Dr. Judith Reisman kao da u našoj zemlji ne treba ništa reći. Vješti „čuvari“ demokracije i „slobode izražavanja“ već su si uzeli toliko slobode i pripisali joj stavove i mišljenja koje ona nikada nije niti napisala niti izgovorila. I u maniri umjetno stvorenog „ratnog stanja“ stavova u njoj trenutno vide državnog neprijatelja br. 1, a da pritom nisu bili dovoljno intelektualno pošteni (bez obzira što se smatraju „Glasom razuma“), pa uzeli u ruke njezine knjige, članke, pogledali snimke intervjua ili pročitali intervjue s njom u novinama ili na portalima. Zanos „razuma“ te čuvare sekularne Hrvatske odveo je tako daleko da su pokušali izvršiti pritisak i na predsjednike: Republike, Sabora i Vlade, uvjeravajući ih kako je potrebno da zaustave nastup u Saboru „američke pseudoznanstvenice poznate u svijetu po sustavnom zalaganju za kršenje ljudskih prava homoseksualaca i banaliziranje holokausta.“ Optužbe bez pokrića – i to prije bilo kakvog javnog nastupa dr. Reisman u Hrvatskoj.

Dr. Judith izravno i otvoreno!
A ona, na pitanje Večernjakovog novinara što možemo očekivati nakon uvođenja ovakvog spolnog odgoja u škole, izravno upozorava: „Očekujte svaku vrstu seksualnih zločina, impotencije, nasilja, seksualnog zlostavljanja djece, abortusa, razvoda, trgovanja djecom itd., i to do krajnjih granica.“ No, obvezujuće je uočiti i ovo: „Hrvatska ima najniži postotak seksualne disfunkcije u Europi i trebali biste znati zahvaljujući čemu. Većina europskih naroda, kao što znate, imala je vrlo liberalne vlade koje su prihvaćale Kinseyeve seksualne slobode godinama. Gdje su god uvedene takve 'slobode', ondje su i kriminal, brutalnost prema ženama i djeci zajedno sa ženskim 'rodnim pravima' radikalno u porastu. Uvidjet ćete da je ovaj model seksualnosti koji biste trebali usvojiti zastranio, dijaboličan i sramotan.“ U Hrvatskoj, zemlji gdje postoji sloboda mišljenja i izražavanja ovo nije zabranjeno reći. Samo – istina para uši. Ali od nje se ne može pobjeći! Kada je najavila svoj dolazak u Hrvatsku, još u pismu koje je uputila Karolini Vidović Krišto, napisala je: „Nadam se debati s potpunim pouzdanjem kakvo nastaje iz govora Istine.“ I dodala: „Napominjem da sam spremna izazvati svakoga, bilo gdje, na debatu o činjenicama, na dokazivanje mojih optužbi, eksponiranje posebnih seksoloških interesa, koji se očajnički prikrivaju od naroda. Nagovaram, pozivam ministra i autore Kinseyevskoga školskog programa na javnu raspravu u Zagrebu – temeljenu na dokazima! Doista, predviđam da će uporaba programa po Kinsey-u donijeti hrvatskoj mladeži grozote spolnih bolesti, abortusa i kriminala kakve su sada uobičajene među drugom europskom mladeži.“ Dr. Judith Reisman naša je gošća, a mi smo (kao) civilizirana zemlja spremni saslušati i njezino mišljenje.

