Tko ćirilicom soli vukovarske ratne rane

11.02.2013.

Zakone donose zakonodavna tijela, ljudi koji su izabrani od naroda da ga zastupaju. Stoga se zakoni smatraju važećima dok ih isto zakonodavno tijelo, u našem slučaju Hrvatski Sabor, ne promijeni. Zakon donesen u teškoj i nepovoljnoj situaciji može se i treba mijenjati, kao što je sada slučaj sa zakonom o ćirilici koja bi kao nova pljuska poniženja udarila četničkom čizmom u lice naš simbol stradanja - grad Vukovar.

Nije li dosta da su razorili grad, poubijali ljude, šute gdje su naši mrtvi, uvukli se u policiju i ine službe, prijete i izazivaju, još se samo treba zabiti nož onih što su zauvijek zabilježeni na snimci ulaska u zgarište Vukovara, nož na kojem piše ćirilicom- ovo je Srbija! Odgoditi po svaku cijenu ovaj zakon, ne dopustiti novu orgiju sile u krhkom miru na istočnoj granici naše Hrvatske!!!

Stanimirović je sudjelovao u odvođenje hrvatskog branitelja Marijana Popovića
Postoje opravdane sumnje da je Vojislav Stanimirović kao oficir rezervnog sastava JNA i „šef sanitetske službe za područje zapadnog Srema“, listopada 1991. godine s još nekolicinom pripadnika paravojnih formacija tzv. SAO Krajine počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnog zarobljenika protivno Ženevskoj konvenciji. Kazneno djelo počinili su na štetu ranjenog hrvatskog branitelja Marijana Popovića iz Tovarnika. Slavica Popović davno je prijavila Vojislava Stanimirovića za odvođenje supruga Marijana i na sudu u Vukovaru 12. srpnja 2011. godine pred sucem i Sudskim vijećem posvjedočila, da ga je nekoliko dana ranjenog skrivala zajedno sa svekrvom. Onda je došao Vojislav Stanimirović i njihova milicija po njega i odveli ga. Nakon određenog vremena doznala je da je pronađeno mrtvo tijelo njenog Marijana na njivi u blizini pravoslavnoga groblja i tu su ga mještani privremeno zakopali. Nakon progonstva 1997. godine Vladin Ured za zatočene i nestale na čelu s pukovnikom Ivanom Grujićem, pokušao je pronaći tijelo hrvatskog branitelja Marijana Popovića, ali ga nije našao.Tijelo je u međuvremenu preseljeno na nepoznato mjesto, tako da i dan-danas obitelj ne zna gdje je tijelo i grob.

Stanimirović: Nazočio odabiru Lovašana za odlazak u minsko polje

Stjepan Peulić, koji je preživio prolazak kroz minsko polje 1991., u razgovoru s novinarima 18. listopada 2012. godine, svjedoći kako su srpski agresori zatočenim hrvatskim civilima rekli da idu u berbu grožđa. „Prvo su odvojili jednu grupu, koju su tukli i boli noževima, onda su Ljuban Devetak i dr. Vojislav Stanimirović koji je stajao kraj njega, naredili, kažu idu svi i svi smo krenuli prema ulazu u selo, bilo je jasno da idemo na streljanje“

Vojislav Stanimirović je nazočio je odvođenju ranjenika iz vukovarsku bolnicu.
Dana 20. studenog 1991. dr. Vojislav Stanimirović, koji je u to vrijeme bio rezervni oficir JNA na dužnosti „šef sanitetske službe i glavni za zdravstvenu zaštitu za područje zapadnog Srema“, nazočio je odvođenju ranjenika iz vukovarsku bolnicu. O tome svjedoči bolničarka, redovnica sestara sv. Križa s. Ida Ana Zdravčević, koja i danas radi u vukovarskoj bolnici.

Tko štiti Vojislava Stanimirović!?
Po kojoj to logici istaknuta javna osoba, koja je »za ratne zasluge u Podunavlju na Palama 1995. godine primila odlikovanje od četničkog krvnika Radovana Karadžića«, (v. i »Vjesnik«, 24. studenoga 1999, str. 7), može bez ikakvih političkih, moralnih, etičkih i sl. dvojba sudjelovati u hrvatskom političkom životu i utjecati na hrvatsku svagdašnjicu.

Za Udrugu dr. Ante Starčević- Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.