Igor Večerić ima 26 godina, dočasnik je hrvatske vojske i student zrakoplovnog održavanja na Veleučilištu u Velikoj Gorici. Mateja Vuković, je dvadesetdvogodišnja studentica prve godine diplomskog studija komunikologije na Hrvatskim studijima. Oboje su članovi uredništva „Duha zajedništva“, župnog lista župe sv. Mihaela Arkanđela u Dubravi. Njihova ljubav rodila se na Susretu hrvatske katoličke mladeži u Puli, a na ovogodišnjem SHKM-u par se zaručio. Donosimo vam ekskluzivan razgovor sa zaručnicima SHKM-a u Dubrovniku.

Igore i Mateja, kako je započela vaša ljubavna priča?

Mateja: Upoznali smo se u crkvi, ako me sjećanje ne vara 2002. godine, kada smo oboje glumili u božićnoj predstavi. Igor je tada već četiri godine ministrirao u župi sv. Mihaela, a ja sam ubrzo nakon toga krenula na zbor mladih. On je pohađao osmi, a ja četvrti razred osnovne. Prvi osjećaji zaljubljenosti kod mene su se pojavili na SHKM-u u Puli 2006. godine, znači prije nekih osam godina.

Igor: Mateju sam tada gledao kao vrlo simpatičnu curu koja je uvijek povučena i sama sebi dovoljna. Naravno da se šalim. Godinu dana nakon susreta u Puli, na župnom hodočašću u Vukovar, nekako smo se više zbližili i kroz zezanciju u društvu, rekao sam kako će to biti moja buduća žena (smijeh). Sada gledajući na ta moja predviđanja, jasno mi je kako smo tada bili vrlo nezreli i mladi te smo imali druge životne ciljeve. Ja sam završavao srednju školu, a Mateja je tek krenula u srednju. Nakon dvije godine, kako smo oboje bili vrlo aktivni u crkvi, shvatio sam da su se u meni probudili dublji osjećaji te da sam se prvi puta u životu istinski zaljubio. Odlučili smo ući u vezu i sve je bilo dobro do trenutka kada sam odlučio otići u vojsku. To nam je razdoblje bilo vrlo teško; Mateja je bila u Zagrebu, ja u Požegi bez slobodnih vikenda za odlaske kući. I tako smo dok je sve bilo „friško“ donijeli odluku da svako krene svojim putem. Sve do prošle godine kada sam u vrijeme korizme počeo pripremati uskršnju predstavu. Budući da mi je Mateja puno pomagala oko predstave te smo stvarno dosta vremena provodili zajedno, naša ljubav se jednostavno ponovno probudila.

Susreti hrvatske katoličke mladeži odigrali su vrlo važnu ulogu u vašoj vezi, zar ne? Kakvi su vaši doživljaji s tih susreta i koliko vam ti susreti znače?
Igor: Da, jer smo se tada najviše družili i upoznali. Ma svi su uvijek znali da mi imamo posebne osjećaje jedno prema drugome. A gledajte, ti susreti su uvijek posebni zato što smo na njih išli u Kristu, a kako i Mateja i ja vjerujemo da je On zaslužan za našu ljubav, samim time na tim susretima bi i naši osjećaji još više rasli. Kao što možete zaključiti, Susreti katoličke mladeži nam puno znače jer osim uspomena iz pojedinih gradova, zajedništva i radosti koje svaki susret simbolizira, nama su ti susreti donijeli najveći dar - ljubav.

Mateja: Reći ću samo: Bože, hvala ti na svim susretima na kojima se okupljamo u Tvoje ime. Upravo se na ovakvim susretima vidi koliko su mladi predani Bogu i nemoguće je ne osjetiti Božju ljubav i Božji glas moleći s tisućama ljudi, a svi smo tu samo iz jednog razloga: zahvaljivati i slaviti Boga. Ovakvi susreti jačaju katoličku mladež kroz zajedništvo, pjesmu i molitvu i upravo je to dokaz da je katolička Crkva u Hrvata živa. Ono što svaka pojedina osoba tamo doživi ne može se opisati riječima, to se mora osjetiti uživo. S uzbuđenjem čekam susret u Vukovaru za tri godine.

Susret u Dubrovniku zasigurno nećete moći zaboraviti. Igore, što te potaknulo da zaprosiš Mateju na ovogodišnjem SHKM-u? Pretpostavljam da nije bilo jednostavno isplanirati, pa me zanima kako si to uspio izvesti?

Igor: Kako smo kroz zadnjih godinu dana shvatili da se iskreno volimo i da jednostavno ne možemo dana provesti odvojeno, odlučio sam da ću je ove godine zaprositi. Nisam znao ni gdje ni kada, ali sam to imao u planu. Kada sam saznao da naša župa organizira put na SHKM u Dubrovnik, rekao sam: E to je to, tamo ću kleknuti. Što se tiče samog planiranja, moram priznati da se nisam previše namučio; kupio sam prsten i čekao taj dan. Jedino čega sam se pribojavao je onoga što će Mateja na sve to reći, svašta mi se motalo po glavi, ali je odluka bila donesena i to je bilo to. Planirao sam biti skroz romantičan jer znam da Mateja, kao i svaka djevojka uostalom, to voli, te ju zaprositi na zidinama, ali kako je kiša neumorno padala na kraju nismo ni otišli do Starog grada. Tako da sam na licu mjesta morao smisliti plan B. Tu smo večer bili na zajedničkom druženju s prijateljima iz župe i u jednom trenutku smo se nas dvoje udaljili i ostalo je naša mala tajna. Najvažnije od svega je da je Mateja rekla "da", umor i kišu smo već ionako zaboravili.

Mateja, jesi li slutila da će Igor nešto ovako izvesti ?

