualaca je sljedeća: Pošto je pod religijskim okriljem učinjeno puno zla - Bog ne postoji. Na javnim debatama apologeti vjere su jasno upozorili da takav zaključak ne slijedi i vrlo je nategnut. Ono što se dogodilo pod religijskim okriljem ne govori o samoj naravi i istinosti religije, u ovom slučaju kršćanstva.

Britanski novinar Christopher Hitchens, koji je jedan od četvorice predvodnika ateističkog pokreta je glavni promotor te ideje. Do počinjenja zla koja su se događala u crkvenoj povijesti upravo je otpadništvo od kršćanstva i odvajanje od Kristove poruke koja se bazirala na miroljubivosti, čak i prema neprijateljima. Christopher Hitchens i ostali ne mare puno za teologiju i metafizičku narav kršćanstva. Nadalje, nitko od četvorice predvodnika nije dublje upučen u teologiju, Pavlova učenja, ranocrkvene spise koja odražavaju snažnu kršćansku poruku. Razlozi za suprostavljanje kršćanstvu očito nisu intelektualni, više emocionalni razlozi koji su predvođeni moralnim otporom s ciljem lišavanja odgovornosti prema kršćanskom životu.


Richard Dawkins - Iluzija o Bogu


Ovdje ću dati osvrt na najpoznatijeg predstavnika novoga ateizma. Richard Dawkins je britanski evolucijski biolog. Dao je veliki doprinos u razvoju biologijskog i genetskog istraživanja, ali kada dolazi do njegova osvrta na religiju i na teološka tumačenja zbilja pokaziva veliku količina neznanja i predrasuda zasnovanih više na osobnoj odbojnosti i mržnji prema religiji nego na neznanju.

Djelo u kojoj je pokušao opovrgnuti Božje postojanje i istinost kršćanstva zvoe se Iluzija o Bog/The God Delusion objavljenoj 2006. godine. knjiga je postala svjetski besteler i zadovoljila mnoge koje dijele slična mišljena. Uskoro je Dawkins naišao na brojne kritike koje su se objavile i u mnogim knjigama opovrgavajući njegova predrasudna i nategnuta mišljenja, pogotovo kada se radi o religijama. S jedne strane Dawkins pokušava dokazati neracionalnost vjerovanja u Boga a na znanstveni način pokušava pokazati gotovo sigurnu nemogučnost postojanja Tvorca svemira.

Dawkinsov osvrt na napadanje religije svodi se na zla koja su počinjena od strane religijskih sljedbenika, često izdvajajući predmet iz konteksta i citirajući izjave ateističkih autoriteta iz stranice u stranicu, naravno s ciljem da bi održao svoja stajališta. Također se protivi da bi djecu trebalo podučavati o vjeri nazivajući to indoktrinacijom, pa i čak zlostavljanjem djece, dok s druge strane smatra da bi trebalo djecu podučavati da su produkt razvoja nižih vrsta životinja. Dawkinsov napad na religiju je ispunjen mržnjom više nego kritičkim razmatranjem što se može vidjeti da često rabi pogrdne pridjeve kada pokušava izraziti svoje ekspresije nada religijom.

O kršćanstvu i tumačenju Biblijskih tekstova i citata Dawkins daje katastrofalno neznanje, što su napomenuli i krititičari njegovih razmatranja. Ono što Dawkins pokušava, jest izvaditi predmet iz konteksta da bi ga proizvoljno protumačio održavajući tako svoja stajališta. međutim, ne uspijeva povezati svoja stajališta koja bi se logički nadovezala s tim da je Bog iluzija, kako tvrdi. Duhovna svjedočanstva, mistične spoznaje i ostala vjerska iskustva za Dawkinsa su samo plod halucinacija. Da bi održao ovu tvrdnju daje vrlo slabašne analogije.

Dawkins stajalište o vjeri u Boga uspoređuje sa vjerom u konja Jednoroga iz bajke, tumačeći kako obadva vjerovanja imaju jednako dokaza za postojanje. Ja se samo pitam kakve veze Jednorog ima sa nastankom svemira, fizikalnih zakona, pojavom čovjeka i njegove sudbine i egzistencije. Završio bih članak sa snažnim citatom apostola Pavla koji kao da je predvidio ovo vrijeme:

Jer, doći će vrijeme kad ljudi zdrava nauka neće podnostiti
nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje
kako im godi ušima; od istine će uho odvračati,
a bajkama se priklanjati.'' (2 Tim 4, 2-4).
------------------------------------------------------------
Preuzeto sa http://maximus-freethinker.blogspot.com/2011/02/fundamentalisticki-pokret-novi-ateizam.html

12.05.2011. u 10:00 · Ostavi komentar (44) · Isprintaj · #