Ima li razloga za paniku?
„Panika“ u nekim redovima pred dolaskom dr. Reisman u Hrvatskoj razlog je više da se pozorno prate njezini nastupi i govori. Moram priznati da više vjerujem ženi i majci koja je, prije nego što je postala znanstvenica, proživjela tragediju zlostavljanja vlastitoga djeteta, negoli onima koji za svoje „panične“ ispade i blaćenje osobe na neviđeno primaju honorar. Da, dr. Judith Reisman u otkrivanje pedofilskih skandala, razotkrivanje pornografske industrije i uopće seksualnih teorija by Albert Kinsey ušla je „silom prilika“, nakon što je njezina desetgodišnja kćer doživjela silovanje. I umjesto pomoći okoline, čula je samo konstataciju: „Judy, ona je možda to sama tražila. Jer djeca su seksualna bića od rođenja.“ A tu je tezu postavio dr. Kinsey. No, žena i mlada majka Judith nije se pomirila s ovom rečenicom. Ta potresna epizoda iz života bila je „okidač“ za njezin ulazak u znanstveni svijet u kojem je otkrila i utjecaj medija koji su uspješno relativizirali i sakrili opasnosti vlastite profesije i vezu seksualne revolucije s pedofilijom, pornografijom i farmaceutskom industrijom. Uoči dolaska dr. Reisman niti jedan znanstvenik nije nastupio u našoj javnosti da bi, znanstvenim aparatom pobio njezinu teoriju. Ali su se zato mediji opredjelili – i to već i prije njezinih nastupa. I, kad je nisu mogli „udariti“ na njezinom području, prebacili su se na izokretanje njezinih teza o holokaustu, tako da se dobije mix svega i svačega pomalo, bez vjernog prenošenja njezinih riječi. Želeći je pod svaku cijenu diskreditirati, izokrenuli su njezin odnos prema nacizmu i homoseksualnosti. Pripisali su joj izjednačavanje nacizma i homoseksualizma, a ona je samo – ne kao autorica, već kao recenzentica u knjizi „Ružičasta svastika“ otkrila zanimljive podatke. Teologinja mr. Anđela Jeličić primjećuje da su homoseksualci u Njemačkoj bili proganjani zato što Hitler i njegovi sljedbenici nisu mogli podnijeti da dio stanovništva „ne sudjeluje u obnovi arijanske rase.“ Zato su nacisti progonili homoseksualce! Dakle, ne zbog njihovoga seksualnog usmjerenja, već zbog toga što, po zakonu prirode, nisu rađali djecu. Jeličić dodaje: „Dr. Reisman smatra revizionizmom svaki pokušaj da se holokaust pretvori u isključivu povijesnu tragediju homoseksualaca, temeljem koje bi se opravdalo 'homofobiju' kao rasističko ponašanje.“
Slučajno?
Svaka sličnost je, naravno, slučajna, ali kako ne uočiti u životopisu dr. Željka Jovanovića, ministra znanosti, obrazovanja i sporta vezu s farmaceutskom industrijom? Podaci se vrlo jednostavno mogu provjeriti (www.vlada.hr): 1997.-2006. stručni suradnik, product manager te direktor vanbolničkog programa predstavništva F. Hoffmann – La Roche u Hrvatskoj, a u znanstvenom području: 2011. naslovni docent u znanstvenom području biomedicine i zdravstva, znanstveno polje medicinske znanosti, znanstvena grana farmakologija i toksikologija, 2005.-2011. vanjski suradnik na izbornom kolegiju "Marketing i lijekovi" Zavoda za farmakologiju Medicinskog fakulteta, Sveučilište u Rijeci, član Hrvatske liječničke komore, Hrvatskog društva za debljinu, Hrvatskog društva za kliničku farmakologiju. Dobro, ima i još jedna slučajnost, a to je da je dr. Sanja Musa Milanović, premijerova supruga, jedna od autorica Kurikuluma zdravstvenog odgoja. To je, osobito državnoj televiziji, vrlo privlačna slučajnost kojoj na raspolaganje stavlja kamere i minute u središnjem Dnevniku.

