24. studenoga će švicarski glasači izaći na birališta i na referendumu odlučiti o ograničavanju mjesečnih plaća u švicarskim kompanijama i to tako da najveća godišnja plaća ne može biti 12 puta veća od najniže plaće unutar iste kompanije. "Inicijativu 1:12" su pokrenuli Švicarski Mladi Socijalisti (Swiss Young Socialists / JUSO), koji tvrde da nitko ne bi trebao zaraditi u samo jednom mjesecu onoliko koliko njegov kolega s posla zaradi tijekom cijele godine. Iako su Mladi Socijalisti svoj program gotovo uskladili sa švicarskom Socijaldemokratskom partijom, koja je dio vladajuće koalicije, oni su kao udruga službeno neovisni, prenosi World Socialist Web Site.

Švicarska je poznata kao zemlja jedinstvenog sustava izravne demokracije u kojem je dovoljno da se prikupi 100 000 potpisa o nekom prijedlogu ili inicijativi, potom se raspisuje referendum na kojem većina odlučuje slaže li se s prijedlogom i treba li on postati dijelom federalnog ustava. Švicarska je održala brojne referendume u svojoj novijoj povijesti, od kojih su neki čak bili i kontroverzni, kao na primjer onaj o izgradnji minareta ili oni kojima se zadire u ljudska prava imigranata, međutim ova je inicijativa posebna iz razloga što bi, kako navodi Reuters, "ograničavanje plaća i uvođenja omjera 1:12 mogla biti iskra koja će zapaliti cijelu Europu".

Kompanije prijete bijegom iz Švicarske, a liberali tvrde "kako će Švicarska postati europska Sjeverna Koreja"

O tome što o inicijativi misle poduzetnici ne treba posebno govoriti. Neki čak prijete da će, ukoliko referendum prođe, napustiti Švicarsku i poslovanje preseliti u neku drugu zemlju. Švicarski World Radio navodi kako kompanije kao što su Novartis, Nestle, Bobst i SBB, koje upošljavaju na tisuće ljudi, od njih traže da se pismeno izjasne da će na referendumu biti protiv "Inicijative 1:12", a nadzorni odbori, kao i vlasnici kompanija su uvjereni da će Švicarska u slučaju pozitivnog ishoda referenduma biti nepoželjno mjesto za poslovanje. Predsjednik uprave GlencoreXstrata, jedne od najvećih švicarskih kompanija, izjavio je "da će u slučaju donošenja ovog zakona razmotriti odlazak iz zemlje".

"Ja ne mogu vjerovati da će Švicarska izazvati toliku štetu svom gospodarstvu i to ne tvrdim kao čelnik kompanije , nego kao švicarski državljanin", u intervjuu za Sonntags Zeitung je izjavio Ivan Glasenberg, čelnik giganta GlencoreXstrata.

Među političarima je bio najoštriji jedan od čelnika Švicarske radikalne liberalne stranke (FDP),Ruedi Noser, koji je za Swiss Review izjavio kako će "Švicarska od najliberalnije europske ekonomije, postati Sjeverna Koreja Europe", a predsjednik FDP-a, Philipp Müller, je i dalje pri stavu kako "Inicijativa 1:12 zadire u temelja načela slobodne ekonomije i nije kompatibilna s postojećim švicarskim propisima".

David Roth, lider JUSO-a i jedan od pokretača inicijative, ne slaže se s izjavama koje dolaze iz vrha švicarskih kompanija i političkih protivnika referenduma i tvrdi kako su poruke koje dolaze s njihove strane "prilično arogantne i nije istina da će prolaskom inicijative velike kompanije nestati".

"Velike tvrtke nisu ovdje zato što ovdje mogu davati visoke plaće menadžerima, nego zato što u Švicarskoj imaju izuzetno povoljne uvjete za poslovanje. Ovdje su izuzetno obrazovani ljudi, imamo jako dobru razinu infrastrukture, zdravstveni sustav koji funkcionira, socijalna sigurnost i opća sigurnost. Zbog te sigurnosti vi možete hodati ulicama,a da nije važno koliko ste bogati i to je razlog zbog kojega su kompanije u Švicarskoj", za Business Insider je izjavio David Roth (28) i dodao "da je optimist i da inicijativa ima šansu pobijediti kompanije koje troše milijune i čiji predstavnici u protu-kampanji postaju prilično agresivni i nervozni u posljednje vrijeme".

