Razgovor s pjevačicom Ninom Badrić
Znam kome pripadam i tko na mene pazi
Nina Badrić jedna je od najuspješnijih pjevačica na našoj glazbenoj sceni. Već dvadesetak godina gradi karijeru stvarajući, kako sama kaže, glazbu za uši, ne za oči. U ovim ljetnim mjesecima kada, kao i većina naših glazbenika puno vremena provodi na obali, Nina je pronašla malo vremena za nas. U ekskluzivnom razgovoru za Pastoral mladih, pjevačica anđeoskog glasa otkrila nam je kako se pridružila molitvenoj zajednici „Srce Isusovo“, koliko joj vjera u životu znači, pronalazi li svoju glazbenu inspiraciju u njoj i još mnogo toga.

Nina, nedavno ste sudjelovali na koncertu na Kamenitim vratima, nakon kojeg ste izjavili kako ste zahvalni Duhu Svetom koji je okupio vesele i mlade ljude u srcu Zagreba. Možete li sada, kada su se dojmovi primirili, podijeliti radost tog iskustva s nama?

Kamenita vrata utorkom otkrila sam prije par mjeseci. Došla sam na molitvu krunice i svidjelo mi se ono što sam gore vidjela. Mnoštvo mladih prekrasnih ljudi koji većinom zahvaljuju na daru zdravlja i života i mole se za sve potrebite. Evo, sada se dogodio i taj prekrasan koncert na kojem je bilo uistinu mnoštvo ljudi i svi smo uživali. Taj koncert je bio svojevrsna zahvala Majci Božjoj koja okuplja sve te ljude gore na Kamenitim vratima. Bilo je uistinu čarobno.

Kako ste se i kada pridružili molitvenoj zajednici „Srce Isusovo“ u moljenju krunice i pjevanju utorkom i koliko Vam to u znači?

Mislim da je danas važno svakome imati svoju zajednicu, neku duhovnu obitelj te se okružiti ljudima s kojima se razumiješ. Na Kamenita vrata došla sam zahvaliti Alanu Hržici koji pjeva moju pjesmu Čežnja i - ostala. Ljude koje sam gore upoznala prepoznala sam u duhu kao pozitivce i to je jedino važno. Jedni drugima činimo dobra djela, a i odmah se skupimo ako je bilo tko koga i ne poznamo najbolje, loše. Za čas organiziramo pomoć i jedinica djeluje trenutno i direktno. Lijepi su utorci na Kamenitima.

Poznato je da njegujete dugogodišnje prijateljstvo s Ivanom i Marijom Husar koje su vrlo aktivne u svjedočenju svoje vjere. Prošle ste godine na Bonofestu čak udružile svoje glasove u pjesmi Tvoje ime. Osnažuje li vjera, između ostalih stvari, vaše prijateljstvo?

Sa sestrama Husar sam odrasla. Poznajemo se doslovno čitav život. Najljepše u svemu jest činjenica da je naše prijateljstvo preživjelo sve ispite slave, popularnosti, velikih karijera i teškoća života. Nekako se uvijek držimo skupa kada 'gori'. Tada se posebno i često družimo, a to je i bit prijateljstva i vrlo često dijelimo svoje radosti jedne s drugima. Vjeru smo zapravo otkrile baš negdje u isto vrijeme i to je najljepše od svega. Jednoga dana smo sjele i pročitale sve u našim očima. Skužile smo se na prvu i u tom segmentu tako da smo zajedno dijelile spoznaje i iskustva.

Vratimo se malo na početak Vaše karijere, u vremena pjesama kao što su I'm so excited ili Ja sam vlak, kada ste tražili svoje mjesto na glazbenoj sceni. Je li tada bilo mjesta za vjeru u Vašemu životu? Jeste li lutali stranputicama ili ste se uvijek nastojali držali ispravnog puta?
Čovjek uvijek može biti puno bolji nego što jest, ali nekako sam se trudila kroz sve u životu ići učenjem kako su me roditelji odgojili, na njihovom inzistiranju na tome da se trudim u svemu biti poštena i dobra. Čitav život su mi ponavljali jednu te istu rečenicu pa se valjda i podsvjesno vodim njome; „Voda može oprati sve, ali prljav obraz nikada.“ Trudila sam se sve ove godine ostati na svijetloj strani i dati od sebe najbolje što mogu. Glazba je ionako dar od Boga i ja sam samo netko tko ima privilegiju nositi taj dar ljudima. Dobar sam tumač svojih pjesama i ljudi mi vjeruju. Kroz glazbu se može poslati puno lijepih poruka, bez obzira što je ovaj svijet postao mjesto u kojem većinom vlada nered. Ja sam vrlo uporna i dosljedna u svojoj poruci koju želim dati svojoj publici. Hvala Bogu, puno je onih koji razumiju ono što pišem i pjevam.

Danas u svojim pjesmama nerijetko spominjete Gospodina. Dat će na Bog, Za dobre i loše dane, Nebo..., samo su neke od njih. Koliki značaj ima vjera u Vašemu životu? Pronalazite li inspiraciju i utjehu u Gospodinu stvarajući nove pjesme?

Davno sam napisala duhovnu pjesmu koja se zove Za dobre i loše dane. Publika ju je zavoljela na prvo slušanje i ta je pjesma već sada jedan od klasika moje karijere. Ta je pjesma zahvala za ljubav koju osjećam. Znam kome pripadam i tko na mene pazi i zahvalna sam iz dubine duše na milosrđu koje osjećam u svakome trenu, svakoga dana. Želim to kroz pjesme koje pišem podijeliti i sa svojom publikom. Želim im svjedočiti da zaista nisu sami ako pogledaju gore i otvore svoje srce prema najvećoj i najnježnijoj Ljubavi. Mladima posebno treba pružiti odgovore i pokazati da postoji i taj put, da postoji neki viši cilj, Božja pravda. Mi ljudi sami možemo malo toga učiniti, ali Božja providnost je nesaglediva i predivna. Bog uistinu krivim crtama piše pravo.

Sudjelovali ste u nekoliko projekata duhovne glazbe poput Bonofesta, nastupali ste s Fidesima i snimili djelić pjesme povodom dolaska pape Benedikta XVI. Hrvatskoj. Kada biste mogli odabrati jednu duhovnu šansonu ili projekt, koji biste odabrali i zašto?

Svaki projekt mi je drag, no možda se najradije sjećam projekta „Ne zaboravi me“ Zaklade biskup Josip Lang, za stare i nemoćne. Prekrasan album snimili smo s namjerom da pomognemo ljudima koji su na neki način zaboravljeni pod stare dane života.