U četvrtak, 1. svibnja na svetkovinu Blažene Djevice Marije, zaštitnice Bavarske, "Patrona Bavariae", u 16 sati u crkvi Prepoziture sv. Mihaela u Paringu kod Regensburga u Njemačkoj, Domnus Elvir Tabaković nakon godine dana provedenog novicijata položio je prve redovničke zavjete siromaštva, poslušnosti i čistoće.
Svečano euharistijsko misno slavlje i obred zavjetovanja predvodio je generalni prepozit Regularnih kanonika od Windesheima prečasni Helmut Grünke C.R.V. Uz Elvira još je jedan mladić položio prve zavjete Domnus Dirk – Henning Egger. Elvir će najvjerojatnije od jeseni započeti studij na institutu "Biskupijski studij Rudolphinum" biskupije Regensburg. Inače, samostan i zajednica u Paringu u kojoj danas živi i Elvir broji četiri svećenika, jednog đakona, četiri novaka i dva bogoslova, s time da je zajednica prije nekoliko mjeseci tragično izgubila jednoga člana koji je bio svećenik tek samo tri godine. Podsjetimo, Elvir Tabaković rođen je u Kupresu (BiH), a odrastao je u Osijeku u Hrvatskoj. Do svoje trinaeste godine bio je katolik, no kasnije se deklarirao kao ateista. Odrastao je kasnije u Zagrebu. Rođeni je Kuprešak, mada u Kupresu nikada nije ni živio. Majka je iz katoličke obitelji, otac je ateist. Ima još dvije mlađe sestre. Elvir je imao jako dobar posao, veliko društvo, proputovao je pola svijeta, u samo tri godine 250 tisuća kilometara oko svijeta, ali nije bio potpuno zadovoljan. Proputovao je Afriku, Ameriku i Europu. Profesionalno je radio kao poznati izvrsni fotograf za različite novine, časopise, automagazin ... Fotografirao je razne nove automobile, vozio ih, to mu je bilo ostvarenje životnog sna.
Kao svaki mladi čovjek izlazio je, ne samo subotom i vikendom, nego i češće. Kroz sve to, tražio je prihvaćanje okoline i ljubav. Čeznuo je prema ljubavi. Početkom 2012. godine bio je na jednom duhovnom seminaru i tu se je sve promijenilo. Povjerovao je. Spoznao je Boga. Njegov život se je potpuno promijenio. Doživio je obraćenje. Konačno je pronašao vjeru i Boga, a i time pravi i istiniti put. U travnju 2012. godine u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu u tjednu molitve za svećenička i redovnička zvanja odlučio je postati svećenik. To je zaista bila jedna privatna objava tijekom Svete Pričesti u kojoj ga je Isus pozvao da mu služi kroz svećenstvo. Nije to bio plod njegovog ljudskog razmišljanja nego slobodni pristanak na Božji poziv. Na svetkovinu Svih Svetih u godini vjere odlazi kao dvadesetšestogodišnjak u samostan Sv. Mihovila u Red regularnih kanonika Sv. Augustina, kongregacije Windesheim (C.R.V.), u bavarski gradić Paring u Njemačku. Prije desetak dana je shvatio da se u Njemačkoj na taj dan (27.4.) slavi blagdan sv. Petra Kanizija. On je sigurno "povukao veze" kod Gospodina jer je to previše da bi bilo slučajno! Dakle, osim datuma: bio je redovnik i svećenik, a Elvir je sada na istom put. Sv. Petar Kanizije bio je isusovac – Elvir je poziv primio u isusovačkoj crkvi, službena titula mu je "Apostol Njemačke" - a Elvir je nakon sv. mise izašao iz Bazilike uvjeren da treba poći u Njemačku, bio je pod utjecajem pokreta Devotio moderna - taj pokret je nastao u kongregaciji Windesheim u kojoj je sada Elvir. Mnoge je iznenadio svojom odlukom. Majka Danica bila je presretna poput Svete Monike, majke Sv. Augustina. Ona je praktički izmolila i obraćenje svoga sina Elvira.

Otac koji potječe iz muslimanske obitelji, iako po vlastitim riječima ateista, pomogao mu je pri preseljenju. Elvir se je prepoznao u rečenici Sv. Augustina: "Nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi!". Obitelj mu je bila velika podrška, no bilo je i onih koji su ga pokušavali odgovoriti od duhovnog poziva. Danas živi u samostanu u Paringu, selu s tristo stanovnika, koje ima samo nekoliko kućica, a udaljeno je dvadesetak kilometara od Regensburga. Elvir je uspio svećenike u samostanu uvjeriti da je vjera u njemu toliko jaka da ga prime u svoj red iako se tek nedavno obratio. Fotografsku opremu ponio je sa sobom. Nakon mnogo sumnjanja i bježanja, i on je poput apostola Tome i Petra, shvatio da nema kamo ići, jer jedino Isus ima riječi života vječnoga (Iv 6, 68). Pamti i komentar jednog kolege koji mu je rekao: „Nije baš da inače fotografi postaju svećenici“. Nakon što mu je Elvir odgovorio kako je sveti Petar bio jedan obični ribar, samo je zašutio i zaplakao. Samostan u Paringu blizu Regensburga u kojem se sada nalazi pripada obnovljenoj kongregaciji Windesheim čiji je najpoznatiji član Toma Kempenac, autor knjige Nasljeduj Krista. To su regularni kanonici što dakle podrazumijeva svećeničko i pastoralno djelovanje, ali i kontemplaciju te javno pjevaju molitvu časoslova na latinskom jeziku. U velikom nizu “slučajnosti” koje su ga ranije dovodile u Njemačku, prepoznao je da ga Bog želi upravo tamo. Čudni su putevi Gospodnji! Više o ovom samostanu i zajednici na portalu www.propstei-paring.de