Zašto određene udruge ne žele dr. Reisman?
Osim što imam dojam da su se svi oni koji su protiv dolaska dr. Reisman u Hrvatsku rastrčali kao rakova djeca ne bi li hrvatskoj javnosti dokazali da se radi o pseudoznanstvenici i borbenoj nasilnici koja će svojim govorom (i prije nego ga je izrekla) samo pomoći „klerički govor mržnje“ (a ona je Židovka), ozračje koje poprima „nasilna obilježja, odnosno izaziva nasilne posljedice“, čini mi se da je u savezništvu s određenim medijima pod svaku cijenu potrebno stvoriti zaborav pitanja koja bi se mogla postaviti vrlo logičnim slijedom događaja. A jedno od takvih je: tko se krije iza Građanske inicijative „Glas razuma – Pokret za sekularnu Hrvatsku“? Jedna mala šačica protivnika sposobna je stvoriti takvu prašinu, ali ne zbog dr. Reisman, već zbog sebe i sličnih udruga. Kako će, naime, opravdati vlastito djelovanje i „troškove“ svojih „aktivnosti“? Zašto mi se čini da neke udruge primaju honorare prema razini prašine koja se digne u medijima? I teško je zaboraviti one podatke o tome koliko sredstava pojedine građanske udruge primaju iz državnoga proračuna, i to udruge čiji su ciljevi apsolutno protivni vjerskim uvjerenjima, ali ih i vjernici Hrvatske financiraju, jer i vjernici su građani, pa prema tome obveznici državnoga proračuna. A iz proračuna se sredstva za udruge ne dijele prema svjetonazoru. Na stranicama Ureda za udruge Vlade RH vrlo lako se mogu provjeriti podaci koje je objavila Udruga za promicanje obiteljskih vrijednosti BAS, prema kojima u 6 godina oko 26 milijuna kuna ide na udruge koje su zainteresirane za svoj dio u spolnom odgoju, a svega 327 tisuća kuna u 6 godina dobila je Udruga GROZD (http://www.uzuvrh.hr/potpore.aspx?pageID=58). Pitam se zašto nikoga u Hrvatskoj ne zanima koje to aktivnosti plaćamo iz državnog proračuna, dakle iz našeg novca? Što, primjerice, radi Udruga Iskorak? Oni o sebi pišu: „Zbog društvenog neprihvaćanja i osude LGBT osobe često kriju svoju spolnu orijentaciju ili rodni identitet te zbog toga većina osoba ne poznaje niti jednu LGBT osobu. Na taj način većina osoba nema priliku razbiti usvojene predrasude prema LGBT pojedincima. Javne kampanje i vidljivost LGBT osoba u javnom prostoru u takvoj društvenoj situaciji ostaju jedini načini uklanjanja ukorjenjenih predrasuda prema LGBT osobama. Uz javne kampanje najvidljiviji javni događaji su LGBT povorke ponosa.“ U 6 godina za to su dobili više od 2 milijuna kuna. Ili, primjerice, KONTRA - lezbijska grupa koja promovira ljudska prava lezbijki i biseksualnih žena. Jedan od njihovih ciljeva je promjena zakona kojima bi se izjednačila prava lezbijki i ostalih seksualnih/rodnih manjina s pravima heteroseksualnih osoba. Za svoja nastojanja i aktivnosti (?) u 6 godina primili su iznos oko 317 tisuća kuća, približno kao i GROZD. Mnogi mediji stvarno su se „potrudili“ analizirati GROZD do korijena, dok su potpuno nezainteresirani za skupine koje primaju puno veće iznose za, javnosti prikrivene, aktivnosti. Ili ih ne smiju istraživati?
Dođite i uvjerite se!
Na kraju, preporučujem! Što dr. Judith Reisman misli, govori i piše? Najbolje je da se uvjerite sami ovih dana u Hrvatskoj. Jer, i s medijima je potrebno oprezno. Jedne dnevne novine pisat će o njoj kao jednoj od najjačih autoriteta u razotkrivanju negativnih efekata pornografije, dok će druge dnevne novine pisati o njoj kao američkoj pseudoznanstvenici. Ne zaboravite, posljedice Kinseyeve teorije proživjela je u patnji vlastite kćeri. Nije li i to razlog više za naše poštovanje i, barem, slušanje što nam može reći?

28.01.2013.
Autor: Tanja Popec

Izvor: Laudato.hr