Nekako sam predosjećao da će ova utrka biti hit na hrvatskoj trkačkoj sceni. Izazvala je veliki interes kod trkača (405 prijava, 189 natjecatelja/ica) te znatno veći interes kod medija.

S utrke su u centralnim dnevnicima izvijestili gotovo svi (HTV1, RTL, 24sata TV i Sportska TV), a Slobodna dalmacija, Večernji list, Sportske novosti u svojim tiskanim izdanjima te Index.hr, Net.hr, Jutarnji.hr, Tportal.hr, 24sata.hr, Večernji.hr u elektronskim izdanjima.

Teško je biti objektivan kada se radi o tvome projektu, ali mi se nekako čini da je ovo bio najbolje medijski praćen trkački događaj u 2012. godini. Znamo da nam je trčanje u Lijepoj našoj izrazito nerazvijen sport i ovakvi medijski rezultati su jako važni kako bi se što veći broj ljudi privukao na bavljenje ovom prekrasnom sportsko-rekreativnom aktivnosti. Nadam se da će ubuduće i organizatori drugih utrka početi raditi s medijima kako bismo zajedno radili iskorake.

Da se vratim na utrku. Po mnogome neobična utrka učinila ju je dodatno nabrijanijom: kronometarski start, live rezultati,… i to se bogme osjećalo u prizemlju Zagrepčanke. Svega je bilo na startu, rani rituali, niski start,… A atmosferu su dodatno nabrijavali i brojni kamermani i fotoreporteri koji su snimali svaki pokret i koje se moglo sresti na stubama tijekom cijele utrke.

U jednom trenutku sam se stepenicama spustio s vrha da vidim kakva je situacija na terenu i bilo je to zanimljivo iskustvo. Sjećate se tenisačice Monike Seleš i njenih uzdaha kod svakog udarca? E takvih i sličnih uzdaha se moglo čuti po stubištu Zagrepčanke, a ponajviše pri vrhu. Trkači su se borili sa stepenicama kako su najbolje znali. Mijenjali su taktike: po dvije stepenice, po jednu, trčeći, hodajući, … I svu su na kraju uspjeli. Svi su došli na cilj i to debelo ispod 7 minuta. Kada sam na kraju utrke vidio da je najlošiji rezultat ispod 7 minuta nisam mogao vjerovati. Išao sam provjeriti da li sustav funkcionira. Onda sam provjeravao backup (ručno mjerenje vremena) i na žalost (ili na sreću) sve je funkcioniralo. Ni dan-danas ne mogu vjerovati da su se svi popeli u manje od 7 minuta.

Bilo je jako zanimljivo u liftu prema dolje promatrati lica zadovoljnih trkača. Često su i sami bili iznenađeni svojim uspjehom, ali i ostvarenim rezultatom.

Kratko bih se vratio live rezultatima. Za potrebe ove utrke smo razvili vlastiti sustav mjerenje i obrade rezultata koji je omogućio sudionicima utrke u prizemlju, gledateljima u restoranu te svekolikom internetskom pučanstvu uživo praćenje rezultata utrke. Jako sam sretan što je sustav kod svoje prve primjene zaista i funkcionirao. OK, bilo je nekoliko grešaka i zastoja, ali koje smo uspješno riješili u hodu i pokazalo se izrazito važnim postojanje backup sustava mjerenja (štoperica, papir i olovka)

A pobjednici? Kod žena je pobijedila Gabrijela Šalković iz Karlovca s vremenom 3:52, a kod muškaraca Igor Ermakora s rezultatom 2:54. Kao što je Goran rekao kod proglašenja, Igor je mnogima dao odličan domaći zadatak za sljedeću godinu

I za kraj vam moramo otkriti da na našu, a vjerujem i vašu žalost, niste trčali 512 nego “samo” 490 stepenica. Naime, zbog logističko-sigurnosnih razloga, odlučili smo utrku završiti na 25., a ne na 26. katu. Put do 26. kata je “slijepa ulica” i trkači bi se s 26. na 25. kat morali vraćati istim stepenicama kojima u cilj dolaze drugi trkači. K tome, na cilju ima svega dva kvadratna metra… vjerujte, bilo bi svega da smo ostali pri tome da se trči do 26. kata. Žao nam je zbog toga, ali razum je morao nadvladati emocije

Evo, što se nas iz udruge Aktivan život tiče, to bi bilo to za ovu trkačku sezonu. Iza nas su kros Volim trčanje, ulični Cener i stepeničasti 512, a adidas škola trčanja radi i preko zime.

Nedeljko Vareškić