Mateja: Iskreno, znala sam da će se dogoditi tako nešto, ali ne u Dubrovniku jer mi je to bilo nekako nestvarno. Često smo razgovarali o budućnosti naše veze i od prvoga dana znali smo da nas je dragi Bog spojio da provedemo život zajedno. Bilo je tu puno ljudi koji su molili za nas i našu ljubav, a ja sam zahvalna Bogu što mi je otvorio oči i izveo na pravi put. Zapravo je za to najviše zaslužna jedna slika koju sam vidjela na Facebooku Pastorala mladih s natpisom: Djevojke, ne stavljajte svoje povjerenje u ruke čovjeka, ako on svoje povjerenje nije položio u ruke Božje. I tako sam ja svu svoju ljubav predala Bogu, a On ju je usmjerio Igoru.

Kakve su bile reakcije vaših najbližih i prijatelja koji su putovali s vama?

Igor i Mateja: Jooooj , bilo je tu i suza i smijeha, svi su bili radosni i sretni zbog nas. Čak su nam u busu priredili iznenađenje i otpjevali par posebnih pjesama. Fra Ivan, svećenik koji nas je vodio u Dubrovnik, dao nam je svoj blagoslov, što nam posebno znači jer je od samih početaka vjerovao u nas, u naše osjećaje tijekom svih ovih godina. Pri povratku u Zagreb, objavili smo zaruke našim obiteljima, bili su vidno iznenađeni, šokirani, ali sretni i dali su nam svoj blagoslov, što je i najvažnije. Sljedećih par dana bili smo okupirani čestitkama sa svih strana da nas dragi Bog i dalje prati na našem životnom putu.

Zanimljivo je da vas osim ljubavi, spaja i zajednički angažman u župi sv. Mihaela Arkanđela u Dubravi gdje, između ostalog, svake godine uoči najvažnijih kršćanskih blagdana pripremate predstave. Jesu li vam ti projekti pomogli da još više učvrstite svoj odnos? Što ste kroz njih naučili jedno o drugome?

Igor: Kao što sam i rekao, to nas je prošle godine najviše zbližilo, a nakon toga radili smo predstavu i za Božić. Smatram da smo Mateja i ja odlično to odrađivali i to nam je pomoglo da uvidimo koliko zapravo imam zajedničkih dodirnih točaka, koliko slično razmišljamo, uočavamo pogreške i propuste jedno kod drugoga. Priprema predstave zahtjeva puno vremena, tako da je bilo dana kada zbog umora jednostavno nisam bio sposoban voditi probu jer smo probe imali u kasnovečernjim satima, tada bih jednostavno stajao sa strane i prepustio redateljsku palicu Mateji. Bilo je trenutaka kada sam htio uputiti neku primjedbu, a Mateja bi mi 'uzela' riječ iz ustiju i rekla točno ono što sam ja mislio. Na takvim sitnicama, u više navrata, shvatili smo da odlično funkcioniramo kao tim.

Odrastali ste u obiteljima u kojima vjera ima vrlo važnu ulogu. Koliki je značaj vjere i Crkve u vašem odnosu?

Mateja: Iz svega što smo do sada rekli, da se zaključiti da je značaj vjere u našem odnosu neizmjeran. Bez Božje ljubavi ne bi bilo ni naše. Krist nas je otkupio skupom cijenom da bi nas olako predao nekome tko ne poznaje i ne ljubi Gospodina. U obiteljskom životu je najbitniji duhovni razvoj, međusobno poticanje i odanost, a onda sve ostalo dolazi na svoje mjesto i svi problemi se lakše rješavaju uz onu najveću Ljubav. Postoji jedan citat koji najbolje govori o toj Ljubavi u braku i obitelji: I ništa na svijetu mi nije važnije osim da ljubi Boga, jer ako ljubi Boga ljubit će i mene. U tom ozračju odgajat ćemo i našu djecu.

Igor: Ja sam puno molio Gospodina da me vodi prema ženi s kojom ću provesti život. Kada sam shvatio da je to Mateja i da mi je Gospodin dao znak, odlučio sam se boriti za nju i cijelog sebe sam prepustio Gospodinu. Iskreno, u svemu tome skroz sam se zbližio s Isusom i moja iskustva s njime su nešto najljepše što mi se dogodilo. I sada kada smo zajedno stvarno nam puno znači da i dalje idemo u Kristu i da živimo po njegovoj ljubavi. Kako bi rekao sv. Ivan Pavao II: Jedino po snazi ljubavi Božje, prava ljubav moći će se ostvariti.

Kakvi su vam zajednički planovi za budućnost? Planirate li ići i na idući SHKM u Vukovar?

Mateja: Ako sve bude bilo po planu, prvo treba fakultet završiti, a onda za nešto više od godinu dana postat ćemo jedno. Naravno da planiramo ići u Vukovar, ako ne budemo morali 'nunati' bebu doma (smijeh).

Za kraj, što biste poručili mladićima i djevojkama koji još uvijek tragaju za svojom boljom polovicom?

Igor: Ako znate tko je ljubav vašega života, ili želite saznati budite ustrajni u molitvi, budite strpljivi i vjerujte Gospodinu da će uslišati vaše molbe i molitve. Za ljubav se doista isplati boriti, isplati se biti hrabar, isplati se riskirati. Problem je u tome što ako ne riskirate, gubite puno više.

Mateja: Iz iskustva govorim da je najbitnija molitva i predanje u Božje ruke. Ako bude i teško i naporno, uvijek se sjetite da Bog za Vas možda čuva nešto bolje.

Autor: Martina Andrijević

Izvor: http://pastoralmladih.hr/Fokus/Razgovori/Zbog-ljubavi-se-isplati-biti-hrabar.aspx