Uspješni brazilski nogometni internacionalac, Jose Roberto Da Silva Junior, poznatiji kao Ze Roberto, namjerava se nakon uspješne karijere, u kojoj je, između ostalih klubova, igrao i za Bayern Munchen, u potpunosti posvetiti Bogu. Ovaj 38-godišnji lijevonogi vezni igrač trenutno igra za brazilski Gremio, dok je sa bavarskim gigantom, Bayernom, osvojio gotovo sve.

Ipak, sve to, po njegovim riječima, nije dovoljno: „Ako nemate Isusa u srcu, onda pokušavate ispuniti svoj život i svoje srce sa svjetovnim stvarima“, kaže simpatični Brazilac. I sam je u životu iskusio teške i prazne dane, ali zahvaljuje Bogu što je poslao svoga sina, Isusa Krista u njegov život: „Nisam uvijek bio bogat i uspješan. U djetinjstvu smo se ja i moja obitelj morali doslovce boriti za koricu kruha, jer nas je bilo sedmero u kući i nije bilo dovoljno hrane za sve“.

U mladosti je, zbog toga, često bio prisiljen i na krađu. Svjedoči kako je često svoje prazne hlače znao natovariti narandžama, keksima i biskivtima iz dućana, ukrasti ih i onda bježati. Tu je, kako kaže, razvio brzinu trčanja koja mu je kasnije pomogla i na nogometnom terenu. Svijet mu se preokrenuo naglavce kad je dva njegova prijatelja ranila policija u pucnjavi. Ipak, presudna točka u životu ovog nogometaša zbila se 1994. godine kad mu je, tada 33-godišnja sestra, umrla pri porodu. Od toga trenutka bilo je jasno da će se on i njegova obitelj u potpunosti posvetiti Bogu: “Nikad ne smijem staviti nogometni klub iznad Boga. Volio bih postati propovjednik kad se povučem iz nogometa, ali u ovom trenutku mogu samo zamišljati kako će to lijepo izgledati“.

Ze Roberto je za Brazil upisao 84 nastupa i upisao 6 pogodaka. U privatnom životu je predani katolik, oženjen je i ima troje djece.

Ovo je zasigurno jedna lijepa priča o Božjem djelovanju u životu jednog uspješnog sportaša u danima kada Brazil oplakuje tragediju koja se dogodila u diskoteci u Santa Mariji, ali i u godini u kojoj se ova južnoamerička zemlja sprema za organizaciju Svjetskog dana mladih i doček pape Benedikta XVI.

Autor: Davor Bilić

Izvor: Laudato