U mjestu duboke kontemplacije i tisućljetne monaške molitve, baš na takvom mjestu jedne od karizmi Crkve, dr. Judith Reisman je, kao Židovka, željela i osjetila potrebu zahvaliti svim katoličkim svećenicima i redovništvu na svemu što su učinili u spašavanju Židova i drugih naroda u Drugom svjetskom ratu. Dirljiv i pun međusobnog poštovanja susret dogodio se u nedjelju 3. veljače, između Reisman i zadarskih koludrica. Toga je dana redovništvo Zadarske nadbiskupije slavilo Dan posvećenog života, na čijoj je Svečanoj Večernjoj baš u crkvi sv. Marije u Zadru, koju je s dubokim poštovanjem i naklonom pred otajstvom Svetoga razgledala Reisman, na Svečanoj Večernjoj pročitana biblijska riječ proroka Jeremije: „... Ti bedra svoja sad opaši, ustaj, pa ćeš im govoriti sve što ti ja zapovjedim. Ne dršći pred njima, da ne bih morao učiniti da uzdršćeš pred njima“ (Jr 1, 4-5.17-19).

Hvala u ime života spašenih Židova!
U svečanoj dvorani benediktinskog samostana sv. Marije u Zadru srdačno su se pozdravili dr. Reisman i opatica benediktinskog samostana Anastazija Čizmin, a koludrice su gošću pozdravile i pjevajući jednu židovsku pjesmu čiji je takt svojim sluhom Reisman odmah uhvatila i glasom popratila. Ozbiljnog i zahvalnog lica, dubokog naklona, sklopljenih ruku i pogleda prema nebu, prvo što je koludricama Reisman rekla, bilo je: „Poznata mi je povijest spašavanja Židova u Drugom Svjetskom ratu od strane katoličkih svećenika i redovništva, svugdje u svijetu. U njihovo ime zahvaljujem vama! Hvala Bogu za ovo mjesto Božje časti i sigurnosti. Nikad se nisam imala priliku ovako izravno zahvaliti. Zahvaljujem u ime Židova i svih drugih naroda koji su spašeni od zločina za vrijeme Drugog svjetskog rata“ rekla je Reisman i popratila to i židovskim riječima zahvale i priznanja.

Poželjela je na takvom mjestu tišine i molitve još ostati
Reisman je s velikim zanimanjem razgledala sakralnu dragocjenost unutar crkve sv. Marije, poput oltara, kipa Gospe žalosne i slika na panou razrušene crkve i samostana sv. Marije u Drugom Svjetskom ratu. Pogledala je i Stalnu izložbu crkvene umjetnosti i izrazila divljenje bogatoj prošlosti Zadra i Hrvatske vidljivoj po umjetninama od najranijeg doba kršćanstva. Zanimala se za sve viđeno, pozorno slušajući kako je crkveno blago Zadarske nadbiskupije u Drugom svjetskom ratu spašeno u tom samostanu i zvoniku crkve sv. Marije. „Normalno je da visoki gosti na političkoj ili bilo kojoj drugoj razini, kad posjete grad, zidine, umjetnine, pločnik, da posjete i srce i dušu Zadra, a to su benediktinke. Dobro koje čujemo od dr. Reisman ćemo prisvojiti i nastojati taj govor reći ljudima koji kod nas dođu, traže mišljenje, potporu i nekakav znak za orijentaciju“ rekla je opatica Čizmin. Baš je jedna od karizmi zadarskih benediktinki odgoj djece. U samostanu djeluje Osnovna glazbena škola sv. Benedikta, a benediktinke će uskoro otvoriti i dječji vrtić. „Sv. Benedikt je primao male oblate. Mauro i Placido su bili mali dječaci kad ih je sv. Benedikt primio i posvetio je djeci puno pažnje, cijelo jedno poglavlje svog Pravila. Na djecu treba posebno paziti, treba voditi računa o njihovom razvoju, njihovoj slaboj dobi, malešnosti. Treba paziti da sve dobiju na vrijeme, nikakva strogost pravila, ranije spavati, više puta jesti, da imaju dobre, izvrsne i provjerene magistre“ rekla je opatica Čizmin. Benediktinke su darovale dragu gošću vrijednom knjigom, a Reisman je izrazila veliku zahvalnost na gostoprimstvu poželjevši i duže ostati u samostanu u trenucima mira i sabranosti. Gosti i domaćini su se preporučili u molitve, a u svom poslanju moliteljica benediktinke će to rado učiniti, za Reisman i za potrebe cijelog hrvatskog naroda i svih ljudi dobre volje.

Autor: Ines Grbić

Izvor: Laudato.hr