Inicijativa 1:12 je nastala nakon kraha Lehman Brothersa i izbijanja svjetske gospodarske krize

S prikupljanjem potpisa za ovaj referendum se krenulo u jesen 2009., samo godinu dana nakon izbijanja svjetske i kraha investicijske banke Lehman Brothers. Potrebni potpisi su prikupljeni u propisanom roku, a građanska inicijativa uspješno je registrirana u travnju 2011. Parlament je o ovom prijedlogu raspravljao tek nakon dvije godine, budući da su i parlament i savezna vlada predlagali da se inicijativa odbije. Za referendum se do posljednjeg trenutka borilo do ožujka ove godine i na kraju je 68 posto zastupnika glasalo za prijedlog, prenosi Bloomberg.

Zanimljivo je da je inicijativu podržao i do zadnjeg dana za nju lobirao poduzetnik Thomas Minder, isti onaj koji je pokrenuo kampanju prikupljanja potpisa za referendum kojim bi se, ukoliko prođe, svakom odraslom Švicarcu dala bezuvjetna mjesečna naknada od 2 500 švicarskih franaka.

Iako protivnici inicijative 1:12 raspolažu znatno većim novcem za financiranje protu-kampanje, ishod referenduma je i dalje neizvjestan. Rezultati istraživanja javnog mnijenja su zabrinuli vlasnike kompanija, budući da veći dio stanovništva podržava ograničenja tako visokih plaća. Pet tjedana prije referenduma 44 % Švicaraca se izjasnilo da će glasati u korist inicijative, 44 % je protiv, a preostalih 12 posto su u vrijeme provođenja ankete bili neodlučni.

Gospodarski i istraživački odjel ETH Zürich (KOF) je objavio studiju u kojoj na temelju službenih statističkih podataka navodi da će 1 200 kompanija biti pogođene ovom mjerom, prvenstveno u financijskom, trgovinskom i sektoru osiguranja. Da bi se postigao omjer 1:12 plaće za 4 400 visoko plaćenih djelatnika će se smanjiti u ukupnom iznosu od 1,5 milijardi švicarskih franaka (€ 1 220 000 000).

Razlike u plaćama su godinama rasle i u proteklih nekoliko godina su probile sve granice - Roche npr. ima omjer 1:236

Tijekom posljednjeg desetljeća su razlike u plaćama u Švicarskoj kontinuirano rasle i to osobito u posljednjih nekoliko godina, a najbolje se zarađuje u bankama, osiguravajućim društvima i velikim kompanijama i u tim su sektorima probijene sve granice.

Statistike objavljene u švicarskim medijima govore da mnoge kompanije svoje izvršne direktore plaćaju i do nekoliko stotina puta više od najniže plaćenih radnika. Primjerice, omjer za tvrtku Roche je navodno 1:236, a za farmaceutskog diva Novartis je 1:219. Dakle, tvrtka u kojoj predsjednik zarađuje 12 milijuna švicarskih franaka, morala bi početi plaćati svoje portire milijun švicarskih franaka ili, ako portir zadrži plaću 40 000 švicarskih franaka godišnje, izvršni direktor bi u tom slučaju dobio 480 000 franaka. Podsjetimo da je prije trideset godina omjer najniže i najveće plaće u Švicarskoj bio 1:6, da bi se godinama taj jaz sve više produbljivao. I došao na ovih nezamislivih 1:236 (Roche) ili 1:219 (Novartis).

Istovremeno su prihodi većine stanovništva u posljednjih deset godina neznatno povećani i kada se uzme u obzir povećanje troškova života, onima s najnižim primanjima se kupovna moć zapravo smanjila. Za stotine tisuća Švicaraca njihove plaće nisu dovoljne za platiti račune, a mnogi nemaju nikakve uštede za kojom bi posegnuli u krajnjoj nuždi.

S druge strane, oni s iznimno visokim primanjima su imali povišicu od 19 % između 2000. i 2010., dok su one niže porasle za samo 5% u istom periodu. Unatoč blagom usporavanju globalne ekonomske krize iz 2008., ovaj proces se i dalje nesmetano nastavlja. Iako je velika švicarska banka UBS objavila kako je u 2012. imala gubitke od 2,5 milijardi franaka, ona je u isto vrijeme isplatila bonuse u ukupnom iznosu od upravo 2,5 milijarde.

