Tragom informacija da bi gospodin Leonardo Beg mogao biti zaređen za biskupa Starokatoličke Crkve u priopćenju se ističe kako on ne samo da više nije dispenzirani đakon, sveden na laički stalež, nego više niti ne pripada Rimokatoličkoj Crkvi

Krk, (IKA) – Tragom informacija da bi Leonardo Beg mogao biti zaređen za biskupa Starokatoličke Crkve, Biskupski ordinarijat Krk oglasio se priopćenjem koje prenosimo u cijelosti:
Gospodin Leonardo Beg kršten je u Rimokatoličkoj Crkvi. Prijavio se i bio primljen za svećeničkog kandidata Krčke biskupije. Nakon filozofsko-teoloških studija u Rijeci, zaređen je za đakona 4. studenog 2001. i poslan na vršenje đakonske službe u župu Cres. Nažalost, u đakonskoj službi nije ustrajao niti punih mjesec dana, nego je napustio župu Cres i vratio se u rodni Rab. Nakon godinu dana promišljanja obratio se 28. listopada 2002. godine pismom krčkom biskupu kojim ga obavješćuje da želi definitivno napustiti đakonsku službu te ujedno moli biskupa da povede propisani postupak za njegovo svođenje na laički stalež. Temeljem te Begove molbe kao i molbe koju je uputio Svetom Ocu Ivanu Pavlu II. 28. siječnja 2003. pokrenut je i proveden kanonski postupak za oprost (dispensu) od obveza đakonata. Postupak je zaključen otpisom (reskriptom) Apostolske Stolice, Prot. n. 492/03/D, kojim mjerodavna Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata javlja da je papa Ivan Pavao II. dana 30. ožujka 2004. oslobodio Leonarda Bega od svih prava i obveza povezanih s đakonskim statusom, čime je izgubio sva prava i obveze, te dostojanstva i službe koje su povezane s kleričkim staležom; drugim riječima, tim je papinskim činom Leonardo Beg sveden na laički stalež. Budući da otpis Apostolske Stolice ima snagu od trenutka priopćenja, priopćenje papinskog otpisa izvršeno je u Biskupskom ordinarijatu Krk 12. svibnja 2004. Krčki biskup osobno je priopćio otpis Leonardu Begu, te su time stupile na snagu sve pravne posljedice njegova svođenja na laički stalež.
Od tada ovaj Ordinarijat više nije mogao kontinuirano pratiti životni put Leonarda Bega. Čulo se je međutim da je napustio Rimokatoličku Crkvu i prešao u Starokatoličku Crkvu. O tome smo nedavno mogli čitati u tisku od 9. rujna 2012. To nas je, priznajemo, ražalostilo, jer ako je istina ono što je napisano u tisku, moramo zaključiti da je Leonardo Beg, sa stanovišta Rimokatoličke Crkve, kao njezin član po krštenju, upao u raskol budući da je – prema kan. 751 Zakonika kanonskog prava – raskol "uskraćivanje podložnosti vrhovnom svećeniku ili zajedništva s članovima Crkve koji su mu podložni". Ako su se u ovom slučaju, u pravnom uređenju Rimokatoličke Crkve, ispunili uvjeti za počinjenje kažnjivog djela protiv vjere i jedinstva Crkve, tada – prema kan. 1364, § 1 – "otpadnik od vjere, krivovjernik ili raskolnik upada u izopćenje unaprijed izrečeno". Drugim riječima, kad bi se pokazali točnima svi elementi navedeni u dotičnom tisku, morali bismo ustanoviti da Leonardo Beg ne samo da više nije dispenzirani đakon, sveden na laički stalež, nego više niti ne pripada Rimokatoličkoj Crkvi.
Osim toga, ako se pokaže točnom informacija da bi uskoro gospodin Leonardo Beg mogao biti zaređen za biskupa, onda smo također dužni podsjetiti rimokatoličke vjernike da prema zakonodavstvu Rimokatoličke Crkve "nijednom biskupu nije dopušteno posvetiti koga za biskupa, osim ako je prije utvrđeno da postoji papinski nalog" (kan. 1013). Ako bi netko postupio suprotno tom zakonu, to jest nekoga zaredio bez papinskog naloga, počinio bi kažnjivo djelo protupravnog prisvajanja crkvene službe prema kan. 1382 Zakonika kanonskog prava Rimokatoličke Crkve, koji glasi: "Biskup koji bez papinskog naloga posveti nekoga za biskupa, a isto tako koji primi od njega posvećenje, upadnu u izopćenje unaprijed izrečeno, pridržano Apostolskoj Stolici".
Ovo priopćenje upućeno je svim ljudima dobre volje, ali prije svega našoj katoličkoj javnosti, članovima Rimokatoličke Crkve, to jest onima "koji su kršteni u Katoličkoj Crkvi ili su u nju primljeni" (kan. 11), jer njih obvezuju crkveni zakoni pa zato trebaju biti dobro upoznati sa svojim položajem, pravima i dužnostima, ali isto tako trebaju biti sposobni upoznati istinu i donijeti ispravnu prosudbu o pravnom položaju onih krštenika koji svojom voljom napuštaju zajedništvo s Katoličkom Crkvom, rimskim prvosvećenikom Papom "u kojem traje služba koju je Gospodin pojedinačno povjerio Petru, prvaku apostola" (kan. 331), i sa Biskupskim zborom "u kojemu stalno traje apostolsko tijelo" (kan. 336). Da je naime čuvanje crkvenog zajedništva i jedinstva od temeljne važnosti za život vjernika govori i kan. 96 koji ovako opisuje osobu kršćanina: "Čovjek se krštenjem pritjelovljuje Kristovoj Crkvi i postaje u njoj osoba, s dužnostima i pravima koja su kršćanima, uzevši dakako u obzir njihov položaj, vlastita, ako su u crkvenom zajedništvu i ako to ne priječi zakonito donesena kaznena mjera"; a kan. 209, § 1 tu obvezu čuvanja potpunog zajedništva izričito propisuje svim vjernicima: "Vjernici su obvezni, i svojim načinom djelovanja, uvijek čuvati zajedništvo s Crkvom".
Pozivamo stoga i potičemo sve kršćane, a posebno članove Katoličke Crkve, da po izričitoj Kristovoj volji i molitvi s Posljednje večere "Da svi budu jedno" (Iv 17, 21), hrabro i vedro ustraju u molitvi za jedinstvo Crkve, ali da nadasve u svom osobnom životu čuvaju dar zajedništva kao dragocjenu baštinu Krista Spasitelja njegovim učenicima!, kaže se u priopćenju Biskupskog ordinarijata Krk od 14. rujna.