Razgovor s mladim umjetnikom Danijelom Deverićem
Crtanjem hranim svoj duh!
Ususret humanitarnoj izložbi „Gladna nahraniti“ koja će u petak, 13. lipnja održati u prostorijama SKAC-a u Palmotićevoj, razgovarali smo s autorom Danijelom Deverićem. U kratkom razgovoru, dvadesetdevetogodišnji Danijel iz Donje Lomnice, otkrio nam je kako su nastala djela inspirirana siromaštvom, pojavom s kojom se sve češće susrećemo, u čemu nalazi inspiraciju za svoja djela, kako spaja studij teologije s umjetnošću kojom se bavi i još pokoji detalj svoga života.

Danijele, u petak 13. lipnja u SKAC-u otvorite će se humanitarna izložba na kojoj ćeš predstaviti svoje radove pod tematikom „Gladna nahraniti“. Reci nam nešto više o izložbi?

Izložba je plod koji je izrastao iz nekoliko različitih motiva. Prvi motiv je ljubav i strast koju gajim prema crtanju i potreba ostvarenja na tom području. Motivi gladne i siromašne djece Afrike bili su mi izazov za crtanje. Bio sam jako zadovoljan nacrtanim radovima i zato sam se jako vezao uz svaki taj crtež, što mi se zadnje vrijeme često događa. A kada se navežeš uz svoj rad, nema tih novaca za koje bih ga nekome dao. Iz toga je proizašao drugi izazov, ujedno i drugi motiv, a to je osloboditi se navezanosti. Odlučio sam crteže jednostavno dati, odreći ih se i to tako da sav novac koji se sakupi od tih radova bude namijenjen takvim osobama koje sam crtao, najgladnijima. Smatram da tako dobiven i proslijeđen novac ima puno veću vrijednost. Tako se rodila ideja izložbe na kojoj ću bar malo duhovno izrasti, a opet nadam se zajedno s dobrim ljudima materijalno nekome pomoći zahvaljujući talentu kojeg mi je Bog darovao i dobrim ljudima koji će kupnjom radova i svojim donacijama ovo podržati. Izložba zato nosi naslov „Gladnoga nahraniti“. Za ostvarenje ove ideje zahvalan sam pateru Ikeu koji mi je pomogao ustupivši prostor velike dvorane SKAC-a i udruzi „Marijini obroci“ koja se brine o hrani za takve gladne i siromašne. Na izložbi će biti izloženi crteži u olovci s vrlo upečatljivim motivima koji prikazuju realnost.

U samom fokusu izložbe bit će siromaštvo. U čemu si pronašao inspiraciju za ova djela?

Dok sam crtao ove motive siromašnih izložba nije bila u planu, i ta ideja uopće nije postojala. Crtao sam takve motive jer su mi bili upečatljivi i privlačni za crtanje. Tek crtajući te motive sve sam se više počeo uživljavati i na neki način proživljavati problem gladi i onda jednostavno pred tim mi je teško bilo ostati ravnodušan. Glad u svijetu i neravnomjerna, nepravedna raspodjela hrane je velik svjetski problem. Materijalizam je uzeo maha, a siromaštvo raste.

Kada već govorimo o inpiraciji. Reci nam kada se rodila ljubav prema crtanju? Kako to da si odabrao olovku kao glavno oruđe?

Volim jako crtati i to sam oduvijek volio. Crtanje je kao jedan moj mali svijet u kojem mi je super živjeti. Smatram to nematerijalnim darom pomoću kojeg hranim svoj duh i na tom sam jako zahvalan, jer kad imaš ovakav dar nikada ti nije dosadno. Olovka mi je najdraža jer s njom najviše uživam raditi i s njom se najbolje mogu izražavati.

Tvoji radovi su uistinu životopisni. Kako bi u par riječi opisao svoje stvaralaštvo?

Hvala. Moje stvaralaštvo izvire iz darovanog mi talenta i velike ljubavi prema tome, potrebe da se usavršim u crtačkim tehnikama, strasti koje osjećam prema likovnom izražavanju i potrebe da se u tome ostvarim.

Diplomirao si teologiju i pronašao način kako svoje zvanje spojiti sa crtanjem, zar ne? Odabireš li modele portretiranja po njihovoj važnosti u životu Crkve i kršćanstva ili prema svojem osobnom pohođenju?

Studij teologije i likovna umjetnost imaju itekako dodirnih točaka, iako bih crtao ovako puno radova i da nisam studirao teologiju. Kvantitativno možda i više, jer bih imao više vremena, ali kvalitativno vjerojatno ne. Studirajući Filozofsko teološki studij, moje su ideje postale zrelije i kao osoba sam, zahvaljujući mnogim dobrim profesorima i kolegama s teologije, sazrio u kvalitetniju osobu. To se također odrazilo i na moje likovno stvaralaštvo. Molitva i meditacija često čovjeku pomažu da se sabere, a u sabranosti i tišini dolaze najbrže i često najbolje ideje, inspiracija i volja za kreativnošću koja je plod Duha.

Nedavno si u okviru dana teologije „Dies Theologicus“ u prostorijama Nadbiskupijskog pastoralnog instituta“ predstavio portrete kršćanskih velikana i svojih uzora. Kako si zadovoljan ishodom izložbe?

Ja sam jako zadovoljan ishodom izložbe i uopće što sam imao čast tamo izložiti svoje radove, a posebice istaknuti portrete dvaju velikih hrvatskih postkoncilskih teologa Vjekoslava Bajsića i Tomislava Janka Šagi Bunića. Na tome sam osobito zahvalan dekanu KBF-a dr. Tončiju Matuliću.

Uz likovnu umjetnost, baviš se i glazbom. Koliko se razlikuju ta dva svijeta? Pronalaziš li načina kako ih spojiti?

Bila to glazbena ili likovna, uz obje stoji riječ „umjetnost“ . Način izražavanja. Super je to kad se čovjek može baviti onime što voli jer to ga ispunjava. Također kad se izražava na način koji mu je svojstven, na način koji voli, tada doživljava sreću, katarzu, dublje ponire u smisao postojanja, a taj osjećaj doživljavaju mnogi koji sviraju neki instrument kojeg jako vole. Ja na žalost ne znam svirati ni jedan instrument, ali zato sam truba. Zezam se. Ja uživam i u jednoj i u drugoj umjetnosti i svaka je na svoj način specifična.

Danijele, u riječ ili dvije reci nam zašto bi trebali posjetiti izložbu „Gladnoga nahraniti“.

Od sedam tjelesnih djela milosrđa na prvome je mjestu „Gladna nahraniti“ pa svatko tko bi u bilo kojem pogledu htio prisustvovati i na ovaj način pomoći gladnima u Africi kroz neku donaciju ili kupnjom crteža pozvan je doći. Pozvani su doći svi koji vole likovnu umjetnost i koji žele pogledati radove. Ja se duboko nadam i vjerujem da ćemo zajedno bar malo pomoći u ishrani ove gladne i siromašne djece, a time će i njihova i naša radost biti veća!

Autor: Martina Andrijević