Kada se govori o statistikama u bogatstvu, slika je još drastičnija. Najbogatiji dio od samo 1% stanovništva kontrolira 39 % bogatstva. Kako povećamo postotak i uzmemo najbogatijih 10 %, oni posjeduju 74% bogatstva Švicarske, dok je preostalih 90 % kontrolira samo 26%.

Od pada Berlinskog zida 1989. bogatstvo 300 najbogatijih ljudi u Švicarskoj se povećalo pet puta i od 86 milijardi franaka naraslo na 449 milijardi franaka. Obogaćivanje najbogatijih se u vremenima krize odvija ubrzano. Najbogatijih 0,1 % dobiva godišnji prihod od svog bogatstva od oko 2,5 milijuna franaka, dok najniža zarada koju dobiva njih 50% iznosi samo 380 franaka po osobi godišnje . Drugim riječima, dok oni 50% ljudi dobiva samo 1 franak po danu, 0,1 % bogataša dobiva 6888 franaka po osobi po danu, prenosi WSWS.

Ove brojke pokazuju da je nejednakost u plaćama ogroman problem, dok s druge strane obogaćivanje ima duboke korijene u švicarskom društvu. Čak i prihvaćanje "Inicijative 1:12" neće promijeniti ovaj fenomen, niti će stati na kraj duboko ukorijenjenoj društvenoj nejednakosti i mnogi razmišljaju kako je potrebna korjenite promjena cjelokupnog gospodarskog sustava.

Neslaganja političara iz povijesnih švicarskih stranaka oko "Inicijative 1:12" najbolje odražavaju samu bit kapitalističkog sustava. Oni koji su na strani inicijative vjeruju da ogorčenom narodu ponekad treba i popustiti, ali da sve ostane u okvirima politike kapitalizma. Oni koji se protive boje se da će popuštanje jednom zahtjevu voditi ka novim prohtjevima "običnih" Švicaraca i tvrde "kako je najbolje ne dati im ništa". U oba slučaja i jedni i drugi čvrsto stoje na braniku kapitalizma kao sustava, a on je glavni izvor nejednakosti u društvu.

Da je sam sustav nešto u što se ne želi dirati vidjelo se i kada su sve stranke u Švicarskoj bile složne oko rezanja javne potrošnje, u prvom redu zdravstvene i socijalne skrbi, što je dodatno osiromašilo one najsiromašnije u društvu. Porezi super-bogatima su smanjeni nekoliko puta u proteklih nekoliko godina, a porez na nasljedstvo je ukinut, što je na kraju rezultiralo padom poreznih prihoda. Time se ušlo u začarani krug, jer pad prihoda od poreza u državnu riznicu sada mora nadoknaditi radništvo i oni koji nisu privilegirani u kompanijama, bankama, ili osiguravajućim kućama i to iznova kroz dodatne mjere štednje i rezanje javne potrošnje.

Na upozorenje koje je stiglo od pojedinih analitičara kako će se ovom inicijativom izgubiti dobar dio poreznih prihoda, David Roth iz JUSO-a je odgovorio "kako je nepravedno u isto vrijeme tvrditi da će se, ako inicijativa bude prihvaćena, samo u njegovom okrugu porez smanjiti za oko 9 milijuna švicarskih franaka, a slijedeći tjedan parlament razmatra porezne olakšice za kompanije i bogataše u Švicarskoj, što će zemlju koštati na stotine milijuna franaka“.

Bez obzira što na neučinkovitost ovog modela upozorava i jedan od najpoznatijih nobelovaca za ekonomiju, Paul Krugman, on se nameće i u bogatoj Švicarskoj, a i nama zvuči više nego poznato. Na referendumske inicijative koje će poput švicarske biti od općeg interesa, kako trenutno stvari stoje, morat ćemo još jedno vrijeme pričekati i u međuvremenu se nadati da će inicijative kao što je ova koju su uspješno pokrenuli Švicarski mladi socijalisti, a na što upozoravaju analitičari, pokrenuti cijelu Europu.

Izvor: http://www.advance.hr/vijesti/iskra-koja-bi-mogla-zapaliti-cijelu-europu-mladi-socijalisti-izborili-referendum-u-svicarskoj-za-ogranicavanje-placa-u-omjeru-1-12-kapitalisti-prijete-odlaskom-iz-zemlje/